THE SPIRITUAL LAWS

ISUSOVO POSLANJE NA ZEMLJI

Primijetio sam da s vremena na vrijeme, kada izložiš jednu temu, završiš spominjući ono što je o tome navodno rekao Isus. Zašto to radiš? Koristim okolnosti za odgovoriti na još jedno od tvojih pitanja. Zar nisi želio znati istinu o Isusu iz Nazareta?

Također i to znaš o meni?

Pa, da.

Budući da smo došli na tu temu, postavit ću neka pitanja koja o njemu imam. Jako želim znati tko je on doista bio i koja je bila njegova misija na Zemlji, ako je uopće imao neku.
Samo pitaj, jer 2000 godina nakon njegovog utjelovljenja, na Zemlji još nije dobro shvaćena njegova poruka.

Što želiš time reći?

Pa, drugi nakon njega su dodavali, kao da su njegove vlastite riječi, mnoštvo dodataka koji su postupno iskrivili značenje izvorne poruke koju je došao podučavati. Kao što je on rekao, treba odvojiti žito od kukolja, istinu od laži, da bi se shvatila njegova misija.

A koja je bila njegova misija koju je došao obaviti?

Došao je pokazati put duhovne evolucije. Podučavati duhovne zakone, s posebnim naglaskom na podučavanje zakona ljubavi, sa svojim, „Ljubi bližnjega svoga kao sebe samog, ljubi svog neprijatelja“, tj. s porukom bezuvjetne ljubavi.

Je li Isus iz Nazareta bio sam utjelovljeni Bog ili sin Božji?

Isus iz Nazareta je bio utjelovljenje jednog visoko razvijenog duha.

Ali, onda nije bio utjelovljeni Bog?

Ne, nije bio utjelovljeni Bog. Ali ni on sam nije nikada rekao da je Bog. Drugi koji su došli poslije su oni koji su to tvrdili.

Je li bar bio sin Božji?

Da, sin Božji kao što ste vi. Razlika je u tome što je on bio svjestan toga a ostali nisu.

Želiš reći da Isus nije bio jedno nadnaravno ili božansko biće, već da je bio ljudsko biće kao što smo mi?
Ljudsko biće kao što ste vi, ali višeg razvojnog stupnja. Ako podrazumijevamo da nas proces razvoja postupno približava Bogu, možemo reći da je Isus bio Bogu bliže od vas.

To znači da možemo doseći razinu evolucije na kojoj je bio Isus kad je utjelovio, ako evoluiramo?
Da. Ne samo istu razinu, već mnoge više razine jer je proces evolucije duha beskonačan. Iako je jasno da je to nemoguće u jednom fizičkom životu. Jednako kao Isusu, trebat će nam mnoga utjelovljenja i živjeti mnoga iskustva da bi smo došli do te točke. Ali imajte na umu da kada dođete tamo, on će već biti na višoj razini, jer se kao i svi duhovi i dalje razvija.

Insinuiraš da je Isus također morao proći kroz ciklus utjelovljenja da bi se razvijao? To znači da je jednom bio tako nesavršen kao što smo mi? Ne insinuiram, tvrdim. Isus se morao, isto kao i vi, razvijati kroz vlastita iskustva u fizičkom svijetu. Zahvaljujući svojoj volji i osobnom naporu, dosegnuo je razvojni stupanj neophodan za izvršavanje misije koju je ostvario na Zemlji a koja je na vas toliko utjecala, ali koju ste tako malo razumjeli.

Prema tome, je li Isus imao potrebu utjeloviti i umrijeti na križu da bi se dalje razvijao?
Ne, nije imao potrebu jer nije imao nikakvu karmu ili nepodmireni dug. Mogao je nastaviti svoj razvoj bez potrebe da prolazi kroz tako gorko iskustvo. To je izabrao jer je želio, znajući koje će biti posljedice. Veličina Isusa nije u tome što je umro na križu, čemu je toliko naglaska dala Katolička crkva. Da je to sva zasluga Isusa, također bi se morala dati stotinama tisuća osoba koje su umrle na isti način, budući su u to vrijeme na taj način kažnjavali sve osuđene na smrt. Velika zasluga Isusa je u smjelosti i hrabrosti u širenju poruke ljubavi koju je bio došao dati, ne dozvoljavajući nikome da ga zastraši ili promjeni njegovo uvjerenje, iako je znao da sve to povlači za sobom puno patnje, uključujući smrt.

Zašto je onda to učinio?

Zbog ljubavi prema svojoj manje razvijenoj braći. Duhovi kao što je on, koji poznaju bezuvjetnu ljubav, ne čine nešto zato što se trebaju iskupiti, već zato što trebaju obaviti jednu misiju koja obično ima veze sa davanjem primjera kako se živi u ljubavi. Imajte na umu da od određene razine, duh dalje djeluje isključivo iz ljubavi. Mnogi duhovi izaberu utjeloviti u manje naprednim svjetovima kako bi pomogli svojoj manje evoluiranoj braći brže dosegnuti sreću koji oni sami doživljavaju živeći u ljubavi. U tim slučajevima, negativne okolnosti kroz koje trebaju proći nisu nikakva vrsta iskupljenja, već su svojstvene duhovnoj inferiornosti svijeta u koji dolaze. No, njima nije važna ta patnja, ni biti ubijen, jer se ne boje patnje ni smrti. Zbog svoje visoke evolucijske razine, znaju da smrt ne postoji i da fizički život nije ništa više nego jedan trenutak u životu duha.

Dakle, ako jedan napredni duh utjelovi u manje razvijenom svijetu samo da bi podučavao a ne učio, neće puno napredovati u životu na jednom inferiornom svijetu.
Upravo je suprotno, pošto dođu podučavati i učiti, jer se uči iz svih životnih iskušenja. Ovo im omogućuje da se razvijaju još brže, brže nego u svijetu njihove razine, jer se u svakom trenutku testira njihova sposobnost ljubavi i razumijevanja. Također omogućuje da im izađu na površinu duboko skrivene mane koje se mogu očitovati samo u ekstremnim situacijama, koje se ne pojavljuju u okruženju punom ljubavi. Tako imaju priliku pokušati ispraviti ih i napredovati u procesu eliminacije sebičnosti.

Vratimo se na temu Isusa, je li djelovao sam ili je imao pomoć? 202

Kada netko radi iz ljubavi dostojan je primiti utjecaj visoko evoluiranih duhovnih entiteta. U slučaju Isusa, od Logosa ili Planetarnog Krista, između ostalih.

A tko je taj Planetarni Krist?

Najviši duhovni entitet zadužen za duhovni razvoj vaše planete.

Znači da su tri osobe Svetog Trojstva, Bog, Krist i Isus?

Ja stvarno ne znam, jer vjerujem da ni oni koji su to izmislili ne znaju što to znači. Ali vam mogu reći da je Bog jedan i da su Krist i Isus različiti entiteti i zasebni od Boga. Stoga, nisu Bog niti manifestacije Boga, iako biste ih mogli smatrati predstavnicima Boga ili Božjim poslanicima pošto su u skladu s Božjom voljom. To jest sljedbenici su zakona ljubavi i dobrovoljno su uključeni u vlastiti plan evolucije.

A na koji način je Krist djelovao kroz Isusa?

Od određenog trenutka, u zadnjim godinama njegovog života, Isus je djelovao nadahnut i ojačan od strane Planetarnog Krista. A doista mu je to bilo potrebno da bi izvršio svoju misiju.

Ali onda, tko je govorio, Isus ili Krist?

Recimo da su djelovali u simbiozi. Govorio je Isus nadahnut Kristom. Isus nikada nije izgubio svoju vlastitu svijest i osobnost, niti svoju slobodnu volju.

Hoće li Isus ponovno utjeloviti na Zemlji?

Krist će se očitovati uvijek kada je to potrebno i učinit će to kroz utjelovljenje jednog duha u ljudskoj fazi evolucije. Već je to učinio prije Isusa i učinit će to i poslije ako duhovna evolucija planete to zahtijeva. Nije važno je li to Isus ili drugo biće sličnog razvojnog stupnja. Reći ću vam unaprijed da kada utjelovi novi Mesija, Prorok, Avatar ili kako ga već želite zvati, neće doći obučen u Nazarećanina, s krunom od trnja, s križem koji vuče i rukama zakrvavljenima ranama od čavli, kao što kršćani očekuju. On će biti naizgled obična osoba, ali s neuobičajenom sposobnošću davanja ljubavi i duhovnom mudrošću, koja je vidljiva samo onima koji su u skladu s porukom ljubavi prema bližnjemu i duhovne evolucije koju će donijeti. A u slučaju da utjelovi u današnje vrijeme, prvi koji bi mu se suprotstavili i koji bi učinili sve moguće kako njegova poruka ne bi dobila maha, bi bili velike crkvene vođe koji su Isusovu poruku navodno pretvorili u svoj simbol, jer ako njegova izvorna poruka prodre u srca ljudi na ovoj planeti, kao vjerski velikaši će imati dane odbrojene i postat će normalni obični ljudi.

Na početku razgovora o Isusu, rekao si da je bilo mnogo dopuna njegovoj izvornoj poruci, koje su čak iskrivile poruku koju je on želio dati. Kako možemo razlikovati izvornu poruku od kasnijih dodataka? Jednostavno, sva vjerovanja koja su protivna duhovnim zakonima ne mogu doći iz Isusove poruke, budući je on poznavao ove zakone i pokušao ih je prenijeti onima koji su ga željeli slušati.

Bi li mi mogao naglasiti neke maksime iz Isusove autentične poruke?

Da, naravno.
1. Sva ljudska bića, bez obzira na rasu, spol ili religiju, su iste prirode odnosno duhovi u procesu razvoja a time i braća. Ova osnovna poruka je zabilježena citatima:
„Majka moja i braća moja – to su oni koji slušaju riječ Božju i vrše je.“ (Luka 8:21)
„Tko god, naime, vrši volju moga nebeskog Oca, on je moj brat, moja sestra i majka.“ (Matej 12:50)
Iz toga proizlazi da nitko nije isključen iz procesa duhovne evolucije. Ma koliko štete da ste mogli počiniti, nikad vas se neće ostaviti niti osuditi zauvijek. Uvijek ćete imati prilike za ispravke i postizanje istinske sreće. Ovo je prikazano u daljnjem tekstu:
„Što mislite? Zar neće čovjek koji ima stotinu ovaca, kad mu jedna od njih zaluta, ostaviti devedeset i devet u gori te poći tražiti zalutalu? I uspije li mu da je nađe, zaista, kažem vam, više se raduje zbog nje nego zbog devedeset i devet koje nisu zalutale. Tako neće ni Otac vaš nebeski da se izgubi ni jedan od ovih malenih.“(Matej 18:12-14)

2. Život duha je vječan. Smrt ne postoji.
„Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti.“ (Matej 10:28) „Nitko nije uzašao na nebo, doli onaj koji siđe s neba“(Ivan 3:13)

O značenju ove druge rečenice već smo razgovarali. Znači da svako biće koje materijalno utjelovi kroz rođenje dolazi iz duhovnog svijeta(nebo) i vraća se u njega nakon smrti tijela.

3. Misija ljudi na Zemlji je naučiti bezuvjetno voljeti i osloboditi se sebičnosti. Duhovna evolucija se isključivo mjeri u sposobnosti za voljeti i to je ono što nas čini evoluirati, odnosno približiti Bogu.

„Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednima i nepravednima. (Matej 5:43–45) „Dakle: budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.“ (Matej 5:48)

„Ovo je zapovijed moja: ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas!“ (Ivan 15:12)

4. Duhovna evolucija ovisi o vlastitom radu pojedinca.
Sudbina čovjeka nakon smrti isključivo ovisi o djelima u korist i protiv zakona ljubavi koja je napravio u životu.
„Onaj koji radi što je pošteno dolazi k svjetlu,“ (Ivan 3:21)
„Zaista, kažem vam: što god svežete na zemlji, bit će svezano i na nebesima, i što god razriješite na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima.“(Matej 18:18)

5. Svatko ima svoju vlastitu vezu s Bogom tako da se nije potrebno oslanjati na posrednike u kontaktu s duhovnim svijetom.
„Zato vam kažem: Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam. Kad stojite i molite, oprostite ako što imate protiv koga, da i vama Otac vaš nebeski oprosti vaše grijehe.“ (Marko 11:24-25)

„Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo u nj da nas uslišava ako što molimo po njegovoj volji.“ (Prva Ivanova poslanica 5:14)

„I ja vam velim: ustrajno molite, i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se. Jer svatko tko moli, prima; tko traži, nalazi, a otvara se onomu koji kuca…Dakle ako vi, premda ste zli, možete davati svojoj djeci dobre darove, koliko će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole!“ (Luka 11: 9-10,13)

6. Duhovna evolucija ne završava u jednom fizičkom životu, već je potrebno utjeloviti nebrojeno puta kako bi se postigla viša duhovnost.

„Odgovori mu Isus: Zaista, zaista kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega! Kaže mu Nikodem: Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se? Odgovori Isus: Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. Ne čudi se što rekoh: Treba da se rodite nanovo, odozgor… Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba“

(Ivan 3:3–7,13)

7. Zakon duhovne pravde ili zakon uzroka i posljedice. Žeti ćete ono što ste posijali.
„Nemojte suditi da ne budete suđeni. Jer kako budete sudili, onako će se i vama suditi; kako budete mjerili, onako će se i vama mjeriti.“(Matej 7:1–2)

„Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima.“ (Matej 7:12)

8. Osim ovoga, postoje i drugi naseljeni svjetovi koji imaju istu svrhu kao ovaj, tj. služe kao škola za duhovnu evoluciju.
„U kući Oca mojega mnogi su stanovi. Kad ne bi bilo tako, bio bih vam rekao“(Ivan 14:2)

Zašto citiraš Evanđelja kada se odnosiš na ono što je rekao Isus?

Bilo bi mi lakše objasniti Isusovu poruku bez ograničavanja na samo ono što je zapisano u Evanđeljima. No, pošto vi ne biste priznali da je on to rekao, ograničavam se koristiti ono što je rekao a što je zabilježeno u vašim spisima, da vidite da to nisam izmislio.

Možeš li navesti neke od kršćanskih vjerovanja koja iz duhovne točke gledišta nisu istinita a koja su kasnije pripisana Isusu?
Da, ima ih mnogo, ali ja ću spomenuti one koje smatram najvažnijima i najviše štetnima za duhovni napredak.

1)Vjerovanje da obavljanje vjerskih obreda ima neku moralnu ili duhovnu vrijednost i da služi da nakon smrti zaradite neko povlašteno mjesto u raju.
2)Vjerovanje da je Biblija ili bilo koji Sveti zapis Riječ Božja.

3)Vjerovanje da su crkva i svećenici posrednici Boga na Zemlji. 4)Vjerovanje da je potrebno razrješenje od loših postupaka i da se ono dobije pokajanjem kroz ispovijed i oprostom svećenika.
5)Vjerovanje da pokajanje u zadnjem času otkupljuje grijehe. 6)Vjerovanje da je svojom smrću na križu Isus otkupio grijehe ljudi. 7)Vjera u iskonski grijeh.
8)Vjerovanje da je seksualnost grešna.
9)Vjerovanje da se u jednom životnom vijeku odluči o sudbini duha za svu vječnost (raj i vječna slava onima koji su spašeni, a pakao i vječna kazna za grešnike).
10)Vjerovanje da se samo kršćani (ili vjernici) spase.
11)Vjera u uskrsnuće tijela.

Možeš li objasniti, jedan po jedan, razloge zbog kojih kažeš da ta uvjerenja nisu u izvornoj Isusovoj poruci?
Da, možemo pokušati. Pokušati ću pojedinačno objasniti, zašto su ta uvjerenja dijelom proturječna duhovnim zakonima.

Počnimo s prvim. Rekao si da iz duhovnog stajališta rituali i sakramenti nemaju nikakvu valjanost.
Točno.

Zašto?

Na duhovnom putu ne postoje prečaci. Jedina stvar koja nas čini duhovno evoluirati, ili „spasiti“ je osobno napredovanje, oslobađanje od sebičnosti i rast sposobnosti za voljeti – ništa drugo.

Ima mnogo ljudi koji vjeruju da je to jedna od najvažnijih stvari.

Varaju se ili su bili prevareni.

A odakle dolazi uvjerenje da su obredi nužni za spasenje?

Od pokušaja lidera različitih crkvi da kontroliraju duhovnost ljudi za vlastitu korist. Na neki način to je kao tvrdnja koja kaže: „Ako činiš ono što ti mi kažemo, ne moraš biti dobra osoba da bi imao posebno mjesto u raju.“

Da, ali mislim da crkva ne govori ništa protiv toga da budeš dobra osoba. Jedino još pita da se pridržavaš njenih propisa.
Možda to ne kaže riječima, ali da djelima. Kada se daje toliki naglasak na to da se slijede obredi, sakramenti, ceremonije – što raskošnije to bolje – a tako malo na pomaganje drugima, to je primjer koji daje.

Je li negativno to što u religijama postoje obredi?

Da, kada se koriste za manipulaciju i preusmjeravanje duhovne evolucije ljudi. Ako nisu potrebni, koji je smisao da se nastave koristiti?

Mislim da su također dizajnirani kako bi podsjećali na duhovnu poruku.

Da, ali iskustvo pokazuje, umjesto da služi tome obično se događa da su obredi i simboli zamjena za samu poruku koju navodno predstavljaju. Uzimajući utočište iza tih obreda i simbola ljudi su počinili veće prekršaje a svi oni protivno vjerovanjima koja tvrde da slijede. Primjer za to imate u križarskim ratovima i u inkviziciji. Genocidi i ubojstva počinjena od strane ljudi koji su nosili kostime s jednim velikim križom na prsima, koji su se svaki dan pričešćivali i potpisivali smrtne kazne s Biblijom u ruci. Gdje je tu poruka ljubavi prema bližnjemu?

Zar nije bilo obreda koje je prenio sam Isus, kao što je Euharistija?

Ne. Istina je da je Isus, osjećajući da je imao malo vremena do svoje smrti, okupio svoje učenike na oproštajnoj večeri. Ali nikada nije imao namjeru uspostaviti obrede i ceremonije euharistije ili bilo koji drugi obred, ceremoniju ili sakrament. Osim toga, jesti tijelo i piti krv Kristovu, iako simbolično, podsjeća na čin kanibalizma i nema nikakve veze s Isusom.

Onda odakle potječe obred euharistije?

Taj se obred pridružio kršćanstvu iz obreda ranijih religija odakle i potječu. U stvari, svi ti obredi kao i ime kršćanstva za definirati sljedbenike Isusa i simbol križa za predstavljati ih, su uvedeni kasnije.

Dakle, ni simbol križa ne dolazi od Isusa?

Znajte da je u Isusovo vrijeme križ bio korišten za izvršenje smrtne kazne, poput električne stolice u današnje vrijeme. Nitko tko je pri zdravoj pameti ne bi pomislio nositi križ kao simbol vjere, kao što danas nitko ne bi pomislio nositi električnu stolicu na privjesku da je Isus utjelovio u današnje vrijeme i da je na električnoj stolici ubijen.

Sve mi se ovo doima prilično teško za prihvatiti jednom katoličkom ili kršćanskom vjerniku.
Može biti, ali je istina, i ovdje nastojimo ljudima otvoriti oči prema duhovnoj stvarnosti. Imajte na umu da je Isusova misija na zemlji bila pokazati put duhovne evolucije. Vjerske ustanove tog vremena već dugo su ometale duhovni napredak ljudi sa mnoštvom praznovjerja i laži, ulijevajući strah u ljude i koristeći ime Boga kako bi zadovoljili svoju žudnju za bogatstvom i moći. Imali su složeni sustav obreda za zavoditi ljude a osobito za podvrći ih svojoj volji, izvući im novac i živjeti raskošno na njihov račun. A pošto ih je Isus razotkrio, ubili su ga. Ona židovska crkva vrlo sliči sadašnjoj kršćanskoj koja živi na račun korištenja lika Isusa i manipuliranja njegove poruke, te svojim načinom djelovanja ometa duhovni napredak čovječanstva. Vrijeme je za staviti stvari na svoje mjesto.

Cijeli ovaj argument protiv obreda je u radu, ali za jednog kršćanina, što nije sadržano u Bibliji….
Tada neka pregledaju poglavlje 12:28–34 Evanđelja svetog Marka, koje sadrži manje više ovu istu poruku:

„Tada se približi neki književnik koji je čuo njihovu prepirku. Videći da im je dobro odgovorio, upita ga: „Koja je prva od svih zapovjedi?“ Isus odgovori: „Prva glasi: ‘Čuj Izraele: Gospodin Bog naš je jedini Bog. Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom!’ Druga je ova: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!’ Druge zapovijedi veće od ovih nema. “„Dobro učitelju, rekao si prema istini – dočeka književnik – On je jedini i nema drugoga osim njega. Njega ljubiti svim srcem, svim razumom i svom snagom, a bližnjega ljubiti kao samoga sebe, to više vrijedi nego sve paljenice i druge žrtve.“ Videći da pametno govori, reče mu Isus: „Nisi daleko od kraljevstva Božjeg.“

Na drugom mjestu si rekao da nije ispravno vjerovati da su Biblija ili bilo koji Sveti spis riječ Božja.
Tako je.

Onda, ako Biblija nije Božja riječ…. Što je, po tvom mišljenju?
Stari zavjet je zbirka knjiga koje sadrže dio povijesti Izraela, povoljno manipulirana da opravda osvajačke namjere njegovih čelnika, pokazujući da je to „Božja volja“, iako također uključuje i neke prilično ispravne poruke duhovnih bića naprednijih od prosjeka, govorim o prorocima koji već upozoravaju na fanatično manipuliranje koje se činilo vjerskim uvjerenjima i daju predodžbu o putu autentične duhovnosti.
Međutim, Novi zavjet je pokušaj prikupljanja usmene tradicije o nekim od najvažnijih događaja iz Isusovog života, osobito onih iz posljednjih godina javnog propovijedanja i djelomično sadrži poruku koju je želio dati (Evanđelja), život apostola nakon Isusove smrti(Djela apostolska) i Otkrivenje koje sadrži niz autorovih vizija o budućnosti čovječanstva.

Iako nemaš vrlo dobro mišljenje o „Spisima“, s vremena na vrijeme citiraš neke dijelove Novog Zavjeta kako bi opravdao neke svoje argumente.
Nisam rekao da je sve laž. Svakoj stvari treba dati njenu pravu vrijednost. Mnogi odlomci koji se odnose na Isusove javne propovijedi, kao što je na primjer Propovijed na Sinajskoj gori i mnoge parabole, prikupili su prilično vjerno ono što je rekao Isus i zato ih koristim. Imajte u vidu činjenicu da nije bila slučajnost to što je Isus govorio u parabolama. To je spasilo mnoge, crkvi neprihvatljive, dijelove od manipulacije, jer pošto se nije dobro shvaćalo njihovo značenje dopustilo im se proći crkvenu cenzuru.

Možeš li dati neki primjer?

Da. Ideja o reinkarnaciji je suptilno zabilježena unutar dva novozavjetna odlomka.
Prvi u Ivanu 3, u dijalogu između Isusa i Nikodema o kojem smo već razgovarali:

„Odgovori mu Isus: Zaista, zaista kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega! Kaže mu Nikodem: Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se? Odgovori Isus: Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. Ne čudi se što rekoh: Treba da se rodite nanovo, odozgor.— Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba.“

I drugi, u Mateju (17:10–13)
„Nato ga upitaše učenici: „Zašto onda književnici vele da najprije ima doći Ilija? On im odvrati: „Bez sumnje, Ilija ima doći i sve postaviti opet na svoje mjesto. Ali vam kažem da je Ilija već došao, samo ga oni ne prepoznaše, nego postupiše s njim kako im se prohtjelo. Tako će i Sin Čovječji morati od njih mnogo trpjeti.“ Tada razumješe učenici da im govori o Ivanu Krstitelju.“

Dakle, kakav stav trebamo uzeti, posebno u odnosu na čitanje Biblije i općenito bilo kojeg navodno svetog pisma?
Gledajte, sve religije imaju svoje svete knjige, koje se obično pripisuju Bogu ili Božjim glasnicima, jer bi u protivnom izgubili navodnu svetost koja im se daje. Ali njih su u stvarnosti napisali ljudi poput vas, iako je istina da su neke napisale duhovno razvijenije osobe ili osobe nadahnute superiornijim duhovima. U svakom slučaju, najbolji način da se izbjegne biti prevaren je uvijek temeljito analizirati sadržaj i ne davati puno pozornosti navodnom autorstvu. Po kvaliteti poruke prepoznat ćete duhovnu razinu autora. Također budite svjesni da je isti zapis mogao biti napisan od strane različitih autora, iako se pripisuje istom jer postoji tisućljetna tendencija krivotvorenja i manipuliranja izvornih tekstova za dobrobit onih koji sami sebe uzdižu u božanske posrednike. Dakle, jedan odlomak je možda napisao netko duhovno napredan, a slijedeći jedan prevarant, tako da uz jednu veliku istinu može biti i jedna velika laž i to možete znati samo temeljito analizirajući kvalitetu sadržaja, odbacujući „kukolj“ i zadržavajući „žito“.

Postoje brojne religije na Zemlji, mnoge od njih monoteističke, koje imaju prilično stroge zapovijedi, a kako kažu njihovi nadležni, te zapovijedi su volja Božja. Kakvo je tvoje mišljenje?

Sve one doktrine i religije koje se temelje na nametanju dogmi po kriteriju autoriteta a ne poštuju duhovni zakon slobodne volje ne mogu biti istinite niti se može smatrati da su riječi Boga ili više duhovnosti.
Niti se, stoga, autoriteti tih religija mogu smatrati istinskim duhovnim vodiljama jer jedna duhovna vodilja nikada ne koristi silu ni manipulaciju, niti pokušava nametnuti nikakve odredbe.

Dakle, želiš reći da religije na Zemlji nisu istinite u smislu da ne predstavljaju Božju volju?
U svakoj postoje elementi istine koji su obično nadahnuti nekim evolucijski naprednijim bićima, a i puno laži, koje su obično dodali drugi autori u funkciji zemaljskih interesa.

Možeš li dati neki primjer?

Da. Na primjer, u Starom zavjetu Deset zapovijedi su prilično točna pravila i poštuju poruke duhovno naprednih bića. Jedna od zapovijedi je „Ne ubij“. Međutim, također u istom tekstu starog zavjeta postoji odlomak u kojem navodno Bog šalje narod Izraela da napadne druge narode kako bi osvojiti navodnu „obećanu zemlju“ i naravno, u tim napadima se ratuje i ubijaju se druga ljudska bića. Tako da, ako je to bilo tako, moglo bi se zaključiti da Bog govori narodu da ubija. Događa se onda da druga poruka „ubij“ proturječi prvoj „ne ubij“. Kako riješiti ovaj očiti paradoks ili Bog protuslovi sam sebi, što bi bilo neprihvatljivo za tako razvijeno biće ili moramo priznati da upute dolaze od različitih autora koji imaju različite motive a između tih dviju poruka, ne ubij i ubij, za koju nam zdrav razum govori da je duhovno naprednija?

Za mene, ne ubij.

Ako priznamo da ova poruka dolazi iz više duhovnosti, onda suprotno ne može doći iz istog izvora.

A odakle onda dolazi?

Od onih koji su bili zainteresirani za invaziju.

Dobro, ali to je jedan primjer iz prošlosti.

Koji se ponavlja u sadašnjosti. Zar nema sadašnjih zemaljskih lidera koji su navodno predani vjernici u Boga, koji uvijek završe svoje govore s „Bog vas blagoslovio“, ali koji nemaju grižnju savjesti poslati svoje sunarodnjake da napadnu druge zemlje, što uzrokuje smrt milijunima i razaranje milijuna domova za nekoliko generacija? Zar ne koriste psalme Biblije ili izraze kao što su „U Boga se uzdamo“ ili „Bog je uz nas“ kao opravdanje za svoje postupke? Budite sigurni u jedno: Bog ili viša duhovnost, nikada neće biti na bilo kojoj strani nekog sukoba, niti će podržati nijednu invaziju ili osvajanje, jer bi time on sam kršio jedan od zakona koje je uspostavio u Svemiru, a to je zakon ljubavi. To su ti ljudi koji krše zapovijed „Ne koristi ime Božje uzalud“, zapovijed koju navodno trebaju poštivati židovski i kršćanski vjernici; a ipak, pokušavaju opravdati svoje zločine koristeći ime Boga, kao da se Bog slaže s tim da se počine takve povrede njegovim stvorenjima. To znači koristiti Božje ime uzalud, a ne koristiti riječ Bog u vulgarnim izrazima, kao što neki ljudi misle.

Onda, što je s od Boga izabranim narodom?

Nema naroda ni osoba povlaštenih pred Bogom. Bog ili viša duhovnost nije posebno vezana uz neke narode ili određene rase na štetu drugih, već poziva sve ljude da sudjeluju u razvoju evolucijskog plana, a svaki duh odlučuje hoće li ili ne surađivati. Naravno, ne prisiljava nikoga slijediti njegove zakone. Svaka osoba, po svojoj volji i sposobnosti, stječe, ako to želi, obvezu razvijanja određenog zadatka u okviru plana duhovne evolucije, kako na osobnoj tako i na kolektivnoj razini čovječanstva u kojem utjelovljuje. To je izbor duha. Dakle, „izabrani“ nije nitko drugi nego onaj koji otvori svoju nutrinu vrhunskoj duhovnosti i obveže se u svom životu slijediti zakon ljubavi da bi, osim da se sam razvije, služio kao primjer drugim ljudima koji se još uvijek nisu duhovno otvorili ovom pozivu.

A te osobe koje se otvore tom pozivu duhovnog svijeta, imaju li neke veze s misticima ili prorocima?
Gledaj, izravan kontakt s duhovnim svijetom nije rezerviran za samo nekolicinu. Već sam rekao da svatko ima direktnu vezu, svoju osobnu vezu s Bogom, s višom duhovnošću, s vlastitim duhovnim vodiljama i svatko će je doživjeti na svoj način. Važno je tražiti tu vezu iskreno, ponizno i da je razlog te potrage napredak u duhovnom smislu, i svakome će se dati ono što mu je potrebno. Nije važna spektakularnost tih doživljaja već da ta iskustva služe osobi u napredovanju u ljubavi a ne kako bi opravdala svoje mane. Nažalost, mnogi ljudi motivirani željom da budu ili izgledaju kao netko važan pred drugima, neka vrsta „uzvišenog učitelja“ ili nešto slično, si auto-sugeriraju iskustva koja nisu realna i koja mogu druge ljude dovesti u zabludu. A ima i onih koji nakon što su imali stvarna iskustva duhovnog kontakta, umjesto da ih koriste za vlastiti duhovni napredak ili da bi pomogli drugima, koriste ih za osobno samo-veličanje i uvjeravanje sebe i drugih u svoju superiornost i zahtijevaju da ih se tretira kao Bogove. To je mana taštine koja učini da osoba traži divljenje drugih umjesto da traži način kako osobno se poboljšati. Nažalost, to je vrlo uobičajeno u vašem svijetu.

Što/Tko je prorok?

Prorok je poslanik više duhovnosti koji dolazi u svakom povijesnom razdoblju da podučava istinu o duhovnom svijetu i da upozori ljude na posljedice djela protiv zakona ljubavi. Općenito su to duhovi napredniji od prosjeka planete na kojoj utjelove jer inače ne bi mogli obaviti misiju koja im je povjerena. Dok pomažu drugima, u isto vrijeme pomažu sebi samima razvijati se, iskušavajući svoju sposobnost ljubavi pošto su obično odbijeni, odbačeni, zlostavljani, kritizirani ili ismijani od strane društva u kojem su utjelovili. Oni nisu bića s posebnim božanskim privilegijama, kao što se obično vjeruje, jer su svoj duhovni kapacitet postigli vlastitim zaslugama kroz ciklus utjelovljenja, iako se to možda dogodilo na drugim svjetovima. Radi se, dakle, o starijim učenicima koji kontaktiraju mlađe učenike kako bi im pomogli u njihovom obrazovanju. Razlika je u tome što ih ne možemo prepoznati po njihovom fizičkom izgledu ili dobi jer utjelove u istim uvjetima kao i ostali. Jednog dana, bilo koje od bića koje nastanjuje vašu planetu, kada se dovoljno razvije, može igrati ulogu proroka u svijetu nastanjenom manje razvijenim čovječanstvom.

No, ne pojavljuju li se često osobe koje se smatraju velikim učiteljima a poslije se otkrije da su koristoljupci, koji nakupe velika bogatstva na račun ljudske naivnosti?
Tako je. Postoje mnogi farsanti. Ali također ima mnogo onih koji počnu dobro te isprva idu ispravnim putem i zbog toga im se pruži duhovna pomoć koja im je potrebna. Do problema dolazi kada se dozvole zaslijepiti utjecajem koji imaju na ljude, koji su u prijekoj potrebi odgovora i kada pronađu nekoga tko im probudi nutrinu osjećaju mu se vrlo zahvalni i žele mu to pokazati. Vjeruju da su oni ti koji blješte, kada u stvari, ono što im omogućuje doći do ljudi, je to svjetlo duhovnog znanja kojeg bi trebali biti nositelji. Ljudi ih pogrešno počnu štovati kao bogove. Ako je riječ o ljudima koji još uvijek ne poznaju sebičnost i njeno očitovanje i ne bore se prevladati je u sebi, njihov ego naraste do te mjere da vjeruju biti iznad svega i svakoga. I umjesto da služe drugima, događa se suprotno. Traže da drugi služe njima, da im budu moralni podanici ili robovi, da ih slijepo slušaju bez preispitivanja njihovih odluka i želja. A onda, malo po malo, svjetlost blijedi, osjećaji nestaju i nadahnuće se gubi. U nedostatku duhovnog nadahnuća, sebičnost preuzima kontrolu uma i nakon toga poruke koje daju su zbunjujuće i kontradiktorne. A sve što je moglo biti stvarno, ostaje samo zbunjeno sjećanje na ono što su imali a nisu znali sačuvati, pokriveno gomilom laži osmišljenih kako bi opravdali veličanje svoj ega.

Kako razlikovati pravog proroka od onog koji je prevarant? Tj. Prema tvom mišljenju, koje uvjete treba zadovoljiti jedan pravi prorok, duhovna vodilja ili nositelj duhovne poruke?
Neutjelovljene duhovne vodilje pomažu svim duhovima bez ikakve razlike. Autentična duhovnost ne poznaje granice ni ekonomske razlike, razlike u rasi, religiji ili bilo koje druge vrste. Dakle, ne diskriminira između bogatih i siromašnih, bijelih i crnih, vjernika i nevjernika, jer su te razlike samo privremeno stanje i okolnosti utjelovljenja i mijenja se iz jednog života u drugi. Oni koji se smatraju dostojnima širenja duhovne poruke moraju djelovati na isti način. Jedna prava duhovna vodilja pokušava živjeti svoj život u skladu sa duhovnim zakonima, bez razmetanja i s poniznošću. Spremna je pomoći i objasniti ne uzimajući ništa za uzvrat. Dakle, svi oni koji primaju ekonomsku ili neku drugu naknadu za otkrivanje navodne duhovne istine, ne mogu se smatrati istinskim duhovnim vodiljama, jer nema istine „samo za pretplaćene“. Pravi učitelj poštuje slobodnu volju, tj. nikada ne pokušava nametnuti drugima svoju prosudbu, već propovijeda svojim primjerom i daje na slobodu drugima uzeti ili ostaviti ono što im se nudi. Dakle, ne koristi princip autoriteta da bi se opravdao, tj. nikad neće reći: „To je zato što sam ja tako rekao, zato sam učitelj, prosvijetljeni ili Božji predstavnik“.

Uzvišenost poruke sama je po sebi dovoljna da uvjeri one koji su receptivni, a ako druge ljude ne zanima ili ne uvjerava, imaju slobodu volje to iskazati i slobodno nastaviti svoj put, bez potrebe da budu obavezni ili prisiljeni vjerovati ili prihvatiti nešto što ne žele.

Imaš li neki savjet kako izbjeći da budemo zavedeni lažnim učiteljima ili lažnom duhovnošću?
Nikada se nemojte zbog jednog vjerovanja odreći vaše slobodne volje, bilo da se radi o religiji ili o političkoj ili filozofskoj ideologiji, ma koliko napredna da vam se čini, jer ako se od vas traži da se odreknete svoje volje, da se zbog nje odreknete vaše slobode, budite sigurni da toga nije vrijedna. Analizirajte poruke, nemojte idealizirati glasnika. Ako vas poruka ne uvjeri, izložite vaše sumnje i tražite pojašnjenja, a ako i dalje ne uspijevate poistovjetiti se s tom porukom onda je odbacite. Nemojte prihvatiti ništa kao vjersku dogmu, koja zahtijeva od vas da vjerujete bez razumijevanja. Ono što ne usvojite po vlastitom iskustvu, po osjećaju, razumijevanju i analizi, već vam je izvana nametnuto bez razumijevanja a poštujete samo po načelu autoriteta, tj. zato što je netko navodno božanski to rekao, ne služi vašoj evoluciji niti da budete sretniji jer duh je sretan jedino u slobodi. Stoga, recite „ne“ slijepom vjerovanju i organizacijama koje kontroliraju i manipuliraju duhovnost. Tražite odgovore u svojoj nutrini, koja je puno mudrija nego što mislite, jer ima jednu izravnu vezu s vašim vlastitim duhovnim vodiljama, s višom duhovnošću.

Postoje mnoge religije koje vjeruju da je kontakt s duhovima vražja stvar i da je traženje kontakta s duhovima nešto štetno i zlo jer, prema njihovom uvjerenju, Biblija zabranjuje takve kontakte, a ako je Biblija riječ Božja znači da sam Bog to zabranjuje. Kakvo mišljenje imaš o tome?

Prihvaćanje da svatko ima svoju vezu s visokom duhovnošću, zovimo je Bog ili duhovne vodilje, čini da crkvene vlasti gube ulogu i utjecaj a time nestaje njihova moć upravljanja voljom vjernika. Proturječe sami sebi, jer ako oni vjeruju da su njihovi sveti spisi Riječ Božja te da ih je napisao netko nadahnut od Boga, to znači da su imali neki kontakt medijumskog tipa s duhovnim svijetom, isti kontakt koji niječu svojim vjernicima, a rezerviraju samo za autore iz prošlosti koji su napisali ono čemu se klanjaju. Isus i drugi napredni proroci su tražili taj kontakt s višom duhovnošću i bili su nadahnuti i potpomognuti u svojim misijama od strane naprednih duhova a to je istinski(kakav treba biti) kontakt s duhovnim svijetom u kojem utjelovljeno biće dobije savjet i pomoć od neutjelovljenih duhovnih entiteta. Dakle, ako se cenzurira medijumitet, također bi trebalo cenzurirati samog Isusa jer je on djelovao kao jedan moćni medij, kao prenositelj poruke duhovnog svijeta ljudima koji su živjeli u njegovo vrijeme.

Da, ali oni će reći da je Isus sin Božji i da ga je sam Bog nadahnjivao, a ne neki duh.
Kako znaju oni je li onaj koji je nadahnuo jednog proroka koji je živio prije više od dvije tisuće godina, bio Bog, Duh Sveti ili sami vrag ako se sve treba vjerovati na slijepo i ne dozvoljava se analiza poruke?

U stvari, ako bi sada utjelovio jedan istinski prorok Starog zavjeta koji je bio autor nekog od spisa kojeg oni smatraju riječju Božjom, a koji štuju tako duboko, i napisao nove duhovne poruke koje bi šire obuhvatile i razjasnile djela obavljena u drugim životima bi ga ismijale ili proglasile ludim, rekli bi da komunicira s vragom ili tako nešto i ne bi dopustili da se niti analizira kvaliteta poruke koju bi dao.
Djelujmo slušajući zdravi razum. Kvaliteta poruke je jedini način da se zna kapacitet autora. Tko u današnjici može vjerovati da je netko glasnik Božji ako svojim porukama potiče nasilje, rat i mržnju jednih ljudskih bića prema drugima. Ako to ne prihvaćamo našem suvremeniku, zašto bismo to trebali prihvatiti od jednog autora iz prošlosti, bez obzira koliko drevan bio? Što je to što ga čini posebnim, to što je drevan? Onda postavimo za bogove dinosaure, morske pse ili mrave, koji su se na ovom svijetu pojavili prije nego bilo koji drevni pisci. Ako je Isusova poruka imala toliko utjecaja na čovječanstvo, to nije bilo zato što ju je rekao Isus već zbog veličine same poruke, a to je izražavanje bezuvjetne ljubavi. Ali moćnici ovog svijeta, pred nemogućnošću da zaustave njezino širenje i bojeći se da bi njome završile sve njihove privilegije i zlouporabe, prisvojili su figuru Isusa, a samu su poruku krivotvorili na način da nas gotovo čini vjerovati u suprotno od onoga što je poruka govorila, stavljajući u usta Isusa ono što on nikada nije rekao, riječi koje su proturječne samoj izvornoj poruci, a, razotkrio bi ih kao što su učinili stari proroci s drevnim vjerskim vlastima. Te iste osobe ono što su oni željeli da poruka kaže kako bi zadržali svoje privilegije i moć.

Pretpostavljam da bi jedan kršćanin radosno prihvatio bilo koju stvar koju bi učinio Isus, jer ga smatraju samim Bogom ili sinom Božjim. Ono što ne bi bili spremni priznati je da jedna obična osoba izravno komunicira s duhovima.

Bili bi iznenađeni da znaju da su kontakti s duhovima dobročiniteljima bili vrlo česti među ranim kršćanima, koji su na taj način bili ojačani od strane duhovnog svijeta kako bi izdržali strašne progone kojima su bili podvrgnuti. Rani kršćani su također znali da su moleći s ljubavlju privlačili utjecaj i očitovanje naprednih duhova. U samom Novom Zavjetu, u Djelima apostolskim, imate primjer kako se apostolima sam duh Isusa nakon što se odvojio od tijela, na volju pojavljivao i nestajao. Kasnije je sama crkva progonila takvu vrstu očitovanja jer su se bojali da iz njih nanovo izađe sjeme ljubavi i da to sjeme opet proklija u srcima ljudi i oslobodi ih iz duhovnog mraka u koji je ta vjerska institucija bila uronila čovječanstvo. Nije došao Isus, ali su došli drugi napredni duhovi s izravnom vezom s duhovnim svijetom, koji su učinili mnogo dobra, liječili i brinuli se o ugroženima. Mnoge od njih je spalila Inkvizicija pod optužbama vještičarenja i krivovjerja.

Da ali, izgleda da postoje osobe koje se okupljaju radi prizivanja zlih duhova s namjerom privlačenja neke magične moći koja im daje sposobnost dominacije nad drugim bićima ili stjecanja bogatstva ili moći. Što misliš o tome?

Takvi kontakti su se događali i događat će se dok na svijetu postoje duhovi puni sebičnosti, gladni bogatstva i moći. Ti kontakti su štetni i nimalo preporučljivi, jer ljudi koji se kreću s takvim namjerama završe kao pogodna žrtva duhova njihove razine, koji će učiniti sve moguće kako bi ih zadržali pod svojom kontrolom i pretvorili ih u svoje robove za počiniti najveća zlodjela. Ali zbog toga što ima ljudi koji su koristili medijumitet za komunikaciju s nižim duhovima s namjerom da učine štetu drugima, ne možemo zaključiti da su svi kontakti s duhovnim svijetom putem medijuma štetni. Zar bi vam bilo razumno da vlasti svima zabrane svaku komunikaciju putem Interneta za bilo kakvu upotrebu, zato što ga neki ljudi koriste sa štetnim namjerama? Logika nam govori da bi trebalo ograničiti njegovu upotrebu samo onda kada se šteti integritetu ljudi, a ne generalno.

Onda, zašto u svijetu postoji tolika opozicija komuniciranju s duhovima?
Radi se o tome da je način kojim mnoge vjerske i druge vlasti vašeg svijeta održavaju kontrolu, je izbjegavanje da svatko za sebe uspije komunicirati s Bogom, sa svojom duhovnom vodiljom. Postoje mnogi filmovi koji su napravljeni s izričitim ciljem održavanja tog straha od kontakta s duhovnim svijetom, uvjeravajući da će svaki kontakt biti zastrašujući, kao u horror filmovima kao što je „The invasion of the living dead“, „Poltergeist“ ili „The Exorcist“. I tako, svatko od vas, kroz strah, djeluje kao sam svoj inkvizitor a svaki put kad može uzeti u obzir mogućnost primanja poruke iz duhovnog svijeta, u bilo kojem obliku(intuicija, snovi, itd.), već se strah zaduži potisnuti i ne razumjeti je.

Također si rekao da nije ispravno vjerovanje da su crkva i svećenici posrednici Boga na zemlji.
Tako je.

Na temelju čega to govoriš?
Vjerujem da bismo, ako čitamo ispravno odnos koji je Isus imao sa svećeničkim kastama njegovog vremena, došli do zaključka da Isus nikada nije imao namjeru da se uspostavi jedna svećenička kasta i hijerarhija kakvu je kreirala Katolička crkva, koja je jedna prilično vjerna kopija Hebrejske crkve toga vremena.
On je došao podučavati da svatko ima svoju vezu s Bogom i uništiti lažnu ideju da se samo preko svećenika može s njim komunicirati.
U stvari, u dobrom dijelu svojih javnih propovijedanja Isus se bavio hebrejskim svećenicima koji su u njemu vidjeli ozbiljnog konkurenta, koji nije činio drugo nego razotkrivao ih. A bili su u pravu, jer Isus nije prestajao na različite načine ponavljati, opet i opet, sljedeću poruku: „Slušajte, ti ljudi nisu Božji posrednici jer se više bave svojim ekonomskim održavanjem nauštrb vama nego pružanju odgovarajuće vam duhovne pomoći. Zbunili su vas svojim apsurdnim zakonima. Nisu vam potrebni. Jedino što vrijedi za ući u kraljevstvo Božje je ljubav.“

Ovu poruku je čula svećenička kasta i vidjevši da će ostati bez posla ako se ljudi osvijeste, konsekventno su ga ubili.

Zašto Katolička Crkva na kraju toliko nalikuje Hebrejskoj?

U početku nije bilo tako, jer da bi bio sljedbenik Isusove poruke ljubavi morao si biti vrlo uvjeren, pošto si u svakom trenutku riskirao život pred stalnim progonima kojima su kršćani bili izloženi, kako ispočetka od strane Židova tako poslije od strane Rimljana. No, kad su moćnici uvidjeli da unatoč svim svojim naporima da eliminiraju sljedbenike te filozofije, tako štetne za njihove sebične interese, broj pristalica nije prestajao rasti, odabrali su drugu strategiju „ako ne možeš pobijediti neprijatelja, pridruži mu se“. Od obraćenja cara Konstantina, koji je odredio obraćenje cijelog Rimskog carstva na kršćanstvo, mnogi su postali kršćani silom a ne zbog vjerovanja u Isusovu poruku. A pošto su većina bili prisiljeni kršćani, sve su upropastili. Tu je došao kraj ljubavi prema bližnjemu. Drevni visoki svećenici ranijih kultova i njihovi vjernici su promijenili stranu i postali kršćani bez ikakve duhovne preobrazbe i počeli su zauzimati važne položaje. Nemojte vjerovati da su nekadašnji visoki svećenici ranijih kultova mislili podnositi da budu samo još jedan među vjernicima. Oni su htjeli zadržati svoj udio u vlasti. Tako su samo promijenili kapu visokog svećenika za onu od biskupa kršćanske crkve. Nisu ni kapu promijenili, jer čak i kapa Pape i biskupa, „mitra“ dolazi iz jedne druge religije. Zove se tako jer su je nosili svećenici drevnog kulta Mitre, jednog od božanstava kojeg su obožavali Rimljani. Prilagodili su kršćanstvu mnoge vjerske obrede iz ranijih religija i s drugim idejama suprotnim toj poruci pokvarili su izvornu poruku ljubavi prema bližnjemu. I tako se rodila Katolička crkva. Kao što je rekao Isus, ne može se služiti Bogu i novcu u isto vrijeme, a Katolička crkva kao i Hebrejska prije 2000 godina, od gotovo samog početka je stala na stranu potonjeg.

Znači, nepogrješivost Pape i to da je predstavnik Boga na zemlji…

Sve je lažno, naravno. Može pogriješiti jednako kao i svaki čovjek. Njegova povezanost s duhovnim svijetom nema nikakvu privilegiju u odnosu na bilo koju drugu osobu. Povezanost s višom duhovnošću postaje sve jača s osobnim radom bezuvjetne ljubavi, a ne davanjem nekakve zemaljske titule, ma kako uzvišena ona bila.

A odakle onda dolazi ta ideja?

Kao što sam već rekao, od samih crkvenih poglavara. To je jedan način kojim su opravdavali svoje postupke, tako da nitko o njima ne bi raspravljao, jer su u pravilu bili motivirani ambicijom za moći i bogatstvom. Ako su mogli uvjeriti ljude da su im oni neophodni za spasenje, mogli su živjeti na račun vjernika a da nitko ne dovodi u pitanje njihovo ponašanje jer su im uvijek mogli zaprijetiti „vječnim prokletstvom“ ako nisu ispunjavali „Božje namjere“, tj. ako nisu slušali naredbe „Božjih predstavnika“, njih samih.

Što je s uvjerenjem da je potrebno razrješenje od loših postupaka i da se ono dobije pokajanjem kroz ispovijed i oprostom svećenika.
Jasno je da je za duhovno napredovanje prvi korak buđenje svijesti o lošem koje smo počinili. Ali pokajanje nije dovoljno, jer u duhovnom svijetu samo popravak učinjenoga zla može eliminirati djelo protiv zakona ljubavi. Samo mi sami možemo to učiniti. Nitko, bez obzira kako napredan bio, ne može nas zamijeniti u tom zadatku, iako možemo primiti pomoć da ga prevladamo. To da se svećeniku pripisuje moć uklanjanja grijeha je dio strategije kako bi se vjerovalo da su predstavnici crkve neophodni za spasenje i da je stoga, potrebno financijski podržavati crkvu. Kao što sam rekao na početku, duhovna evolucija se postiže samo osobnim naporima, a ne „preko veze“ s nekim višim entitetom.

A vjerovanje da je Isus svojom smrću na križu otkupio grijehe ljudi i kasnije uskrsnuo?
Ni to nije točno. Istina je da je Isus došao podučavati put duhovne evolucije, a onaj koji želi slijediti njegov primjer ljubavi prema bližnjemu je napravio odlučujući pomak za izravno njime poći, jer će mu to isto uvjerenje pomoći da izbjegne mnoge pogreške iz prošlosti, koje se u vjerskom žargonu zovu „grijeh“. No, to ga ne oslobađa obveze popravka loših djela počinjenih u drugim životima.

Isus nije otkupio ničije grijehe, već je pokazao na koji način svatko može izbrisati svoje. Bilo bi vrlo nepošteno da usred jednog prijemnog ispita na fakultetu, dođe profesor nekih učenika i kaže: „oni koji su moji učenici ne moraju predati ispitne papire jer su svi položili, pošto poznajem članove prijemne komisije i preko moje veze ću sve to riješiti“.

Ne bi se pravedno ocijenio napor svakog učenika, jer bi nepripremljeni učenici bili nezasluženo nagrađeni na štetu drugih koji su se pripremili za ispit i bili spremni savladati ga vlastitim zaslugama. Jedan dobar profesor bi nastojao da se njegovi učenici dobro pripreme za ispit. A to je ono što je Isus pokušao, pripremiti nas dobro kako bismo uspješno savladali duhovne ispite svakog utjelovljenja. U duhovnom svijetu se ne dobije ništa „preko veze“. Daju nam se neograničene mogućnosti za poboljšanje i za ispravljanje počinjenih pogrešaka. Ali to ćemo morati učinit mi sami a ne preko intervencije Isusa, Djevice Marije ili bilo kojeg drugog sveca kojemu se povjerimo.

A sad pokušaj uvjeriti jednog kršćanina u to što kažeš, jer to je jedno od središnjih načela kršćanstva.
Isto to je navedeno u Novom zavjetu u Evanđelju po Marku (10:35-40) „Tada mu pristupiše Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, te mu rekoše: „Učitelju, željeli bismo da nam učiniš što te zamolimo.“ „Što biste željeli – odgovori im – da vam učinim? “„Daj nam – oni će mu – da sjednemo jedan tebi s desne, a drugi s lijeve strane u slavi tvojoj!“ „Ne znate – reče im Isus –što ištete. Možete li piti kalež koji ću ja piti? Ili primiti krštenje koje ću ja primiti? „Možemo“ odgovore mu. Ali im Isus reče: „Pit ćete kalež koji ću ja piti; primit ćete krštenje koje ću ja primiti. Ali nije u mojoj vlasti da dajem mjesto sa svoje desne ili lijeve strane. Ono pripada onima za koje je određeno.“

Da, ali… Nije li on sam ljudima govorio „otpuštaju vam se grijesi“?

Ono što je želio reći je da zbog činjenice da ste djelovali protiv zakona ljubavi u prošlosti niste osuđeni zauvijek, već svi imate priliku to ispraviti i početi iznova, u trenutku kada želite, bez obzira tko ste bili i što ste učinili.

Da, ali zašto je to govorio upravo bolesnima nakon što bi ih iscijelio?

Kada je Isus liječio bolesnika čistio ga je od otrova(kako njegovo fizičko tijelo tako i astralno) uzročnika bolesti na fizičkoj razini. Ti otrovi su rezultat nakupljanja psihičkih otrova zbog osjećaja, misli i djela protiv zakona ljubavi počinjenih od strane duha u ovom istom životu i u prošlim životima, a koji su tada bili zvani „grijesi“. Način iscjeljenja koji je Isus izvršavao polaganjem ruku možete zamisliti kao čišćenje prljavog tepiha(tijela) usisavačem jer se do tada nije posvetila dovoljna briga održavanju njegove čistoće. Ako nakon tog drastičnog čišćenja osoba ne promijeni svoje „prljave“ navike, nakon kratkog vremena tepih će ponovno biti jednako prljav kao što je bio prije čišćenja. Naime, bilo je ljudi koji su nakon što ih je Isus izliječio, ignorirali savjete za unutarnju duhovnu reformu i nastavili su svoje loše duhovne navike, tako da su ponovno na mentalnoj razini generirali psihičke otrove, koji su prelazeći preko astralne i fizičke razine ponovno uzrokovali bolest.

A zašto je bolesnima koji su mu zahvaljivali na iscjeljenju govorio „vjera te tvoja spasila“?
Jer je Isus znao da za djelotvornost prijenosa iscjeljujuće energije, nazovimo je Reiki, prana ili kako god želimo, nije potreban samo dobar prenositelj već također i dobar primatelj, odnosno potrebno je da je onaj tko prima energiju spreman primiti je s dobro otvorenim čakrama. Da bi se to dogodilo, osoba koja prima energiju mora imati povjerenje (vjeru) u prenositelja, jer kada postoji nepovjerenje čakre ostaju zatvorene i energija ne može proći i izvršiti svoj terapeutski učinak, bez obzira kako moćan bio onaj koji je emitira.

Ali ponekad je to govorio, ne osobama koje je liječio, koje su bile u nesvijesti ili previše bolesne da shvate da ih se pokušalo izliječiti, već jednom članu njihove obitelji. Kakvo to ovdje ima značenje?
Isto kao što je Isus imao moć prenošenja visoke vibracijske energije, visoke ozdravljujuće moći, potaknuta njegovom sposobnošću za ljubav i voljom da čini dobro, postoji snaga koja poboljša prijenos energije kod onih osoba koje imaju povjerenje u nju i spremni su pomoći onima u potrebi, djelujući tako kao repetitori izvornog signala. U tom slučaju, oni sami također postaju kanali energije ozdravljenja. Isto tako, neki ljudi su u stanju ometati prijenos iscjeljujuće energije prema drugim osobama u svom okruženju zbog njihove mentalne negativnosti i nevjere. Bilo je mnogo onih koji nisu vjerovali u Isusa i u njegovo učenje. U takvim prilikama, iako je polagao ruke na bolesnike, bilo je vrlo malo iscjeljenja. Takve okolnosti su zabilježene i u samim Evanđeljima.

„Dođe u svoj zavičaj te je tako učio svijet u njihovoj sinagogi da su se divili i govorili: „Odakle mu tolika mudrost i čudesna moć? Zar nije on tesarov sin? Zar mu se majka ne zove Marija, a braća njegova: Jakov, Josip, Šimun i Juda? Zar se njegove sestre ne nalaze među nama? Odakle mu sve to?“ Tako on postade kamen spoticanja za njih! Ali im Isus reče: „Prorok je bez časti jedino u svom zavičaju i u svojoj kući.“ Zbog njihove nevjere tu ne učini mnogo čudesa.“ (Matej 13:54-58)

Kad smo već kod toga, pričajmo o Uskrsnuću.

Slažem se. Pokušat ću pojasniti ovu temu jer u ovom trenutku postoji jedna velika zbrka. Mnoge stvari koje su rečene o uskrsnuću su potpuno netočne. Ako uskrsnućem smatramo opstanak duha nakon smrti tijela, onda je to točno. No, činjenica da biće nastavi živjeti nakon smrti nije ništa neobično. Opstanak duha nije počeo s Isusom, nego je postojao oduvijek jer je to jedan univerzalni zakon o kojem smo već opširno razgovarali. Ali sva ona uvjerenja koja govore da je neophodno da duh bude povezan s tijelom da bi nastavio živjeti i konkretno s istim tijelom u kojem je bio tijekom fizičkog života, nisu istinita.

Postoje ogranci kršćanske crkve koji vjeruju da je život jedino moguć uz fizičko tijelo, odnosno ne priznaju život duha nakon smrti tijela. Što misliš o tome?
Nije istina da nakon smrti tijela duh zauvijek ostaje u snu sličnom stanju, sve dok ponovno ne dođe biti u istom tijelu koje je napustio. To je jedna od zabluda koje postoje o uskrsnuću. Nije li očito da od trenutka tjelesne smrti, tijelo započinje proces razgradnje dok ne dođe trenutak kad od njega ne ostane ništa? Kako itko može vjerovati da je moguće da dođe dan u kojem je za povratak u fizički svijet potrebno imati isto tijelo koje već stoljećima ne postoji? Nije li jednostavnije objasniti povratak umrlih duhova u fizički život kroz reinkarnaciju, odnosno da se duh koji je jučer živio na Zemlji, vrati danas kao dijete koje će se roditi? Stoga je pogrešno uvjerenje da će se mrtvi vratiti u fizički život kroz magični proces rekompozicije tijela koja su već nestala po prirodnom procesu raspadanja materije. Ta bića se neprestano vraćaju u materijalni život, ali to čine kroz rađanje djece, bez kršenja prirodnih zakona.

Niti je istina da duh ili duša treba tijelo da bi mogla živjeti. Duša ne ostaje u neprekidnom stanju sna dok ne utjelovi ponovno u fizičkom svijetu, već kao što sam rekao, nastavi svoj život i svoju evoluciju u duhovnom svijetu, odvojena od materije. Kad se kaže da je Isus umro i uskrsnuo, ne znači da se njegovo tijelo vratilo u život već da je njegov duh nastavio živjeti.

Ali, jedan kršćanin bi rekao da je, prema evanđeljima, Isus „uskrsnuo Lazara“ a on je još neko vrijeme nastavio živjeti u svom tijelu. Nije li to dokaz „Uskrsnuća tijela“?
Isus nije uskrsnuo Lazara jer Lazar još uvijek nije bio mrtav. U stvari ga je reanimirao, a to vam nije ništa čudesno jer u današnje vrijeme tehnikom reanimacije srca doktori uspijevaju „uskrsnuti“ osobe koje smatraju klinički mrtvima. Zar niste čuli o iznimnim slučajevima u kojima su se osobe proglašene mrtvima, nakon nekoliko sati u mrtvačnici, iznenada probudile i vratile u život?

Odvajanje od fizičkog tijela ne nastupa odmah nakon što dođe do zastoja srca, inače bi bila nemoguća reanimacija. To zahtijeva vrijeme, dužeg ili kraćega trajanja, ovisno o vezanosti duha uz materiju ili o vitalnosti fizičkog tijela kada se pokrene proces odvajanja, može trajati dva ili tri dana, završavajući sa konačnim prekidanjem srebrne niti. Ako je Isus mogao reanimirati Lazara snagom svoje energije to je bilo moguće jednostavno zato što Lazar još nije bio završio proces odvajanja od tijela i mogao ga je vratiti, kao što to čine liječnici u današnje vrijeme.

Ali zar se nije dogodilo da su Isusovi bližnji tri dana nakon njegove smrti otišli do njegove grobnice i ondje nisu našli njegovo tijelo?
U slučaju Isusa dogodilo se to da je nakon što je duh prekinuo posljednju sponu koja ga je spajala s tijelom i zbog ogromne vibracijske frekvencije njegovog astralnog tijela, u trenutku odvajanja od fizičkog ono se odmah razgradilo. Takav proces je za vas izniman i ne događa se u vašem slučaju, ali to je razlog zašto u grobnici nisu našli Isusovo tijelo. Ovaj proces razgradnje je ostavio trag na tkanini kojom je bilo ovijeno Isusovo tijelo. Dakle, to što nisu našli njegovo tijelo u grobnici ne znači da je Isus nastavio živjeti s tijelom koje je imao za života.

Dakle, priča o platnu koje je ovijalo Isusovo mrtvo tijelo(torinsko platno) i otisak koji se na njemu našao su istiniti?
Pa, da.

A zašto ga pokusi ugljika–14 nisu ispravno datirali?
Jedino što ću vam o tome reći je da postoji nešto u postupku koji se koristi za datiranje što daje za ispravno nešto što nije i zbog toga se ne podudaraju datumi. No, to je samo odstupanje od teme, jer je li to platno kojim je bilo ovijeno tijelo Isusa nakon fizičke smrti ili ne, nije relevantno za ono o čemu govorimo, kao što nije važno dezintegrira li se tijelo ili polako razgradi kao i sva ostala. Sve je to nevažno u odnosu na duhovnu poruku, nevažan je način začeća i je li Marija bila djevica ili ne. Držite se događaja koji vam se čine osobitim ali koji su s duhovnog stajališta nevažni, te ste prestali davati pozornost onom što je doista važno, a to je poruka koju je Isus prenosio.

Onda kako se poslije smrti ukazao apostolima, ako im se stvarno ukazao?
Nije se ukazao apostolima i drugim osobama s kojima je živio s tijelom koje je koristio za života, već se ukazao u obliku astralnog tijela, kao što se mnogi ljudi nakon smrti ukažu kod postelja najmilijih kako bi se oprostili od njih, dok se njihovo fizičko tijelo nalazi inertno na mjestu gdje su umrli ili u lijesu. To je zato što se astralno tijelo, pod određenim okolnostima, može „kondenzirati“ tako da gotovo dobije izgled i solidnost fizičkog tijela, pogotovo kad se radi o jednom duhu Isusovih sposobnosti, a to je poznato mnogim istraživačima fenomena koji zovete „paranormalnim“.

Imaju li stanoviti smisao proročanske izjave poput „na kraju vremena mrtvi će uskrsnuti“?
Duhovi već preminulih bića se stalno kroz reinkarnaciju vraćaju u fizički svijet. Neće čekati neki navodni „kraj svijeta“ kako bi se vratili. Reinkarnacija duhova je proces koji je uvijek u tijeku sve dok postoji ijedno čovječanstvo koje živi na fizičkoj planeti. Ali točno je da danas, zbog eksplozije broja stanovnika, istodobno utjelovljuje veći broj duhova nego u ostalim povijesnim razdobljima, podudarajući se s krajem jednog ciklusa, tako da svi duhovi imaju priliku utjeloviti u vrijeme velike evolucijske važnosti. To je jedini način na koji se može razumjeti izraz „na kraju vremena mrtvi će uskrsnuti“.

Što je s vjerovanjem u iskonski grijeh, tj. ono da zbog navodnog grijeha predaka čovječanstva ( Adam i Eva), potomci moraju platiti posljedice njihovih postupaka?
Odgovorit ću ti na ovo s jednim primjerom. Zamislite da jedan čovjek opljačka banku i tijekom bijega njegov se automobil sudari s drugim, a on u sudaru pogine. S obzirom da mu je nemoguće suditi, sudac donese odluku da sin pljačkaša plati za zločine svog oca i da ide u zatvor umjesto njega. Bismo li smatrali pravednim, suca koji bi donio takvu odluku?

Naravno da ne, a ne vjerujem da postoji ijedan sud u ijednoj civiliziranoj državi koji bi donio jednu takvu presudu.
Ako vam se za ljudsku pravdu čini zastranjivanje kriviti dijete za nešto što je učinio otac, zašto mislite da božanska pravda može biti gora nego ljudska? U duhovnom svijetu svatko mora odgovarati za svoje postupke, nikada za djela koja su počinili drugi. Dakle, vjerovanje u iskonski grijeh ili od predaka „naslijeđen“ grijeh je nepravedno i nema nikakvu osnovu.

A odakle dolazi to vjerovanje u grijeh naslijeđen od predaka?

Ono što se događa je da osoba treba odgovarati za svoje postupke, a to mogu biti postupci iz prošlih života, tako da se može dogoditi da neki od naših predaka možemo zapravo biti mi dok smo živjeli u nekoj ranijoj inkarnaciji. To je jedini pravi način na koji se može tumačiti takvo vjerovanje i razumljivo je samo ako se prihvati postojanje reinkarnacije.

Također si rekao da nije točno vjerovati da je seksualnost nešto grešno, a da onaj koji se suzdrži od spolnih odnosa nije čistiji ni uzvišeniji od ostalih.
Tako je. Volio bih znati odakle su izvukli tu tvrdnju koja im je služila za nametanje zavjeta čestitosti religioznima, bili oni svećenici, časne sestre ili redovnici.

Pretpostavljam da se temelji na primjeru koji je dao Isus.

Vi ništa ne znate o intimnom životu Isusa da biste tvrdili da nije imao spolne odnose! Isus nikada nije javno rekao da je suzdržavanjem od spolnih odnosa čovjek bliži Bogu ili čistiji. Da je tako i da svi ljudi odluče doživotno se suzdržavati od spolnih odnosa, u roku od 120 godina bi izumrla ljudska vrsta na Zemlji! Zar vam se ne doima da je to u suprotnosti s onim „Plodite se i množite“, javite mi ako znate neki drugi način za razmnožavanje a koji nije putem spolnog odnosa, budući da u prošlosti nisu mogli pribjeći umjetnoj oplodnji!

Trebam li iz tvojih riječi shvatiti da motiv za spolni odnos uvijek treba biti razmnožavanje?
Ne, čovječe. Već smo opsežno o tome razgovarali. Spolni odnos je za naprednog duha jedan izraz intimne ljubavi. Nešto vrlo drugačije je kada se za zadovoljavanje seksualnih želja čine zlostavljanja svih vrsta i krši slobodna volja osoba, osobito onih koji su slabiji, kao što su žene i djeca koji su primorani baviti se trgovinom seksa(govorim o prostituciji i pedofiliji) ili se manipulira i vara na tisuće načina kako bi se privuklo nekoga na seksualni čin, izjavljujući ljubav kada je to u stvari laž, nešto što se događa vrlo često u vašem svijetu. To je ono što je Isus osudio. Imajte na umu da su u Isusovo vrijeme ženu smatrali za nešto malo više od roba muškarcu u svakom pogledu, uključujući i seksualni i nije imala gotovo nikakva prava. Muškarci su mogli raditi s njima što ih je bilo volja a da im nitko ništa ne bi rekao, a žene su morale uz blagoslov religije trpjeti zlostavljanje, kao na primjer kada su muškarci odbacivali žene osuđujući ih time na prostituciju jer nisu imale drugi način opstanka. Isus se borio za obranu prava žena, kako bi ih se prestalo smatrati seksualnim robljem, također je opominjao one koji su ih osuđivali, nastojeći da uvide da su oni sami odgovorni za njihovu žalosnu situaciju. No, crkva je sve to transformirala u optužbu protiv seksualnosti.

Crkva je načinila svoju zastavu od ovog odnosa između čistoće i čestitosti s primjerom Blažene Djevice Marije, Isusove majke. Ostavljajući na stranu pitanje Isusovog začeća, Marija je kao i većina žena bila djevica sve dok nije počela imati spolne odnose sa svojim partnerom Josipom, plod čega je imala nekoliko sinova i kćeri, koji su braća i sestre Isusu. Najupečatljivije je da je potonje zabilježeno u evanđeljima koje kršćani tvrde da slijede, čiji autori nisu vidjeli nikakav problem u tome da je Isus, kao i većina ljudskih bića, imao braću i sestre i nisu se potrudili to sakriti, kao što u današnje vrijeme to pokušava učiniti crkva. Da je Marija imala više djece i da su ti imali ime i prezime se ogleda u različitim stihovima iz Evanđelja. Citiram neke kao primjer:

„Zar nije ovo tesar, sin Marijin, a brat Jakovljev, Josipov, Judin i Šimunov? Zar mu se sestre ne nalaze ovdje među nama?“ (Marko 6:3) „Dok je on još govorio narodu, stajahu vani njegova majka i njegova braća. Željeli su s njim govoriti. Netko mu reče: Evo, vani stoje tvoja majka i tvoja braća i žele s tobom govoriti.“ (Matej 12:46–47)

„Zar on nije tesarov sin? Zar mu se majka ne zove Marija, a braća njegova:Jakov, Josip, Šimun i Juda? (Matej 13:55)
„Majka njegova i braća htjedoše k njemu, ali mu ne mogoše prići zbog mnoštva naroda. Netko mu javi: Majka ti i braća stoje vani, žele te vidjeti.“ (Luka 8:19–20)

Ako pisci evanđelja nisu imali problema s tim da je Isus imao braću, bilježeći tu činjenicu u svojim spisima bez ikakvog ustezanja, zašto su ga imali oni koji su došli poslije?

Što mi možeš reći o vjerovanju da se prema onom što učinimo u ovom životu odluči naša budućnost zauvijek, s vječnom kaznom i paklom za loše i nevjernike, a da se samo kršćani ili vjernici spase i dostignu vječni raj?

Razgovarali smo već o tome na dugo i široko kada smo objašnjavali duhovnu evoluciju i kako funkcioniraju stvari u duhovnom svijetu, ali ponovit ću ako nije bilo dovoljno jasno. Apsolutno svi duhovi su besmrtni i suđeno im je dostići najviše razine duhovne evolucije. Stoga, nijedno ljudsko biće nije isključeno iz plana evolucije, bez obzira na njegova vjerska i politička uvjerenja, na njegovu rasu ili bilo koji drugi razlog. Tj. bilo da vjeruju ili ne u Boga, u Isusa ili u ovu ili onu crkvu te iako su možda bili prava katastrofa kao osobe, nikada ne gube svoju besmrtnost ni mogućnost da se duhovno poboljšaju. Dakle, ne postoji smrt ni vječno prokletstvo za nikoga. Ako gledamo dovoljno daleko unatrag u duhovnu prošlost svakog od nas, naći ćemo da smo u nekom prošlom životu svi bili ubojice, ljudožderi ili oboje u isto vrijeme, a ako sada nismo i takvo ponašanje smatramo zastranjivanjem, to je zato što smo duhovno evoluirali i što smo imali bezbroj prilika za ispravljanje počinjenih pogrešaka, utjelovljujući jedan i drugi put kako bismo se suočili s iskušenjima primjerenima našim sposobnostima. Ako ne bi bilo prilike za ispravak i ako bi se prema onom što smo učinili u jednom jedinom utjelovljenju odlučila naša budućnost za svu vječnost, uvjeravam vas da ne bi bilo mjesta za ući u „pakao“ takva gužva bi bila, a „Raj“ bi bio manje naseljen od same Sahara pustinje.

Dakle, vjerovanje da pokajanje u posljednjem času pred svećenikom iskupljuje grijehe….
Duhova sudbina nakon rastjelovljenja ovisi isključivo o njegovim djelima tijekom života, imajući uvijek priliku za razvijati se, poboljšati se i stoga za „spasiti se“ do trenutka kada se za to odluči. Ali to se neće dogoditi preko noći, već uključuje jednu duboku promjenu u duhu koja zahtijeva vrijeme za razmišljanje, buđenje svijesti i napora za promijeniti negativne stavove. Osim toga, da bi se oslobodio duhovnih dugova ili djela protiv zakona ljubavi treba popraviti načinjenu štetu a to zahtijeva snažnu volju i vrijeme da bi se to postiglo. Iz toga slijedi da pokajanje u zadnjem času života pred svećenikom ne mijenja ni u čemu sudbinu duha nakon smrti fizičkog tijela.

Oprosti što insistiram, ali uvjerenje da se samo kršćani ili vjernici mogu „spasiti“, zar nije sam Isus dao osnovu vjerovanju da će se „Spasiti“ samo njegovi sljedbenici kada je rekao: „Tko vjeruje u mene, živjet će vječno“?

Isus nije mogao reći ništa s tim značenjem. Ono što je on učinio je, svakomu dao ključ da aktivira svoju duhovnu promjenu i da postane svjestan da je život vječan i da je svatko graditelj svoje sudbine. Prevedeno na suvremeni jezik moglo bi izgledati ovako: „ Tko vjeruje u ono što govorim, u poruku koju donosim, bit će svjestan da je život vječan i da njegovo „spasenje“ (ili evolucija) ovisi o njemu samom, da je gospodar svoje sudbine.“

Onda, odakle dolazi vjerovanje da će uživati vječni život samo oni koji vjeruju u Krista?
Od jedne loše interpretacije onog što je on rekao i manipulacije toga od strane crkve, koja je uz to dodala „izvan crkve nema spasenja“. Uvjerenje da su samo kršćani, u ovom konkretnom slučaju, ili općenito vjernici neke određene crkve spašeni, je još jedna od ideja koje su došle od samih crkvenih lidera i samo je još jedna tvrdnja koju koriste za osiguravanje odanosti vjernika. Želiš li još podataka? Ovaj aksiom, „izvan crkve nema spasenja“ na latinskom „extra Ecclesiam nulla salus“ je izrekao Sveti Ciprijan (Ep.73,21:PL 1123 AB), na četvrtom Lateranskom vijeću koji se održao godine 1215-1216, tj. više od tisuću godina nakon života Isusa na Zemlji.

Znam da su mnogi katolički vjernici uvjereni da je to tako, da će samo oni koji vjeruju u Krista uživati vječni život a da bi bili dobri katolici i imali spasenje, ljudi moraju slijediti pravila crkve.
Gledajte, Katolička crkva i mnoge druge religije su vas uvjerile da biti dobar znači isto što i biti pokoran. Biti pokoran osobito pravilima Crkve, kako bi na taj način upravljali vjernicima po svom nahođenju. No, dobrota i pokornost su potpuno različite stvari. Netko može biti pokoran nekim pravilima, naizgled dobroćudan u javnosti, ali biti potpuno predan sebičnosti i biti autentična “sotona” kao osoba. Sam Isus je ukazivao na ovu vrstu ponašanja kada je Farizeje opisivao kao „obijeljene grobnice“, takvi ljubitelji pravila i obreda a s tako malo ljubavi prema bližnjemu. Isto tako, ima mnogo dobrih ljudi, poštenih i neprijatelja licemjerja, koji su loše prihvaćeni u društvu jer se ne mogu prilagoditi uspostavljenim normama. Čak budu smatrani opasnim i vrijednim prezira, jer svojim poštenim i časnim odnosom razotkrivaju one koji to nisu. Tu imate primjer Isusa. Isus nije bio pokoran odredbama hebrejskih crkvenih vlasti, već je bio hrabar i vjeran svojim duhovnim uvjerenjima, znajući da će mu javno propovijedanje njegovih ideja donijeti mnoštvo problema. I suprotstavio se onima koji su ga htjeli ušutkati, ne silom nasilja već silom istine i ljubavi. To se dogodilo mnogim ljudima. Povijest je prepuna primjera poštenih i dobrih ljudi koji su zbog svoje „nepokornosti“ onima koji naređuju bili mučeni do smrti, bačeni lavovima u rimskim arenama ili spaljeni na lomačama pod optužbom heretizma i vještičarenja. Međutim, smatrajte te ljude sretnicima jer su bili slobodni i voljeli su. Za štetu koju su pretrpjeli od svoje manje napredne braće su primili pravednu naknadu. Mnogo je žalosnija situacija onih koji muče sami sebe, onih koji su podvrgnuti jednim ropskim pravilima potisnuli svoju duhovnu nutrinu i osjećaje i žive jedan beskoristan život pun gorčine, a u jeku bunila još vjeruju da ih ta sterilna patnja čini boljima jer ih je njihova religija tako uvjerila. Ali u svojoj nutrini zavide onima koji su slobodni i doista sretni. Neki, iz zavisti, čine sve moguće kako bi drugima zagorčali život, osobito igrajući se s osjećajem krivnje, nešto što imaju jako dobro naučeno pošto je to metoda koju je Crkva koristila na njima kako bi poništila njihovu volju.

Što želiš reći s tim da se igraju s osjećajem krivnje?

Pa, pokušavaju kriviti druge za svoje nedaće.

Što bi moglo pomoći takvim ljudima?

Najprije osoba treba priznati da ima taj problem, da su njegovi osjećaji i volja gotovo poništeni vjerovanjem koje ispovijeda. To bi samo po sebi bio veliki korak jer obično te osobe vjeruju da su bolje od drugih i ne žele slušati nekoga tko nema važan položaj unutar njihove Crkve. Crkva ih je također uvjerila da su oni koji ne slijede njihove zapovijedi „grešnici“, tj. loše društvo kojemu se ne može vjerovati. Poslije trebaju početi rad na vlastitoj nutrini, trebaju shvatiti što je to što čine zbog toga što tako iskreno osjećaju, ili ne čine iako osjećaju zato što je to pravilima zabranjeno, a koje stvari čine bez osjećaja i zbog toga što se osjećaju obvezani tim pravilima.

Slijedeći korak je početi koristiti vlastitu slobodnu volju, odnosno početi se ponašati sukladno onom što osoba osjeća čak i ako to znači suprotstaviti se utvrđenim pravilima.

Trebam li iz cijelog ovog dugog izlaganja zaključiti da su sve religije farsa i da uopće ne predstavljaju volju Božju?
Čovječe, ne do te mjere. Problem religija je da, iako su prikupile neke duhovno napredne poruke, traže od vjernika da prihvate jedan niz vjerovanja i normi kao skupinu, kao dogme, bez razmišljanja, tvrdeći da je sve to „riječ božja“. Ne postoji sloboda mišljenja, sloboda za odabrati ono što osobi stvarno dirne dušu, ni za odbaciti ono što smatra lažnim ili nevažnim niti za odabrati u što želi ili ne želi vjerovati. Čelnici religija već dugo vremena koriste uzvišene duhovne poruke kao mamac za privlačenje osoba koje se identificiraju s uzvišenošću poruke, kao što je ljubav prema bližnjemu, ali to ne čine s ostalim apsurdnim pravilima koja su se postupno dodavala a koja ometaju duhovni napredak. Tako da, ako se osoba prepusti vodstvu navodnih „Božjih predstavnika“ ne usuđujući se preispitati navodnu „riječ Božju“ zbog straha od ukora crkvenih vlasti, postupno odustaje od svoje volje, da bi počela živjeti po volji jednih normi napisanih u drevnim knjigama, koje su zastarjele za objasniti i dati zadovoljavajuće rješenje osobno doživljenim iskustvima, tako da se vjerniku stavi prezategnuti korzet koji mu ne dozvoljava očitovati se slobodno.

Kada se osoba odrekne svoje volje, ona čini korak prema fanatizmu, jer se prepusti na milost i nemilost manipulaciji onih koji su se uspostavili kao tumači „Božje riječi“.
Ima istine pomiješane s lažima u praktično svim religijama, filozofijama i ideologijama koje postoje. Svatko ima zadatak pronalaženja istine, svoje istine, uzimajući malo tu i malo tamo, ono što njegova duhovna nutrina prepozna kao istinito i što mu može koristiti za razvoj.

Doima se da je taj put pomalo nesiguran, ako nije moguće vjerovati nikomu živome, tko ti može dati savjet kada prolaziš kroz neku tešku situaciju.
Dakako da među vama ima osoba koje su sposobne o duhovnosti orijentirati i savjetovati druge, jer imaju veće spoznaje o duhovnoj stvarnosti i razvijeniju sposobnost za ljubav koju su postigli živeći mnoge živote i radeći mnogo na poboljšanju vlastite duhovne nutrine. Ali te se osobe ne ponašaju hvalisavo. Ne uzdižu se u biskupe ni u svece, ne oblače se u posebno ruho, već su to osobe s naizgled normalnim životima ali s jakom željom za unutarnjim poboljšanjem i pomaganjem drugima, koje djeluju bez pompe i razmetanja, dobrovoljno i bez interesa propovijedajući vlastitim primjerom. Zbog svega toga moraju trpjeti najgore uvrede i klevete od onih koji se nađu razotkriveni u usporedbi, jer se ne nalaze na moralnoj visini pozicije koju zauzimaju. Utjecaj duhovnog svijeta se osjeća u svima i svakom od vas, bili ateisti, agnostici ili vjernici ove ili one Crkve. No on je suptilan, kako bi svatko sam odlučio i najprije slušao glas svoje savjesti koja je najbolji vodič kojega osoba može imati, a zatim izabrao put koji želi slijediti.

Svi dijelovi teksta su preuzeti iz knjige Duhovni zakoni – autor Vicent Guillem Primo