THE SPIRITUAL LAWS

ŽIVOT U DRUGIM SVJETOVIMA

THE SPIRITUAL LAWS

Na početku si govorio o jednom planu koji obuhvaća sva stvorenja, da svaki fizički planet ima svoj odgovarajući astralni planet… Osim toga, mnoge svoje odgovore završiš primjedbom o tome što se događa „u naprednim svjetovima“. Iako o toj temi nismo posebno razgovarali, iz navedenoga sam zaključio da inteligentni život postoji i na drugim planetima.

Naravno. Svemir je vrlo velik. U cijelom Svemiru postoje duhovi u stalnoj evoluciji koji trebaju utjeloviti u fizičkom svijetu da bi napredovali na svom putu usavršavanja.

Zašto nemamo dokaze o postojanju vanzemaljskih civilizacija i čovječanstava?
Oni koji su manje napredni ili vama jednaki, još uvijek nemaju tehnološka sredstva za putovanje ili kontaktiranje drugih svjetova. Najnapredniji, iako su sposobni posjetiti vaš planet i komunicirati s vama, nastoje ne miješati se u vašu evoluciju, a na vašem planetu interveniraju samo na vrlo suptilan način. Ipak, još od davnih vremena postoje dokazi o kontaktu s bićima iz drugih svjetova koji su zabilježeni u svetim knjigama mnogih civilizacija (naravno ne pod nazivom vanzemaljci već kao bogovi ili božji poslanici). Čak i danas postoje mnoga zapažanja letećih objekata sa sposobnošću kretanja koja daleko nadmašuje postignuća vaše trenutačne tehnologije i svjedočenja osoba koje su bile u kontaktu s takvim bićima, iako vaše vlasti nastoje to zatajiti zbog bojazni da će izgubiti kontrolu koju nad vama imaju.

Kada govoriš o razvijenijim čovječanstvima, misliš na tehnološki razvijenije?
Mislim na duhovno naprednija čovječanstva, iako su također tehnološki mnogo napredniji od vas.

Mogu li postojati čovječanstva i civilizacije koje su tehnološki, ali ne i duhovno, naprednije od naše?
Da i doista postoje. Ako takvi svjetovi ne slijede zakon ljubavi eventualno završe samo-uništavajući se zbog zlouporabe tehnologije koju koriste za unutarnje borbe ili borbe protiv susjednih civilizacija. Trajne su samo one civilizacije koje su izgrađene na temelju ljubavi i poštovanja slobodne volje, pošto ne gube vrijeme, ne troše resurse niti trud na uništavanje već na stvaranje. Tako da su duhovno razvijenije civilizacije, na kraju razvijenije i tehnološki.

A što se događa s onim duhovima koji su živjeli u civilizacijama koje nisu slijedile zakon ljubavi i samo-uništile su se?
Kao što sam rekao, duhovi su besmrtni i naravno nastave živjeti u duhovnom planu. Nastave svoju evoluciju utjelovljujući na ostacima porušenih civilizacija. U slučaju da je planet potpuno uništen bit će preseljeni u astral drugih njemu sličnih planeta da bi na njemu mogli utjelovljavati. Slično kao u vašem svijetu kada je jedan grad uništen poplavom, preživjele premjeste u manje opasno područje. Manje napredni će po pravilu biti preseljeni na primitivnije planete, gdje su uvjeti opstanka mnogo teži, da bi naučili poštovati ono što su jednom imali a nisu znali očuvati.

Mogu li stoga, duhovi s drugih planeta utjeloviti na Zemlji ili obratno, oni koji potječu sa Zemlje utjeloviti na drugim planetima?
Da, i ne samo u ekstremnom slučaju uništenja planeta. Periodično se događaju premještanja duhova s jednih planeta na druge, uz određena ograničenja, jer duhovi ne mogu utjeloviti na planetima koji su na višoj evolutivnoj razini od njihove. Moraju utjeloviti na planetima sličnog ili nižeg evolutivnog stupnja kao što je planet njihovog porijekla. Također se pojave problemi kod vibracijskog usklađivanja ako su duhovi vrlo napredni a planet vrlo primitivan tako da kada razvijeni duhovi utjelovljuju na manje razvijenom planetu moraju prilagoditi vibracijski obrazac svog astralnog tijela da bi odgovarali fizičkom tijelu tog planeta. Kada je vibracijska razina duha mnogo viša od razine planeta, to usklađenje je praktički nemoguće. Da biste imali bolju predodžbu, to bi bilo kao pokušati odjenuti komad odjeće dvije veličine manji od one koju koristite. Zbog toga, evolucijska razina razvijenih duhova koji utjelove na vašem planetu može biti najviše jedan korak ispred vaše i u posebnim okolnostima dva ali više ne.

S kojom svrhom duhovi koji potječu s planeta koji nisu uništeni, utjelovljuju na nekom drugom?
Uglavnom radi promicanja duhovnog razvoja. Napredni duhovi mogu utjeloviti na manje naprednim planetima kako bi promicali napredak duhova koji je nastanjuju. Normalna je pojava da se neki duhovi razvijaju brže od prosjeka njihovog domaćeg planeta, koji im tako postane neadekvatan za, u vlastitom ritmu, i dalje se na njemu razvijati. Tada prelaze utjelovljavati u razvijenijim svjetovima sukladno njihovoj razvojnoj razini, kao i vi kada završite zadnju godinu osnovne škole prelazite na studije u srednjoj školi. Također se događa da se na nekim planetima, u određenom trenutku, stvore vrlo povoljne okolnosti koje duhovima omogućuju ispitati vlastite sposobnosti i ubrzati svoj evolucijski napredak. To se događa kada na planetu postoji veliki broj duhova spremnih za kolektivni evolucijski skok i neophodno je da se cijeli planet restrukturira da bi se prilagodio potrebama utjelovljenih duhova u toj novoj fazi. Kada jedan planet prolazi kroz takve okolnosti mnogi su duhovi, s drugih planeta slične evolucijske razine, njima privučeni i traže da na njemu utjelove, kako bi iskusili te okolnosti i iskoristili ih za svoj duhovni napredak.

Koje su to okolnosti, tako privlačne duhovima s drugih planeta?

Vaša planeta se bliži mogućnosti promjene razine. Može prestati biti planeta trećeg stupnja i prijeći u četvrti. To se može dogoditi ako dovoljan broj duhova spozna svoju sudbinu, svoju besmrtnosti, da smo svi braća i da utjelovljujemo da bismo duhovno evoluirali, da bismo naučili voljeti i da bismo se riješili naše sebičnosti koja je uzrok svakog zla na ovom svijetu. Ovi duhovi će raditi na uspostavi novog načina življenja, utemeljenog na ljubavi, a to će svijet promijeniti na svim razinama: socijalnoj, ekonomskoj, političkoj… Ali u isto vrijeme postoje mnogi duhovi koji se ne žele odreći svoje sebičnosti, kao što su moćnici koji upravljaju svijetom, koji se ne žele promjene niti se žele odreći moći ni materijalnog bogatstva stečenog ugnjetavanjem vlastite braće. Svim svojim snagama će se suprotstaviti pokušajima reforme koju žele pripadnici prve skupine. Svaki duh mora donijeti odluku, boriti se za ljubav ili za sebičnost i aktivno raditi za izabranu stranu. I to je ta izuzetna okolnost, jedinstvena prilika za napredak duha koji se odluči za stranu ljubavi jer će se suočiti s mnogim preprekama: nerazumijevanjem, klevetama ili čak nasiljem od strane onih duhova koji se još uvijek drže sebičnosti i koji će svim sredstvima pokušati da se onaj prvi odrekne svog cilja. Ako unatoč svim napadima i svakovrsnim poniženjima, on nastavi vjerovati u ljubav, bit će jedan korak bliže velikom duhovom cilju, voljeti bezuvjetno.

Da, poznata mi je ta priča. U filmovima možda pobijede dobri dečki ali u stvarnosti na kraju uvijek pobijede loši, jer dobri su pacifisti i uvijek završe masakrirani. Povijest je puna takvih slučajeva: prvi kršćani, Katari…

Svakako, neograničeno produženje takve borbe izaziva duhovnu stagnaciju i ne zasluženu i besmislenu patnju skupine opredijeljene za ljubav, jer druga skupina može beskonačno bojkotirati njihove pokušaje preobrazbe. Ali ta borba, tako intenzivna, neće trajati vječno. Naposljetku će biti neophodno razdvojiti dvije grupe. Razdvajanje znači da jedna skupina mora napustiti planetu i nastaviti inkarnaciju na drugom ili drugim planetima na kojima postoje uvjeti primjereni njihovom razvojnom stupnju. Vaše čovječanstvo prolazi kroz jedan proces takve vrste, na kraju čega će se dogoditi opisani duhovni odabir.

To me podsjeća na sudnji dan biblijske apokalipse. Ima li to ikakve veze s tim?
Recimo da je sudnji dan o kojem Biblija govori, samo autorovo osobno tumačenje nekih svojih vizija moguće budućnosti Zemlje, gdje je zamislio taj proces i opisao ga na način sukladan svojim sposobnostima. Naravno, kraj ciklusa nije kraj svijeta već samo kraj jednog razdoblja, a činjenica da netko nije odlučio odustati od sebičnosti ne znači da je to njegov konačni izbor. Možete promijeniti mišljenje uvijek kada želite, te ako ne iskoristite ovu priliku, možete to učiniti kasnije. Ni Bog nije taj koji ovdje odlučuje „loše staviti na desnu stranu a dobre na lijevu“, već odlučujete samo vi. Duhovni svijet pruža jednake mogućnosti svima i svaki pojedinac svojom slobodnom voljom bira što želi učiniti, u kojem svijetu želi živjeti. Ovisno o volji i o onom prema čemu usmjeri svoje napore, imati će jednu ili drugu stvar. Oni koji žele živjeti u ljubavi živjet će u jednom svijetu temeljenom na ljubavi. Oni koji žele živjeti u sebičnosti živjet će u svijetu temeljenom na sebičnosti, sve dok ne shvate da ih takav život čini nesretnima i odluče ga promijeniti.

Koja će skupina otići a koja ostati?

Ovisi, postoje dvije mogućnosti. Ako broj duhova koji su uspjeli napredovati nije dovoljan da bi se planet usmjerio prema ljubavi, tada planet u cjelini neće dati evolucijski skok. Zadržat će trenutnu vibracijsku razinu, udomljujući duhove koji također nisu učinili evolucijski skok. Bit će onih koji su uspjeli učiniti skok, te će biti preneseni na planet više evolucijske razine da bi tamo utjelovljavali. Zemlja će ostati planet treće razine naseljen duhovima koji se nisu htjeli osloboditi svoje sebičnosti i koji će se tijekom nekoliko tisućljeća ponovno suočavati s istom vrstom iskušenja i testova koje još nisu savladali. Istodobno, duhovi koji su odabrali ljubav a odbacili sebičnost, utjelovljavat će na planetima više razine sukladno evolucijskoj razini koju su i sami postigli. Tu će naći druge duhove koji su u harmoniji s njihovom vlastitom nutrinom, gdje mogu biti sretni, gdje nema prepreka ispoljavanju njihovog osjećaja ljubavi i gdje se suočavaju s kušnjama na drugoj, višoj razini.

Druga mogućnost je da planet u cijelosti učini evolucijski skok ako je broj duhova koji su uspjeli napredovati dovoljan da se čovječanstvo usmjeri i uredi prema duhovnim zakonima. Duhovi koji su uspjeli učiniti taj skok će ostati na planeti a oni koji nisu bit će preseljeni na planet odgovarajućeg im evolucijskog stupnja. To je značenje fraze koju je Isus rekao u propovijedi na gori: „Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju.“ Ovaj se izraz ne može razumjeti bez poznavanja reinkarnacije, zakona evolucije i duhovne pravde. Pa kako će krotki posjedovati Zemlju ako smo se već umorili gledajući kako tlačitelji, moćnici, nasilnici uvijek na kraju imaju moć i kontrolu nad zemljom, dok „pokorni“, miroljubivi uvijek moraju bježati od sukoba kako ne bi završili masakrirani. Isus je govorio upravo o tom procesu odabira, temeljenog na evolucijskoj razini, koji će u budućnosti dovesti do toga da na zemlji utjelovljuju duhovi koji su napredovali u ljubavi i miru (“krotki“), dok će oni koji ne slijede zakon ljubavi biti premješteni ili „prognani“ da bi utjelovljavali na drugoj planeti njima odgovarajućeg razvojnog stupnja.

Na koji će način prijeći na druge svjetove duhovi koji ne mogu ostati?

To će biti postupan proces. Duhovi čija vibracija nije u skladu s vibracijskom razinom planete, će nakon smrti tijela na zemlji prijeći na druge planete da bi utjelovljavali u svijetu iste im razvojne razine. Ukoliko planeta podigne razinu, porast vibracijske razine će onemogućiti da se duhovi koji nisu dostigli istu razinu rađaju na ovom svijetu tako da će morati utjelovljavati u svijetu njima odgovarajuće vibracijske razine. Od jednog određenog trenutka rađati će se samo djeca s neophodnim vibracijskim obrascem.

Dakle trebamo čekati da umremo da bismo prešli na drugi planet?

Po pravilu da, ali ne uvijek. U slučaju planetarnih katastrofa također je moguć prijenos fizički utjelovljenih duhova putem djelovanja izvanzemaljskih civilizacija s dovoljno razvijenom tehnologijom za prijevoz tisuća ljudi s jednog planeta na drugi, slično kao kad se dogode prirodne katastrofe u nekim područjima vašeg planeta pa se organiziraju humanitarne misije kako bi se preživjeli iz pogođenih područja evakuirali i zbrinuli.

Je li planet osuđen na duhovnu stagnaciju, ako ne uspije postići evolucijski skok?
Ni na koji način. Za nekoliko tisuća godina će se ponovno ukazati slična prilika. Do tada će mnogi sada sebični duhovi proživjeti dovoljno iskustava da bi im se probudio osjećaj ljubavi koji će im omogućiti evolucijski skok koji nisu željeli učiniti u prethodnoj prilici. Ovakvih prilika kolektivnog napretka u povijesti je već bilo na Zemlji. Posljednji put su bića koja su uspjela dovoljno napredovati, kao manjina, bili premješteni na drugi napredniji planet dok su se ostali zadržali na Zemlji. Iskoristile su se geološke promjene tog vremena za velike planetarne migracije između planeta koje su prolazile kroz slične okolnosti. Planet Zemlja je bio utočiste kontingentima duhova koji nisu uspjeli ostvariti evolucijski uspon na planetima njihova porijekla.

Želiš reći da neke rase na zemlji nisu porijeklom sa naše planete, nego dolaze s drugih svjetova?
Tako je. To je također način da shvatite da ste svi braća, budući se u mnogim dijelovima svemira razvija život vrlo sličan ovom na Zemlji i rase koje dolaze sa različitih planeta se mogu miješati i koegzistirati kao sestre jer su razlike među njima minimalne.

Teško mi je sve to prihvatiti.

To je sasvim normalno zbog toga što su vam nepoznati mnogi događaji iz prošlosti čovječanstva jer su vladari različitih epoha uništavali povijesne zapise s namjerom da ljudima zataje pogreške iz prošlosti i da tako ne mogu učiti iz njih. Neupućenim ljudima je lakše manipulirati. Kako kaže poslovica: „Ljudi koji zaborave svoju prošlost osuđeni su je ponoviti.“ Ako bolje pogledate, u mnogim kulturama postoje stare predaje koje se prenose usmeno s generacije u generaciju a koje govore o porijeklu tog naroda van planete Zemlje, govore o ljudima koji su došli sa zvijezda.

Budući da si govorio o velikom evolucijskom skoku koji bi se mogao doživjeti na Zemlji, želio bih znati nešto više o toj mogućoj prekrasnoj budućnosti koja nas očekuje iako to vidim dosta daleko i zvuči utopijski s obzirom na stanje naše planete i čovječanstva u ovom trenutku.

Ta budućnost koja ti se čini tako nevjerojatna je stvarnost na milijardama planeta. Iako se Zemlja i njezino čovječanstvo zaista nalaze u prilično žalosnoj situaciji, u roku od nekoliko stotina godina stvari se mogu jako promijeniti. Želiš li jedan primjer? Usporedi tehnološku razinu čovječanstva u godini 1800-oj s onom u 2000-oj. Napredak je nevjerojatan. Ali ako bi se mogao vratiti 200 godina unazad i reći to ljudima tog vremena, nitko ti ne bi vjerovao. Zamisli da se ljudsko biće posveti duhovnom napretku sa istom odlučnošću i

entuzijazmom koji je uložio u mentalni i materijalni razvoj. Zemlja trenutno prolazi epohu duhovnog buđenja. Kada svi oni duhovi koji se žele probuditi to i učine i prihvate se posla, stvari će se promijeniti vrlo brzo.

Možeš li mi opisati kako žive razvijenije civilizacije, one koje slijede zakon ljubavi, da vidimo mogu li nam poslužiti za primjer i uzor?
Vrlo rado. Opisat ću ti civilizacije koje se razvojno nalaze jedan ili dva stupnja iznad vaše jer bi vam bilo vrlo teško razumjeti kako žive one koje su još razvijenije. U svakom slučaju, imajte na umu da ne postoji nijedna civilizacija koja je identična nekoj drugoj. Ali postoje neke stvari koje sve imaju i koje ću ti opisati jer se odnose na duhovnost. Najvažnija od svih je da su te civilizacije svjesne procesa individualnog i kolektivnog duhovnog razvoja i stoga usmjeravaju sve svoje napore postizanju duhovnog napretka svakog pojedinca i čovječanstva u cjelini. Stoga, sva pravila, zakoni, oblici upravljanja resursima su inspirirani zakonom ljubavi i ostalim duhovnim zakonima. Zbog toga ne postoje manifestacije mržnje ni sebičnosti, ni individualne ni kolektivne, niti nasilje bilo koje vrste ili bilo koji oblik zlostavljanja jednih prema drugima. Stoga nema ratova, ni terorizma, nikakve vrste kriminala, nema ubojstava, ni prostitucije, ni otimanja, nema diktatura niti ropstva jer se svi smatraju braćom.

To mi zvuči kao utopija. Kako su to postigli?

Zaključili su da sebičnost vodi samo u propast i patnju, te da je voljeti jedini način kojim se može biti istinski sretan. Tako da su svu svoju energiju usmjerili na razvoj osjećaja ljubavi i na progresivno eliminiranje sebičnosti iz svojih srca a kao rezultat su transformirali svoje svjetove u domove u kojima se živi u harmoniji. Ali nemojte misliti da je put do toga bio pokriven ružama, jer su i oni morali proći kroz naporan evolucijski proces. Morali su i oni iskusiti posljedice svog sebičnog ponašanja, proživjeti nedaće slične vašima. Razlika između jednih i drugih svjetova je u brzini kojom su shvatili da put sebičnosti i nedostatak ljubavi ne vode nikuda.

Što mi možeš reći o njihovoj vlasti i političkoj i gospodarskoj strukturi?

Obično svaki planet ima jednu zajedničku planetarnu vladu. Nema podjele po zemljama ili narodima sa neovisnim vladama, iako svaka regija ima svoje povijesne specifičnosti, ali postoje autonomne vlasti koje su integrirane u globalnu planetarnu upravljačku strukturu. Država kontrolira i upravlja sredstvima proizvodnje u skladu s potrebama stanovnika na planeti, s ciljem postizanja općeg dobra. Ne postoje privatna poduzeća, zato što nema pristranih interesa za korist nekolicine a na štetu ostalih. Stoga nema potrebe za promicanjem prekomjerne potrošnje proizvoda kroz oglašavanje kako bi se ostvarila poslovna korist. Iako postoji način vrednovanja truda, koji odgovara vremenu uloženom u posao, a koristi se za stjecanje određenih potrošnih dobara, novac kao nešto što ima neovisnu vrijednost ne postoji, čime se eliminiraju aktivnosti koje vode obogaćivanju kroz bilo kakve spekulativne financijske poslove, kao što su banke, burza itd. Kao rezultat toga, gospodarstvo je vrlo stabilno jer nema inflacije ni devalvacije valute, ni rasta niti padanja kamatnih stopa, jednostavno zato što pojam interesa ne postoji. Promjena u vrijednosti nekih proizvoda se događa isključivo zbog stupnja dostupnosti sredstava za njihovu proizvodnju, no pošto su ta društva sposobna predviđati, uspjeli su se osloboditi ovisnosti o određenim sirovinama i presušnim izvorima energije. Vrlo su pažljivi prema okolišu, te postupno usvajaju korištenje obnovljivih izvora energije koji ga ne zagađuju. Proizvode malo otpada koji se uz to reciklira gotovo 100%.

Na društvenoj razini postoje određena minimalna i čvrsta prava koja imaju svi, samom činjenicom da postoje, kao što su hrana, stan, obrazovanje i posao. Ne postoji dakle glad, ni beskućništvo, ni hipoteka, ni siromaštvo, ni nezaposlenost niti ne-obrazovanost. Prema materijalnim mogućnostima život je prilično udoban i sličan među pojedincima i regijama širom planeta, jer u odsutnosti sebičnosti među njegovim stanovnicima ne postoji želja za akumulacijom bogatstva i materijalnim vlasništvom.

Kojim se poslovima ljudi bave?

Uglavnom rade u obrazovanju i na znanstvenom i tehnološkom istraživanju za opće dobro, za maksimalno poboljšanje životnog standarda svih stanovnika u svim oblastima, s ciljem promicanja individualne i kolektivne duhovne evolucije. Teški poslovi primarnoga i sekundarnog sektora, tj. u poljoprivredi i industriji u potpunosti su automatizirani te u tim slučajevima djelatnici samo obavljaju praćenje i nadzor proizvodnih procesa. Radni dan je kraći nego na vašoj planeti iako mnogo produktivniji, jer nitko ne radi neugodne poslove niti poslove koji ne odgovaraju pozivu osobe. U isto vrijeme, nitko nije besposlen niti živi od rada drugih, jer svatko uživa svojim radom pridonositi općem dobru. Određena zanimanja koja postoje na Zemlji koja se bave kupoprodajom, kao prodavači i promidžbeni agenti, ne postoje jer samo društvo nema potrebu za promidžbom proizvoda. Proizvodi se ono što je potrebno, svatko uzima odgovarajući mu dio bez potrebe pritiska za manju ili veću potrošnju. Stoga, ne postoji moda. Potrošačke navike se ne aktualiziraju proizvoljno već kada se postignu bolji proizvodi koji pridonose poboljšanju zdravlja te duhovnoj i fizičkoj dobrobiti stanovnika. Eliminacijom suvišnih aktivnosti, ova društva napreduju vrlo brzo, kako tehnološki tako i duhovno, jer je potpuno izbjegnuto iskorištavanje pojedinca u egoističkim aktivnostima izrazito materijalnog i destruktivnog karaktera.

To što mi opisuješ slično je komunističkom i socijalističkom ekonomskom sustavu nekih država na Zemlji.
Na neki način da.

Na Zemlji su takvi sustavi uvelike propali.

Imajte na umu da je u državama na Zemlji socijalizam bio uspostavljen kroz nasilje i da nikada nije imao duhovnu stranu već samo materijalnu. Unatoč prividnom zajedništvu, u stvarnosti je sebičnost pojedinca, koja je temelj nejednakosti, promicala pojavu vladajuće klase koja je ostatku stanovništva nametala svoje stavove. Da bi socijalizam bio stvaran i funkcionirao mora se ostvariti u duhovnom, a ne samo u materijalnom smislu i treba biti usvojen zbog dubokog unutarnjeg uvjerenja, a ne pod prisilom kao što se dogodilo u vašem svijetu. To znači, da je potrebno iskorijeniti sebičnost iz svakog bića i zamijeniti je ljubavlju i tada će se materijalne promjene pojaviti spontano na kolektivnoj razini kao logična posljedica unutarnje(duhovne) promjene. Suprotno sebičnom, materijalističkom i ateističkom socijalizmu na Zemlji, ovi drugi svjetovi žive ono što bi se moglo zvati „duhovnim socijalizmom“.

Kakav im je sustav državne uprave? Radi li se o demokracijama, republikama, monarhijama?
Ne bih ni u jednom od tih pojmova mogao naći odgovarajući izraz. Vladu čine najnapredniji. Daje se veća nadležnost onima koji imaju veću sposobnost u pogledu mudrosti i ljubavi.

Postoji li na Zemlji neka vrsta vlade koja joj nalikuje?

Najsličnija je ona kod nekih Američkih indijanskih plemena, s njihovim vijećima staraca.

Kako se biraju vlade?

Na svakoj planeti drugačije. Obično postoje vijeća sastavljena od predstavnika različitih područja, a unutar vijeća njegovi članovi glasanjem biraju koordinatora koji može, ovisno o planeti, biti rotirajuće ili dugotrajne prirode.

Kako se postaje član vijeća?

Prema sposobnostima koje neki pojedinci pokažu tijekom djetinjstva, usmjeri se njihovo obrazovanje prema studijima upravljanja, a kako se razvija njihova sposobnost, daju im se sve veće upravljačke funkcije u skladu s postojećim potrebama.

To mi se ne čini kao vrlo demokratičan sustav, već više kao jedna vrsta hijerarhijske vlasti. Stanovništvo nema izbor, već oni na vrhu biraju svoje nasljednike.
Stanovnici tih svjetova se slažu sa takvim oblikom vlasti, znajući da je vlada u rukama onih koji imaju najviše mudrosti i ljubavi. Oni koji upravljaju nemaju namjeru dominirati ni ugnjetavati, niti zloupotrebljavati svoj položaj, što se događa u vašem svijetu. Svoj položaj shvaćaju kao priliku da, maksimalno koristeći svoje sposobnosti, pomognu unapređenju svoje braće. Oni nemaju želju perpetuirati na vlasti da bi akumulirali bogatstvo i povlastice, niti imaju takve namjere a činjenica da se nalaze na rukovodećim mjestima ne predstavlja nekakav privilegij u odnosu na ostale stanovnike. Osim toga, mnoge odluke koje utječu na sve građane donose se referendumom.

Meni to izgleda kao oligarhija, gdje mogućnost upravljanja ima samo nekolicina odabranih.
Istina je da u tim svjetovima, zadacima vlasti i upravljanja nema pristup bilo tko. Ali za razliku od Zemlje, gdje se moćne elite formiraju iz članova ekonomski najbogatijih i najmoćnijih obitelji, koji su obično osobe niske duhovne razine, izuzetno sebične, željne moći i bogatstva, u drugim svjetovima se događa upravo suprotno. Upravljanje se da upravo onima koji su najmanje sebični, onima koji imaju najvišu razinu ljubavi, koji su najponizniji i najmudriji.

Još uvijek to nalazim vrlo hijerarhijskim načinom vlasti u kojem predugo vladaju isti ljudi.
Normalno je da to vidiš tako jer ste u vašem svijetu navikli gledati kako ljudi na vlasti, iako možda u početku nisu bili korumpirani, na kraju završe tako i koriste moć svog položaja za vlastitu korist ili korist određene grupe moćnika, čineći štetu ostalima. No, u drugim svjetovima nije tako.

Ne uspijevam to pojmiti.

Gledaj, dat ću ti primjer iz tvog svijeta da bi to lakše razumio. Da bi u vašem svijetu netko postao liječnik potrebna mu je akademska obuka koja traje godinama, stjecanje minimalnoga praktičnog iskustva, demonstracija stručnosti i profesionalnosti i predanost poštivanju strogog etičkoga kodeksa. Bilo bi šteta da nakon svih tih priprema liječnik bude smijenjen svake četiri godine. Zamisli da imaš upalu slijepog crijeva i da te moraju operirati. Bi li želio da je kirurg osoba kao ona koju sam opisao ili bi ti bilo draže da je kirurg izabran na izborima između nekoliko ljudi koji nemaju obuku kirurga. Ovo zadnje se događa u vašem svijetu, dopuštate pristup položaju upravljanja bilo kakvoj beskrupuloznoj osobi. U drugim se svjetovima od čelnika zahtijeva isto što vi zahtijevate od liječnika, da budu pripremljeni, da imaju određenu razinu ljubavi i da to dokažu djelima.

Dakle, ne misliš da je demokracija napredan oblik vlasti?

Možda se nisam dobro izjasnio. Činjenica da ljudi imaju mogućnost biranja svoje vlade a ne nešto od nekolicine nametnuto, je duhovno napredno. Štoviše, vlade koje sam ti opisao su slobodno izabrali građani tih svjetova, a da bi se uvele bilo kakve velike promjene potreban je konsenzus i suglasnost stanovništva. Ponekad činjenica da postoje redoviti izbori za biranje nekih predstavnika, ne znači da se radi o slobodnom i demokratskom izboru ako su kandidati već ranije izabrani među osobama koje odgovaraju onima koji drže vlast u sjeni i ako je propaganda usmjerena u korist određenih političkih opcija a na štetu drugih. Što biste mislili o jednim izborima u kojima bi kandidati bili Staljin i Hitler?

Vjerojatno bi bilo bolje suzdržati se ili glasovati u prazno.

U svakom slučaju, sustav redovnih periodičnih izbora je daleko najnapredniji oblik vlasti moguć u vašem svijetu. Obzirom na razinu korupcije u političkoj klasi nije preporučljivo ostaviti puno vremena iste ljude na vlasti.

Čekaj! Rekao si nešto o onima koji drže vlast iz sjene, što želiš time reći?
Trebate imati na umu da ponekad, u stvari ne vladaju oni koji imaju važne političke položaje, već su samo marionete koje se izmjenjuju, te da su prividne demokracije sa redovitim izborima i suprotstavljenim političkim strankama, samo pokriće za prikrivenu diktaturu jedne elite koja nema drugi cilj nego držati narod u neznanju i nastaviti ga iskorištavati.

Kakvo je obrazovanje na drugim svjetovima?

Cjelokupno se školuje duh, um i tijelo do maksimalnog potencijala pojedinca u smjeru koji ovisi o njegovim sklonostima. U tim svjetovima ekstra-senzorne percepcije su visoko razvijene a zahvaljujući tome nastavnici bolje poznaju svoje učenike, što im omogućuje upoznati njihove sposobnosti, zvanje za koje su predodređeni, kao i njihove brige i probleme. Osim intelektualne pripreme, kod pojedinca se razvijaju potencijalne sposobnosti čije postojanje vi ne priznajete, kao što je vidovitost, telepatija i psiho-kineza koje im omogućuju razviti vlastitu vezu s višom duhovnošću.

Kakva vjerovanja imaju?

Ne postoje religije kao takve, shvaćajući religiju kao jednu strukturiranu organizaciju sa svećenicima i dogmama kojima se treba na neki način prikloniti i koja obvezuje vjerovati određenim dogmama i slijediti određene smjernice. Kao što sam već rekao, postoji jasna svijest o duhovnoj stvarnosti, o porijeklu i sudbini svakog bića, o zakonima koji reguliraju Svemir a to se odražava u svakoj aktivnosti koja se odvija na planeti, u obrazovanju, ekonomiji, politici, itd.

Drugi zakon: Zakon slobodne volje

•   Duh slobodno izabere svoju sudbinu, odlučuje o tome želi li se razvijati ili ne.
•   Duh se razvija kada se prema vlastitom slobodnom izboru uskladi sa zakonom ljubavi, jer ga razumije, sudjeluje u njemu i djeluje u skladu s njim.
•   Duhovni napredak se ostvaruje samo kad je odabran i usvojen po slobodnom izboru i trudu duha, bez ikakve vrste prisile i nametanja.
•   Samo u slobodi može biti napretka

U mnogim svojim objašnjenjima govoriš o slobodi volje kao o nečem što je veoma važno poštivati.
Tako je.

Ali što je točno slobodna volja?

To je sposobnost koju duh posjeduje kako bi sam odlučivao o tome što želi učiniti.

Zašto je tako važno poštivati slobodu volje?

Zato što je to jedan od osnovnih duhovnih zakona na kojima se temelji evolucijski napredak duha.

Što je zakon slobodne volje?

To je jedan duhovni zakon koji kaže da duh ima slobodu vlastitog izbora svoje sudbine.

Zašto kažeš da se evolucijski napredak duha temelji na slobodi volje?

Zato što je duhovni napredak jedino stvaran kada je izabran i usvojen slobodnom voljom, bez prisile ili nametanja.

A zašto je to tako?

Ako je napredak prisilan, jednom kada nestane oblik prisile ili nametanja, duh će ponovno biti onakav kakav je stvarno, a ne onakav kakav je bio prisiljen biti.

Ako je to jedan duhovni zakon, zašto se taj zakon ne poštuje na Zemlji?

Poštuje se, jer su duhovni zakoni upisani u bit svakog duha. Postoji jedna pokretačka snaga koja čini da je duh uvijek u potrazi za srećom a kroz tu potragu se razvija. Kao što je nemoguće biti sretan bez ljubavi, ne postoji duh koji može biti duhovno istinski sretan ako nije slobodan, jer takva je njegova bit. Da Bog nije želio da duhovi budu slobodni, programirao bi ih da po svojoj prirodi budu sretni kao robovi. No, događa se da je duh nesretan u ropstvu bilo kakve vrste te nam je zaključiti da je duh stvoren da bude slobodan, kako na Zemlji tako u ostatku Svemira.

Da, ali činjenica je da većina ljudi na našoj planeti ne živi slobodno već se sami prisiljavaju ili su ih prisilili drugi da čine stvari koje ne žele. Točno, to se doista događa u vašem svijetu. Stalno se krši ovaj zakon zbog niske razine razvoja većine stanovništva, koje ga još uvijek ne poznaje ili ga ne želi poštivati jer se za to treba odreći sebičnosti. Zbog toga je jedan od ciljeva duhovnog učenja naučiti poštivati slobodnu volju drugih i zahtijevati poštivanje svoje vlastite od strane drugih.

Želiš reći da stanovnici drugih naprednijih svjetova poznaju i poštuju zakon slobodne volje?
Tako je, zato što je to univerzalni duhovni zakon. Ti svjetovi su mnogo sretniji od vašeg upravo zato što daju veliku važnost poštivanju zakona slobodne volje i drugih duhovnih zakona.

Mogli su doći i pokazati nam što je tajna sreće.

Upravo zbog toga što napredni duhovi znaju, poštuju i slijede zakon slobodne volje, vode računa da ga ne povrijede, posebno u odnosu na uplitanje u svjetove koji su nastanjeni manje naprednim duhovima. Iako nema namjeru štetiti, prekomjerno uplitanje može uzrokovati ovisnost manje naprednih duhova ili civilizacija što bi u isto vrijeme, na planetu receptoru, prouzročilo evolucijski zastoj. Stoga, pomoć koju duhovni svijet i duhovno napredniji fizički svjetovi pružaju manje naprednima je uvijek vrlo suptilna i nikada protiv volje bića kojemu je potrebna, jer bi se inače vršio pritisak na njegovu slobodu volje. Pružanje pomoći je uvjetovano time da svako biće koje to želi izrazi želju da se razvije i da mu se u tome pomogne.

Nije mi sasvim jasno u čemu je problem. Možeš li mi dati primjer da bih bolje razumio?
U redu. Zamisli da jedan stanovnik naprednog svijeta dođe na Zemlju a vi, prepoznajući njegovu višu razvijenost, odlučite dati mu vlast nad planetom da riješi sve vaše probleme. Prema njegovom poznavanju duhovnih zakona i sukladno načinu života na planeti njegovog porijekla, gdje zbog poštovanja prema evolucijski inferiornim bićima ljudi slijede vegetarijansku dijetu kako ne bi nanijeli štetu nijednoj životinji, odluči promovirati zakone o zaštiti životinja koji među ostalim zabranjuju lov, borbu s bikovima i konzumiranje mesa. Bi li stanovništvo Zemlje bilo spremno na takva odricanja?

Pa ne znam. Pretpostavljam da bi ih bilo za i protiv.

U sadašnjem stanju čovječanstva više od 80% bi se protivilo takvim mjerama, a i to je vrlo optimistična procjena. Podigli bi se prosvjedi i nasilne pobune širom svijeta kako bi se spriječila primjena ovog novog zakona. U takvoj dilemi, što bi trebao učiniti predsjednik, iznevjeriti svoja vlastita uvjerenja da bi udovoljio narodu ili donijeti taj zakon unatoč protivljenju većine? Ako odluči učiniti prvo povrijedio bi svoju slobodnu volju jer bi činio ono što je protivno njegovoj volji. Ako se odluči za drugo vrijeđao bi slobodnu volju naroda, nametanjem zakona koji je protivan njihovoj volji.

Tako da je to dilema bez mogućeg rješenja.

Postoji rješenje. Već vam je dano a to je da vašim svijetom ne vladaju evolucijski napredni ljudi. Ako napredna bića ne preuzimaju pozicije vlade u svjetovima kao što je vaš, to je jednostavno zbog toga što većina vas ne želi da oni upravljaju, niti želite prihvatiti promjene koje predlažu. Oni vam ne žele nametati svoju volju jer znaju da prisiljavanje nama nikakvog smisla. U povijesti vaše planete već je bilo mnogo slučajeva da su više ili manje pošteni ljudi stigli na visoke pozicije vlasti i pokušali promijeniti stvari na bolje. A što se dogodilo? Trajali su vrlo kratko. Uklonili su ih oni koji su im bili u okruženju. Zbog toga napredni duhovi samo savjetuju, propovijedaju primjerom bez nametanja a poslije svatko izabere ono prema čemu osjeća sklonost.

Ako bismo se odlučili slijediti zakon slobodne volje, kao što rade u drugim svjetovima, kakvi bi bili praktični rezultati njegove primjene na Zemlji?
Nestanak bilo kojeg oblika ropstva, prisile, tlačenja, manipulacije, nanošenja štete jednih ljudskih bića drugima. Jedno napredno biće nikada ne bi povrijedilo pravo na život drugih bića. Stoga, nestali bi ratovi, smrtna kazna, ubojstva, pobačaj jer se sa svim tim krši pravo na život drugih bića. Nestao bi svaki oblik maltretiranja i seksualnog zlostavljanja djece i odraslih. S tim bi nestala pedofilija, silovanje, prostitucija i drugi oblici seksualnog iskorištavanja u kojima se koristi prisila nad drugim ljudskim bićima, osobito kad je riječ o najslabijima i najranjivijima.

Nestao bi svaki način ograničavanja slobode izražavanja misli i osjećaja. Dakle ne bi bilo cenzure, manipulacije, prevare, represije ni otmice.
Nestale bi sve religije, filozofije i egoistične doktrine koje opravdavaju ugnjetavanje, agresiju, kontrolu i nasilje nad drugim ljudskim bićima zbog rasnih, vjerskih, kulturnih, gospodarskih, političkih ili bilo kojih drugih razlika. Time bi nestao rasizam, totalitarizam, fašizam, vjerski fanatizam, militarizam, imperijalizam i kapitalizam jer su to ideologije koje blagostanje nekolicine temelje na patnji ostalih ljudskih bića.

Bez obzira koji oblik ropstva, bio on materijalni ili mentalni, koji se pokuša nametnuti duhovnom biću neće uspjeti jer će se duh buniti protiv onog što ga zarobljava i prije ili kasnije će se boriti svim svojim snagama da se oslobodi. To je razlog zbog kojeg će bilo koje učenje, religija, ideologija, politički ili ekonomski sustav koji ne poštuje zakon slobodne volje duha biti nestabilan i prolazan, dok su oni koji se temelje na duhovnim zakonima stabilni i trajni.

Nestao bi bilo koji oblik ropstva, fizičko ili psihičko zlostavljanje unutar ili izvan obitelji, roditelja nad djecom, djece nad roditeljima, muškarca nad ženom ili žene nad muškarcem, šefa nad zaposlenikom, jakih nad slabima. Nestala bi bilo koja aktivnost, hobi ili zabava temeljena na stvaranju patnje i uništenja drugih živih bića, posebno evolucijski najbližih vam kao što su viši sisavci, koja se ne obavlja strogo iz razloga opstanka, kao što su borba s bikovima, lov, ribolov i stočarstvo u razvijenim zemljama.

Ali, da bi se mogao slijediti jedan zakon, treba ga poznavati, zar ne? Kako naučiti ljude nešto za što nemaju interes ako ih na neki način ne prisiliš? Zar ne bi trebalo učiniti isto što se radi s buntovnom djecom koja ne žele ići u školu, koja su ipak na neki način prisiljena ići u školu i učiti?

Kao što sam rekao, ako kažemo da provoditi zakon slobodne volje znači poštivati volju duha da odlučuje slobodno, iako je to duhovni zakon, sama priroda tog zakona sprječava njegovo nametanje jer bi ga time kršili. Drugim riječima, cilj ne opravdava sredstvo, a još manje ako su sredstva u suprotnosti s našim ciljem. Prisiljavanje nije način i kao što sam rekao, ono što se postigne prisilom i nametanjem izgubi se kada nestane sama prisilna snaga. Duh će ponovno biti onakav kakav je stvarno a ne kakav je u danim okolnostima prisiljen biti. Zapravo, reinkarnacija i zaboravljanje prošlih života su namijenjeni tome da duh ima slobodnu volju i da se razvija prema vlastitim zaslugama, bez prisile. Ranije smo već o tome opširno govorili, da duh slobodno odlučuje o tome želi li napredovati ili ne, te o vrsti iskušenja s kojima se želi suočiti da bi napredovao. A što se tiče primjera koji smo spomenuli, djeteta i škole, duhovno napredni obrazovni trendovi koji su došli i u vaš svijet, nastoje poticati djetetove sposobnosti a ne prisiljavati ga, čineći učenje atraktivnim a ne zamornim, što je najbolji način učenja, učiti zbog uvjerenja a ne zbog prisile.

Dakle, koji je način ispravan da ljudi upoznaju duhovne zakone?

Jedini način je pokazati primjerom, a to je ono što su učinili napredni duhovi koji su utjelovili na Zemlji. Govorim o Isusu, Budi, Krišni, Zaratrusti, Antuliu i drugim avatarima ili naprednim bićima koji su utjelovili na Zemlji da bi nam pokazali zakon ljubavi, zakon slobodne volje i ostale duhovne zakone. Od svog života su učinili primjer osobne aplikacije i načina života u skladu s duhovnim zakonima bez prisiljavanja bilo koga da učini isto.

Zakon slobodne volje nije ostao osobito jasan navodnim sljedbenicima Isusa, budući su na kraju silom nametnuli svoja uvjerenja koristeći nasilje, prisilu i strah. Ovim se odnosim na Katoličku crkvu, Inkviziciju i Križarske ratove.

Tada sljedbenici nisu na visini poruke koju kažu da pronose. Ali za to nije kriv Isus ni avatari već sebičnost i niski stupanj evolucije koji prevladava u vašem svijetu, što je dovelo do toga da neki preuzmu vlasništvo nad idejama koje su bile istinite i izobliče ih da bi time kontrolirali i manipulirali ostale. Religije i vjerovanja koja nameću ili prisiljavaju neće postići razvoj duha, niti se mogu smatrati istinitima ni u skladu sa Bogom ni sa višom duhovnošću jer netko tko krši zakon slobodne volje ne može se smatrati Božjim posrednikom ili da netko takav ispunjava Božji plan i neminovno će vremenom nestati sa Zemlje. No drugom prilikom ćemo posebno razgovarati o ovoj temi, jer je veoma važna.

Unatoč njihovoj intervenciji, ne vidim da su se na svijetu stvari puno popravile.
Nešto ipak jesu. U prošlosti su ljude uzgajali kao stoku, za jelo a sada vam je to nepojmljivo. Kanibalizam je praktički nestao sa Zemlje. Prije dvjesto godina ropstvo je još uvijek bilo legalno i trgovalo se robljem diljem svijeta. Iako i danas ropstvo postoji u drugim oblicima i prakticira se ilegalno, barem je formalno zabranjen i kažnjiv prema zakonima svih zemalja. Vjerski progoni, iako u nekim dijelovima svijeta još uvijek postoje, smanjeni su u intenzitetu i okrutnosti te u mnogim zemljama postoje zakoni koji štite pravo na slobodu vjerskih opredjeljenja, što je u Evropi prije protestantske reforme bilo nezamislivo. Smrtna kazna je u mnogim zemljama ukinuta. Izrada i donošenje Deklaracije o ljudskim pravima, od strane međunarodnog tijela kao što je UN iako se u praksi ne poštuje u potpunosti, je jasan primjer da na vašoj planeti postoje dovoljno razvijeni duhovi koji mogu prepoznati postojanje temeljnih prava koja ne bi trebala biti povrijeđena. U njoj se savršeno definiraju prava koja jamče slobodu volje i od zemalja potpisnica se zahtijeva da poduzmu mjere za sprječavanje kršenja slobodne volje drugih ljudskih bića. Zbog toga se ovaj dokument može smatrati vrlo uspješnim razvitkom zakona slobodne volje. Unutar Deset zapovijedi također možemo naći neke naznake ideje o poštivanju slobodne volje, kao što su zapovijedi, „ne ubij“, „ne ukradi“. Iako još mnogo toga treba učiniti, sva su ta kretanja napredna u odnosu na situaciju u prošlosti.

Treći zakon: Zakon duhovne pravde ili Zakon duhovne akcije i reakcije (uzroka i posljedice)

•   Ono što činiš drugima, također činiš samom sebi
•   Duhovno se napreduje kad duh shvati svoje pogreške(djela protiv drugih stvorenja) i ispravi njima načinjenu štetu

Mnogi ljudi argumentiraju svoj ateizam maksimom: „Da doista postoji Bog, on ne bi dozvolio toliku nepravdu na svijetu“. Što misliš o tome? Radi se o mišljenju koje se temelji na nepotpunom poznavanju duhovne stvarnosti, što dovodi do tumačenja nekih dramatičnih situacija na Zemlji kao nepravdu, jer se vjeruje da život počinje rođenjem fizičkog tijela. Ako smatramo da ljudski život počinje od rođenja, doći ćemo do neizbježnog zaključka da je svijet nepravedan te da se radi o jednako nepravednom stvoritelju, ako on postoji, jer čini se da je od početka više naklonjen jednima na štetu drugih stvorenja. Zar nema bića koja od rođenja dođu na svijet s jednom životnom perspektivom punom nevolja, bilo zato što su rođeni s urođenim bolestima, u ekstremnom siromaštvu ili u obitelji koja ih ne želi, dok su drugi čini se miljenici providnosti jer su pametniji, ljepši, zdraviji, znaju više voljeti i više su voljeni?

No, ako smatramo da je ovaj život samo kratka epizoda u životu svakog bića i da je ova epizoda samo nastavak i posljedica brojnih prethodnih epizoda čiji je sadržaj savršeno usklađen s okolnostima u kojima se duh nalazi u aktualnom životu, počeli bismo razumijevati što nam je ranije bilo nerazumljivo, a time i nepravedno.

Apsolutno svi duhovi polaze iz iste točke. Sva su duhovna bića stvorena jednaka, kao jedna neupućena i nesvjesna vitalna duhovna esencija ali s potencijalom stalnog i neograničenog razvoja do najviše razine ljubavi i mudrosti kroz iskustvo bezbrojnih utjelovljenja. Jedina početna razlika između jednih i drugih leži u trenutku njihovog stvaranja, tj. u dobi duha, jer proces stvaranja duhovnog života nikad ne prestaje. Dok su jedni započeli taj put prije milijarde godina, prije nego je vaša galaksija bila jedva jedna nebula u stvaranju, i imaju iza sebe bezbroj utjelovljenja u fizičkom svijetu, drugi su tek počeli proces evolucije odnosno, mladi su duhovi. Ovisno o njihovim postupcima i odlukama, evolucijski će im put biti ravan ili krivudav, spor ili brz.

Niste li primijetili da neke osobe još od ranog djetinjstva pokazuju zrelost neprimjerenu svojoj dobi, uz veliku sposobnost za ljubav i razumijevanje, dok su drugi, već odrasli i tijelom stariji, još uvijek nezreli u ponašanju do te mjere da čak izgledaju mlađe nego što to fizički jesu? Razlike koje zapažate između jednih i drugih duhova u odnosu na njihovu naizgled urođenu duhovnu sposobnost, očituju se zbog različite dobi duha i veće ili manje koristi koju je iz prethodnih utjelovljenja ostvario za svoje duhovno napredovanje. Razlike u uvjetima života, što se doima kao posljedica sudbine, odgovaraju posljedicama odluka ili odlukama koje su sami duhovi donosili u prethodnim životima i u razdoblju života između utjelovljenja.

Kakvu vezu imaju događanja iz sadašnjeg života s događanjima proživljenima u prošlim?
Postoji jedan univerzalni zakon, možemo ga nazvati Zakon Duhovne Pravde, Zakon uzroka i posljedice, odnosno Zakon akcije i reakcije, koji manje više kaže da duh prima upravo ono što i daje. Zapravo znači da ono što činimo drugima, u biti činimo sebi samima. Rezultat toga je da se svaki duh mora nositi s okolnostima koje je sam stvorio, tako da su mnoge nepovoljne okolnosti s kojima se duh u životu suoči, posljedica ili učinak nekog uzroka koji je sam stvorio u nekom prethodnom utjelovljenju.

Zašto je taj zakon univerzalan?

Zato što duh ne može biti sretan niti može napredovati u svom duhovnom razvoju dok se ne suoči s njima i ne riješi okolnosti koje je prouzročio i djela koja je počinio protiv sveopćih zakona a time protiv drugih stvorenja. Ako po zakonu slobodne volje duh slobodno bira svoj put, donosi odluke koje smatra prikladnim, po zakonu duhovne pravde treba znati da svako djelo ima svoje posljedice i da na kraju, prije ili kasnije završe utječući na njega samog. Drugim riječima: „Sjetva je proizvoljna, žetva je obavezna.“ To jest, ako nam se nešto činilo ispravno kao izvršiteljima, tada nam se također treba činiti ispravno kao primateljima i obratno, ako nam se ne sviđa primiti ono isto što smo učinili drugima znači da to nije bilo nešto naročito dobro, jer ono što nije dobro nama nije dobro ni drugima. Čuli ste da su mnogi veliki proroci, uključujući i samog Isusa rekli: „Ne čini drugima što ne želiš da učine tebi“ i „Čini drugima ono što želiš da učine tebi“. Poznavanje zakona uzroka i posljedice trebalo bi dodati nastavak ovim izjavama: „ne čini drugomu što ne želiš da učine tebi, jer ono što činiš na kraju činiš samom sebi“ i „čini drugima ono što želiš da učine tebi, jer u stvari to činiš samom sebi“. U ovoj izreci „što činiš drugima također činiš samom sebi“ je sadržano načelo duhovne pravednosti.

Zašto ga zoveš zakon duhovne akcije i reakcije?

Zato što je, na neki način, sličan trećem Newtonovom zakonu ili zakonu akcije i reakcije klasične fizike. Za one koji nisu upoznati s njim, ovaj zakon kaže da uvijek kada jedno tijelo djeluje silom na drugo onda i drugo tijelo djeluje na prvo silom iste jačine suprotnog smjera. Tako da ako se dva astronauta nalaze u svemiru, držeći se za ruke i jedan od njih odluči gurnuti drugog, isti taj će se naći odbačen jednakom silom koju je sam upotrijebio ali u suprotnom smjeru. Učinci fizičkog zakona akcije i reakcije su dobro poznati onima koji su pucali iz vatrenog oružja. Znamo da pri ispaljivanju, mehanizam vatrenog oružja djeluje na metak jednom silom koja ga tjera van velikom brzinom. Istodobno metak djeluje na vatreno oružje istom snagom, ali u obratnom smjeru. Ova sila, koja se javlja zbog postojanja zakona akcije i reakcije, je poznata u oružarskom žargonu kao povratni udarac a tako je jaka da nestručna primjena oružja može izazvati ozljede na dijelovima tijela koji su točke oslonca pri njegovom rukovanju.

Na duhovnoj razini, slično fizičkom zakonu akcije i reakcije, duhovni zakon akcije i reakcije nam kaže da će nam svako djelo učinjeno drugima biti uzvraćeno istom mjerom. Što u praksi implicira da, kao što sam već rekao, sve što činimo drugima zapravo činimo sebi samima. To je temelj duhovne pravde, jer se svatko suoči s vlastitim djelima i sam odlučuje hoće li, nakon suočavanja s posljedicama vlastitih djela, promijeniti ponašanje ili ne.

Na koji način djela učinjena drugima utječu na duhovnu evoluciju?

Ako su protivni zakonu ljubavi težina tih djela je balast koji onemogućuje duhu vinuti se u nove visine razvoja. Nasuprot tome, djela u skladu sa zakonom ljubavi djeluju kao plamen u plameniku toplo-zračnog balona. Plamen, grijući zrak, povećava vibracijsku stopu molekula plina smanjujući time gustoću zraka unutar balona, što mu omogućuje popeti se u područja atmosfere manje gustoće. Slično tome, djela u skladu sa zakonom ljubavi povećavaju vibraciju duha dopuštajući mu popeti se prema područjima više vibracije u astralnom svijetu, odnosno višoj duhovnoj razini.

Ne vidim da se taj zakon vrlo često provodi. Zar nema priznatih ubojica, kriminalaca i onih koji su počinili genocide koji nikada nisu privedeni pravdi i koji umiru mirno u starosti?
Činjenica da se posljedica povezana s određenim uzrokom ili djelom ne očituje odmah može utjelovljenom dati dojam da ne postoji pravda, jer ne vidi da kriminalac odgovara za počinjene zločine u tijeku istog utjelovljenja. Istina je da u jednom životu mnogi zločini, osobito onih na položajima zemaljske moći, prođu nekažnjeno. U takvim će se slučajevima oni koji su djelovali protiv zakona ljubavi, povrijedivši druge duhove, suočiti u kasnijim životima s posljedicama svojih djela. Zamislimo jednog vladara koji je uzrokovao ratove i davao naredbe za mučenje i smaknuće tisuća ljudi. Zbog njegove moći nikada mu nije bilo suđeno niti je bio osuđen od bilo kojeg Zemaljskog suda. Budite uvjereni da nepodmireni računi iz ovog života ostaju za slijedeći i da krvnik iz prošlosti može biti naizgled nevina žrtva u budućnosti. To je pravo značenje izraza „Blago onima koji su gladni i žedni pravde jer će biti zadovoljeni“, jer ono što zemaljska pravda ne riješi, budite sigurni da riješi duhovna. Ipak, znajte da svrha ovog sustava nije kazniti nego podučiti. U svakom slučaju, svaki duh koji je načinio štetu ostaje dužan samom sebi, a da bi mogao napredovati najprije mora shvatiti da je činio štetu i potom je popraviti.

Nasuprot, ne postoje li ljudi koji su za svog života učinili puno dobra, a za uzvrat su zlostavljani, mučeni i ubijeni?
Također moramo vidjeti drugu stanu medalje Zakona duhovne pravde, jer oni koji su djelovali po zakonu ljubavi i primili nezahvalnost, nerazumijevanje, odbacivanje, nasilje, mučenje ili smrt u zamjenu za dobro koje su učinili, mogu biti sigurni da će za svoja djela biti nagrađeni u duhovnom svijetu, koji je stvarni svijet i nije podložan proizvoljnim zakonima čovjeka. To je ono što je Isus želio reći riječima „Blago siromašnima u duhu (odnosi se na ponizne) njihovo je kraljevstvo nebesko. Blago onima koji plaču jer će biti utješeni.“

Zašto mora postojati odgoda između akcije i reakcije, tj. između čina i njegove posljedice za počinitelja? Zar ne bi bilo pošteno da se akcija i reakcija pojavljuju izravno?
Reakcija je aktivirana u trenutku provođenja akcije, iako nije stupila na snagu odmah. Ako je akcija sukladna duhovnim zakonima, dobit ćemo „duhovni bonus“, međutim, ako je protivna može se reći da smo napravili „duhovno zaduženje“. „Prikupljanje usjeva“ će se odgoditi do završetka probne etape u kojoj se duh nalazi, tj. do kraja utjelovljenja, slično kao što se kod polaganja ispita ocjena ne dozna dok ne završi ispit niti se čeka da profesor ispravi upravo završen zadatak da bi se prešlo na drugi. Kada se radi o jednom činu u prilog duhovnih zakona, u nekom trenutku iz duhovnog svijeta dobijemo relevantnu naknadu, iako nije neposredna, kao što se u radu po ugovoru naknada primi po završetku posla a ne dok se on još uvijek obavlja. Ta „duhovna nagrada“ će na kraju, kad se završi utjelovljenje, rezultirati u usponu duha prema višim područjima razvijenosti gdje borave duhovi s većim osjećajem ljubavi. U slučaju duhovnog zaduženja, popravak će se odgoditi dok duh svojom voljom dobrovoljno ne ispravi načinjenu štetu, što nužno podrazumijeva da je duh postao svjestan svoje greške. Po zakonu slobodne volje ne može ga se prisiliti da to učini. Sam duh je taj koji odluči kada dođe vrijeme da se suoči s tim okolnostima. Ali ako želi duhovno napredovati, neizbježno se mora, prije ili kasnije, s njima suočiti i popraviti načinjenu štetu. Dok se to ne dogodi neće se suočiti s tim iskušenjima ali jednom kad završi utjelovljenje, težina počinjenih djela protivnih zakonu ljubavi će ga zadržati na nižim razinama astralnog svijeta, gdje žive njemu slični duhovi koji se zbog nedostatka sklada sa zakonima ljubavi posvećuju povrjeđivanju drugih, što uzrokuje da je život u tim razinama prilično nesretan i pun patnje za njihove stanovnike.

Kako duh postane svjestan štete koju je nanio drugima?

U nekom trenutku nakon odvajanja od tijela, duh se suoči sa sveobuhvatnim pregledom moralno najvažnijih događaja iz prošlog života. Tijekom ovog pregleda života, za svaku doživljenu situaciju, duh ne samo da razaznaje ono što je sam osjećao u tom trenutku već istovremeno doživljava, kao da su njegovi vlastiti, osjećaje i emocije drugih bića koji su pretrpjeli posljedice njegovih postupaka, osjećajući ugodnost ili neugodnost koju su izazvali.

Koja je točno svrha tog pregleda života?

Svrha mu je da duh postane svjestan važnosti odluka donesenih tijekom života u odnosu na duhovne zakone i utjecaja koji su one imale na druge, da shvati da li je djelovao iz ljubavi ili iz sebičnosti, a s ciljem da mu to koristi za daljnji razvoj. Također, da bi saznao koja od iskušenja s kojima se suočio u zadnjem utjelovljenu, je uspio savladati, a koja su još uvijek pred njim, budući da iskušenja sljedećih utjelovljenja u velikoj mjeri ovise o ponašanju i djelima učinjenima u prethodnima.

To izgleda kao posljednji sud, zar ne?

Manje-više, ali bez namjere da se duha povrijedi ili kazni, već se to radi samo iz razloga da duh postane svjestan svojih djela u odnosu na duhovne zakone i poštivanje drugih stvorenja.

Tko sudi o tome jesu li njegova djela bila ispravna ili ne?

Sam duh uz pomoć viših duhovnih bića.

Kako duh može postati svjestan je li bio ispravan ili ne u svom ponašanju, ako toga nije bio svjestan tijekom fizičkog života?
U tome mu pomažu viši duhovi dajući mu bistrinu svijesti, koju samostalno na svom razvojnom stupnju još uvijek ne posjeduje.

Budući da sudi sam sebi, ne dogodi li se da bude posve pristran? Tj. kako izbjeći da duh pristrano sudi vlastite postupke?

Duh se ne ponaša tako jer se nalazi u stanju duhovne jasnoće koju su kod njega potaknuli već spomenuti viši entiteti. U tom stanju on vidi stvarnost kakva je, na potpuno nepristran način.

Što se događa poslije?

Duh se priprema ispraviti i prevladati to negativno ponašanje u slijedećim utjelovljenjima te prema svojim mogućnostima bira iskušenja koja mu mogu u tome koristiti. Ovisno o načinu koji sam izabere, put popravka može biti sporiji kroz duži period vremena ili ako želi brže napredovanje izabrati će teža iskušenja.

Dogodi li se to odmah? Mislim, suoči li se već u slijedećem životu s popravkom loše učinjenog u prethodnom?
Ne nužno, mnogi duhovi ne pokažu nikakvu namjeru promjene te tako budu zadržani u najnižem rubu donjeg astrala, pa se vraćaju u fizički život bez prethodne preobrazbe. Mada i kad duh počne proces reforme, treba uzeti u obzir da je u početku volja za ustrajnošću u dobrom vrlo krhka i duh ne može izdržati teška iskušenja. Stoga on može živjeti utjelovljenja tranzicije u kojima ne ispravlja svoje greške već mu ona služe kao priprema za jačanje njegove upornosti i opredjeljenja za promjenu. Utjelovljenja podmirenja duhovnog duga, u kojima se duh susreće s najtežim kušnjama, će proživjeti kada je dovoljno spreman i ima jaču želju za poboljšanjem.

Kakva iskušenja očekuju duha koji je „zadužen“?
U principu, iz prve ruke iskusiti okolnosti kakve je u ranijem životu prouzročio drugima, te time postati svjestan što je ili nije u skladu s duhovnim zakonima i raditi na popravku štete koju je nanio.

Da bih bolje shvatio možeš li mi dati jedan primjer?

Dobro. Zamislite duha utjelovljenog u osamnaestom stoljeću, u jednu bogatu bijelu obitelj koja posjeduje plantaže i robove za obradu zemlje. Sigurno taj duh ne shvaća, jer su ga tako učili njegovi roditelji, da su robovi također bića koja osjećaju i pate kao i on a da je ropstvo čin protivan zakonu ljubavi i zakonu slobodne volje, jer nitko nema pravo oduzeti ničiju volju za svoju vlastitu korist, materijalnu ili bilo koje druge vrste a još manje od nekog tko mu je potpuno jednak. Ako upitaš duha sadašnjeg gospodara, misli li da je ispravno imati robove, najsigurnije bi mu se uvrijedila čast, jer „kako možeš usporediti prljave i neuke robove s jednim gospodinom njegove klase“. Okolnosti „prljav, neuk, rob“ kojima je tako aktivno pridonio u stvaranju i održavanju. Ako misli da je takvo stanje stvari dobro, onda će biti suglasan iskusiti takvu situaciju na suprotnoj strani, tj. u idućem životu roditi se kao dijete obitelji robova, doživljavajući tako na vlastitoj koži patnju koju izaziva ropski položaj. Zar ne bi taj duh sada u novom utjelovljenju kao rob, ako ga upitamo smatra li ropstvo ispravnim, rekao da je ono nehumano i žarko se žalio na svoju sudbinu govoreći: „Gospodine, što sam učinio da zaslužim ovo?“. Na kraju krajeva, ništa više nego požeti što je posijano. Ako nešto nauči iz takvog iskustva možda se sjeti i poradi na ukidanju ropstva kada bude u poziciji promijeniti stvari, na primjer kada se ponovno rodi kao vlasnik plantaže.

Iz tog primjera trebam zaključiti da su robovi u drugom životu mogli biti gospodari koji su se koristili robovima?
Da, a gospodari robovi. Mogla je jedna ista grupa duhova suočavati se s alternativnim pozicijama u mnogim životima dok napokon nisu shvatili da je poštivanje slobode drugih, u svim okolnostima, najbolji način kojim se poštuje vlastita. I tako je u svemu.

Ali, nije li prisiljavanje duha da iskusi sve što je sam prouzročio, jednako onom „oko za oko, zub za zub“?
Kažem vam da to nije kazna već način učenja. Ako duh smatra da je postupio ispravno, neće se bojati proći kroz isto. Naprotiv, bit će nestrpljiv da primi nagradu za svoja dobra djela. Isto tako, ako se ponašao sebično, čineći štetu drugima, neće biti previše željan pokupiti plodove svoje sjetve. Kad bi namjera zakona bilo kažnjavanje počinitelja, kao neka vrsta osvete, onda bi to bilo kao „oko za oko“. Međutim, svrha zakona nije kažnjavati nego poticati razvoj duha kroz doživljavanje istih situacija koje je on sam prouzročio. Drugim riječima, zakon duhovne pravde sve nas suoči s našim vlastitim djelima kako bismo iz njih učiti. I ne mora se nužno proći kroz iste situacije, ali je to obično najbrži način učenja koju izaberu mnogi duhovi, željni da napuste svoje duhovno inferiorne položaje u kojima su duboko nesretni.

Ne postoji li neki drugi, manje drastičan, način na koji bi se duh mogao osloboditi svog duga?
Intenzitet iskušenja ovisi o tome koliko brzo duh želi podmiriti svoj duhovni dug i o sposobnosti koju ima za savladati ta iskušenja. Samo kada je duh spreman prevladati ih, s njima se suoči. Kao da se radi o bankovnom kreditu bez interesa, duh koji se želi razvijati ali je karmički zadužen ima nekoliko mogućnosti promjene i plaćanja duga, te sam odlučuje koju mogućnost želi izabrati. Može ga pokušati vratiti u manje vremena s većim ratama ili u više vremena s nižim ratama otplate. Duhovne vodilje obično preporučuju drugu opciju, to jest, podmiriti dug u pogodnijim ratama, iako je na taj način duhu potrebno više utjelovljenja da bi ga podmirio. Međutim, duhovi imaju tendenciju požuriti se, u želji da napuste stanje patnje u kojem se nalaze pod teretom zla koji su nanijeli drugima, i odabrati teža iskušenja te eliminirati dug što prije. U svakom slučaju, da bi se suočio s bilo kakvim iskušenjem duh mora biti suglasan a u duhovnom mu svijetu pomažu pripremiti se da bi iskušenja s uspjehom svladao.

Što je to „karma“?

Ta je riječ porijeklom s dalekog istoka, a znači „duhovni dug“.

Čini mi se da su neka iskušenja previše bolna da bi iz njih duh mogao nešto naučiti, osim da je život jedna dolina suza.
Tako ti se čini ako sudiš bez poznavanja uzroka. Kada vidite samo prvi dio priče, tj. kada zločinci prođu nekažnjeno, čini vam se nepošteno da se počinitelji ne osude. Kad vidite samo drugi dio, tj. podmirivanje računa u nekom drugom životu, čini vam se nepošteno da netko mora trpjeti takva zlodjela, jer ne razumijete odakle dolazi ni zašto tako velika nesreća. Međutim, kad bi poznavali kriminalnu prošlost duha, mnogi im ne bi dali drugu priliku. U duhovnom svijetu uvijek postoji druga prilika, odnosno postoje bezbrojne mogućnosti ispravka.

Ako u duhovnom svijetu stvarno postoje bezbrojne mogućnosti ispravka, odakle dolazi vjerovanje, koje ima kršćanska doktrina, u vječnu kaznu zločestima?
Vjerovanje u vječnu kaznu nije božanskog porijekla. Neosnovano je, ne odgovara duhovnoj stvarnosti i nije ništa drugo već još jedna laž koju su uvele svećeničke kaste u namjeri da kontroliraju ljude kroz njihov iracionalni strah. Žalosno je da oni koji su se postavili kao duhovne vođe, koji bi trebali pomoći drugima pronaći svoj duhovni put, daleko od toga, još više ih zbunjuju kako bi ometali i manipulirali im misli. Iskorištavaju njihove slabosti da bi sebe veličali, otežavajući time ljudima put koji je već po sebi pretrpan teškim okolnostima.

Zašto mnogi ljudi imaju dojam da su im bolni događaji iz života bez konzultiranja nametnuti?
To je zbog toga što duhovi odluku donesu prije utjelovljenja a zaborav duhovne prošlosti koji se aktivira pri utjelovljenju učini da osoba vjeruje da nije sudjelovala u odlučivanju. Mnogi duhovi su odlučili učiniti veliki korak u vlastitom napretku, dakle, suočiti se s iznimno teškim okolnostima, neshvatljivim onima koji ne poznaju duhovne zakone. Mnogi ne mogu shvatiti zašto se jedna dobra osoba mora suočiti s bolnim i nesretnim situacijama koje nije tražila, a pojavile su se kao neka vrsta neizbježnosti sudbine. I tada zaključe da istinska pravda ne može postojati ako dobri ljudi moraju tako strašno trpjeti. Ali ako bi mogli pogledati u duhovnu prošlost te osobe shvatili bi zašto. To je zato što duh počinje popravljati štetu koju je načinio prije nego se uskladio s duhovnim zakonima. Stoga, radujte se kad pronađete takve osobe, najprije jer su to duhovi koji su već napravili duboke i pozitivne promjene prema svojoj regeneraciji, a zatim jer sama činjenica da se suočavaju s iskušenjima takve veličine znači da su uspjeli stići do prilično visoke razvojne razine što im omogućuje da uspješno završe intenzivnu nadoknadu svog duhovnog duga.

Trebam li shvatiti da su sve negativne okolnosti, s kojima se duh suoči, posljedica djela iz prošlosti?
Ne. Mnoge su posljedica djela iz sadašnjeg života, a tu su i druge okolnosti koje su svojstvene razvojnoj razini planete na kojoj se utjelovljuje.

Želiš reći da duh koji nema dugove može proći kroz negativne okolnosti koje ne zaslužuje?
Da. Vrlo često se događa. Ali to se učini po slobodnom izboru duha.

A kakav to ima smisao? Sliči mazohizmu!

Ne mislite da se duh na to odluči jer uživa u patnji niti da je ta patnja potpuno sterilna te da iz nje ne proizlazi nikakav duhovni napredak, to ne bi imalo smisla. Ali ako ono prouzroči duhovni napredak u učenju ljubavi a time približavanje istinskoj sreći, jednom kad se uspješno prevladaju bolne okolnosti i one ostanu iza nas, zaključit ćemo da je vrijedilo truda, isto kao što trkaču u pozadini vrijedi truda utrka ako uspije stići na cilj obarajući svoj osobni rekord. Ovo obično izaberu napredni duhovi, iz čina ljubavi prema svojoj manje naprednoj braći. Utjelove da bi im pomogli pronaći put ljubavi a u isto vrijeme, koristi i njima samima za još brže napredovanje jer time stave na ispit svoju sposobnost za voljeti bezuvjetno, budući moraju podnositi nepravdu i nezahvalnost onih kojima žele pomoći.

Iako kažeš da negativne okolnosti služe evoluciji i da su rezultat djela iz prošlosti, postoje situacije tako nepravedne, nehumane i nepodnošljive kao što su glad, siromaštvo i rat koje ne bi trebale biti dopuštene, neovisno o tome što je učinjeno u prošlom životu. I drugo, iako navodno postoji jedno ili više super bića koji su super dobri, ništa ne čine da bi promijenili žalosni smjer kojim ide naše čovječanstvo. Što mi možeš odgovoriti na to?

Dakako da postoje mnoge nehumane i nedopustive situacije, ali duhovi koji utjelovljuju na Zemlji su ti koji su ih stvorili, a oni moraju postati toga svjesni i raditi na tome da se takvo što iskorijeni sa lica zemlje, oni su ti koji to moraju i mogu učiniti. Kao što sam već rekao, duhovno se napreduje samo kad je to izabrano i usvojeno slobodnom voljom i naporom samog duha, bez prisile ili nametanja. To je duhovni zakon slobodne volje koji poštuju sva napredna duhovna bića. Zbog njega ne vidimo da Bog ili druga superiorna bića ispravljaju nepravde na Zemlji. Sigurno je da bi se zemljani, koji su tražili prisutnost nekog spasitelja, bunili zbog nedostatka slobode ako bi se na zemlji pojavilo neko svemoguće stvorenje s namjerom da popravi određene stvari jer odluke koje bi takvo biće donosilo ne bi odgovarale svačijem ukusu. Uvijek bi bilo onih koji bi se nekim odlukama osjećali povrijeđeni jer je malo ljudi u vašem svijetu koji su spremni odustati od sebičnosti, malo ljudi koji su spremni podijeliti ono što drže svojim s onima koji imaju manje.

Zato je ljudskim bićima ostavljeno da bez zapreka, u fizičkom svijetu, eksperimentiraju zakon slobodne volje i da se nose s okolnostima koje su pri tome sami stvorili. Da sami dođu do zaključka da su sva zla zbog kojih pate, plod sebičnosti i da će biti ratova, gladi, siromaštva i nepravde sve dok sebičnost vlada ljudskim srcima. Jedini način da se iskorijeni svako zlo je da se iskorijeni sebičnost iz svakog srca, a jedini protuotrov koji postoji za otrov sebičnosti je ljubav. Ne očekujte skrštenih ruku da vas dođu spasiti. Djelujte i pomoći će vam se, jer su napredni duhovi i sljedbenici zakona ljubavi uvijek u blizini da bi vam na vrlo suptilan način pomogli. Morate djelovati na vlastitu inicijativu, prema vlastitoj odluci a ne protiv vaše volje. Slično kao da netko padne u rijeku i zove u pomoć, ali sam ne pokuša plivati i održati se na površini. Vi imate moć promijeniti smjer vaše sudbine ako tako odlučite, jer na koji način bi se mogli razvijati ako bi pri svakom pogrešnom koraku zvali vašeg oca u pomoć? Morate iskusiti posljedice vaših odluka da bi ste učili i trebate imati slobodu izbora puta kojim želite poći.

Zašto duhovno napredniji svjetovi ne pošalju svoje predstavnike da nam pokažu što je superiorna duhovnost?
Rado bi oni ali, kao što sam rekao već više puta, ne mogu utjecati na vašu slobodnu volju. Na kolektivnoj razini, čovječanstva najrazvijenijih fizičkih svjetova ne mogu, bez izričite volje i suglasnosti manje razvijenih, utjecati na njihov razvoj. Iz tog razloga, pomažu im kroz utjelovljenja naprednijih duhova koji bez velike pompe i pratnje dolaze dati primjer, kako bi oni koji žele naučiti to učinili zbog srodnosti osjećaja i misli a ne zbog toga što su ostali zaslijepljeni čarima tehnologije koju posjeduju. Zadnji put kada se ovo dogodilo, jer civilizacije nisu poštovale zakon slobodnog izbora, posljedice su bile katastrofalne. Manje razvijeni svjetovi su postali ovisni o naprednijoj civilizaciji a kada ih je ta napustila sav navodno postignuti napredak je nestao jer nije bio plod njihovog vlastitog napora.

Također vam želim reći da stalno, na suptilan način, iz duhovnog plana primate pomoć od vodilja i voljenih bića koji nisu u isto vrijeme utjelovljeni. Već smo razgovarali o tome kako kontaktirati duhovni svijet da bi se zatražila pomoć. Da biste je dobili, morate je željeti primiti. Jer tko želi biti sam i izoliran od svijeta ili ne želi napredovati, želja mu se poštuje. Nikoga se ne može prisiliti da napreduje u ljubavi, jer ako napredak nije dobrovoljno izabran beskoristan je i predstavlja kršenje zakona slobodne volje.

Neki ljudi opravdavaju ratove govoreći da su potrebni za očuvanje mira i demokracije, kako bi se spriječilo veće zlo. Što misliš o tome? Ako su stvarno na strani mira i slobode, neka ne čine suprotno onom čega su pristaše, jer ako se za postizanje cilja koristi sredstvo koje mu proturječi, onda se radi o laži, licemjerju. Cilj ne opravdava sredstvo, jer sredstvo mora biti sukladno cilju kojemu se teži. Ratom se ne postiže mir, nametanjem se ne postiže sloboda niti pravda kroz nepravdu.

Ali, ne odlučuje li se za ratove nekolicina koja je na vlasti, dok ostali radije žive u miru?
Zašto onda dajete vlast onima koji rade suprotno onom što želite? Kada bi zlonamjerni vladari nakon što pozovu svoj narod u rat, otkrili da nitko nije spreman uzeti oružje, da nema nikoga tko bi prisiljavao druge da uzmu oružje, da nema nikoga tko bi proizvodio oružje, ne bi mogli učiniti ništa bez obzira koliko zli bili. Ako uspijevaju, to je zbog toga što znaju potaknuti sebičnost koja postoji u vama. Znaju odvući ovce u klaonicu, jer su uvjerili ovce da su one mesari drugih ovaca. Dakle, problem je u onom koji misli da ima pravo oduzeti život drugima koji su isti kao on, izlažući se pri tome mogućnosti da taj drugi oduzme život njemu. Kada je utjelovljen, duh koji je usvojio duhovne zakone nikada neće sudjelovati u nikakvom ratu jer vrlo dobro zna da je život svetinja i da je uzrokovati smrt drugih ljudi, iz bilo kojeg razloga, čin protivan Zakonu ljubavi i Zakonu slobodne volje.

Što ako je netko napadnut i djelujući u samoobrani ubije napadača? Ili na primjer u slučaju da napadač pokuša nauditi djeci i da je ubiti agresora jedini način da ih se zaštititi?
Gledajte, u duhovnom svijetu nisu toliko važna sama djela koliko namjera s kojom se čine. Tko ne namjerava ubiti već samo spriječiti agresora da ubije, ne može biti osuđen isto kao da je od početka imao namjeru ubiti. Učinit će sve moguće kako bi spriječio nesreću bez nanošenja još veće štete. Ali to se ne odnosi na ljude koji idu u rat. Kada se ide u rat, zna se da će u nekom trenutku svi biti u situaciji da ubiju ili budu ubijeni. Sljedbenik zakona ljubavi koji kaže da vjeruje u Boga, nikada neće dragovoljno pristupiti vojsci i ići ubijati svoju braću utjelovljenu na suprotnoj strani, jer ne postoji nijedna ideologija ni vjerovanje tako uzvišeno da bi opravdalo ubijanje drugih bića.

Također je istina da su mnogi ljudi regrutirani i prisiljeni boriti se protiv svoje volje! Što bi rekao u takvom slučaju?
To je prilično veliko iskušenje za duha u pitanju, jer nema puno izbora. Znajte da se takve situacije ne događaju slučajno i onaj koji se u njoj nađe je sigurno u ranijem životu drugima uzrokovao iste okolnosti. To je težak ispit vjerovanja u ljubav jer duh mora birati između ubiti drugog ili biti ubijen, mučen ili ranjen ili čak biti zatočen, mučen ili od vlastite strane biti osuđen na smrt ako ga se proglasi buntovnikom ili dezerterom. Proći kroz takve okolnosti poštujući zakon ljubavi, na stanje duha će djelovati olakšavajuće. Nasuprot tome, oni koji prisiljavaju ljude da idu u rat, da umiru i ubijaju, su najodgovorniji za stvaranje takvih okolnosti i to se nepovoljno odražava na njihovo buduće stanje. U vašem je svijetu junak onaj vojnik koji je, izlažući opasnosti svoj život, ubio one koji su se našli s druge strane, dok je kukavica onaj koji riskira život zbog svog protivljenja ubijanju. Međutim u duhovnom svijetu, stvari tvoje obratno. Junak je pacifista, dezerter, buntovnik, zagovarač savjesti jer je protiv ubijanja, hrabar je jer riskira svoj život da bi sačuvao živote drugih, nepoznatih, možda ljudi drugih uvjerenja i ideologija, znajući da ga oni s njegove strane zbog toga mogu proganjati do smrti. Istodobno je daleko od toga da bude hrabar čovjek, onaj koji izlaže svoj život kako bi oduzeo život drugih, zbog straha da mu ga netko sa suprotne strane ili iz vlastitih redova, oduzme prije. U svakom slučaju, neka sam duh odluči što radije želi, privremenu zemaljsku patnju uzrokovanu sebičnim bićima koja će mu se osvetiti jer je odbio ubijati svoju braću ali za što je nagrađen u duhovnom svijetu ili zemaljsku nagradu ratnom junaku ali patnju u duhovnom svijetu jer je djelovao protiv svoje braće.

Dakle, ako neka država namjerava osvojiti druge zemlje, što bi trebali učiniti da bi spriječili napad i invaziju agresora, sjediti skrštenih ruku dok ih uništavaju? Kao slučaj Nacističke Njemačke. Trebali su Evropa i Amerika pustiti da nacizam, kroz svoje vojne snage, osvoji svijet?

Poznavanje povijesti kojem vi imate pristup je uvelike izmanipulirano. Mnogi još uvijek vjeruju da u svakom ratu postoji dobra strana, ona u kojoj se sami nalaze i koju Bog podržava i loša strana koju podržava vrag. Ali ispostavlja se da na drugoj strani misle to isto, da su oni dobri i da Bog podržava njih a da su oni drugi loši koje potpomaže sam vrag. Jedan takav rat kojeg si spomenuo ne dogodi se preko noći. Činjenica je da su ratovi pripremani mnogo prije početka oružanog sukoba i žalosno je vidjeti kako buduće suprotstavljene strane prethodno surađuju kako bi se naoružale a poslije se zavade kako bi se međusobno uništile. Ekstremističke i nasilne ideologije se oblikuju i razvijaju iz ekonomske i moralne neimaštine. Najveći ratovi su se dogodili nakon velikih ekonomskih kriza u kojima su narodi živjeli u ekstremnoj bijedi i mizeriji. Te se ekonomske krize nisu dogodile slučajno, već su namjerno uzrokovane malom skupinom ljudi s velikom gospodarskom i političkom moći s ciljem bogaćenja i stjecanja još veće moći na štetu(jad i patnju) drugih, koristeći sva sredstva propagande na promicanju ekstremnih ideologija kako bi ljude uvjerili da su krivci sveg zla oni koji su drukčiji, zbog rase, vjere, uvjerenja, kulture, itd. Ali ako u tome uspijevaju to je zato što uspijevaju stimulirati vašu sebičnost, isto to što vam onemogućuje, u drugom ljudskom biću, vidjeti jednog brata ili sestru.

Jedan pravi sljedbenik zakona ljubavi nikada ne ide u rat ubijati svoju braću i sestre, jer svako ljudsko biće vam je brat ili sestra. Imate li djecu? Želite li da prožive rat, da su ranjeni ili ubijeni, da pate glad i bijedu? Želite li da unište vaše domove, vaša sela i gradove? Ne želite. Onda mislite da je na drugoj strani isto tako. Ako idete u rat uzrokovat ćete patnju, bol, smrt i razaranje koje sami ne želite, jer oni na neprijateljskoj strani također imaju djecu koja će zbog rata patiti od siromaštva, gladi, boli, razaranja i smrti. Doista vam kažem, sve ono što ne želite vašoj djeci ne činite djeci drugih, jer na kraju ono što činite djeci drugih, po zakonu duhovne pravde, činite vašoj budućoj djeci.

Prema tome, glavni začetnici rata su nekolicina dok ostali, motivirani vlastitim egoizmom, dozvole si biti im privučeni, zar ne?
Upravo tako.

Onda su uvelike duhovno zaduženi oni koji su odgovorni za ratove, jer uzrokuju patnju i razaranje velikom broju ljudskih bića.
Doista je tako. Imam jednu poruku za dati „moćnicima“ materijalnog svijeta, ako im to može poslužiti da razmisle i počnu mijenjati svoje stavove prije nego što se još više zaduže sa sobom samima. Budući da nemaju grižnju savjesti kada organiziraju invazije i ratove, kada siju neslogu i mržnju među narodima a još uz to imaju obraza reći da to čine u ime Boga, demokracije, slobode ili nekog drugog plemenitog cilja kojeg ujedno vrijeđaju svojim načinom djelovanja, neka znaju da siju jedno jezivo sjeme čije će obilne i gorke plodove neizbježno prikupljati u sljedećim životima, utjelovljujući kao osakaćena djeca u zemlji koju su posijali minama ili kao gladna djeca u zemlji koju su naredili ubiti glađu. Njihov status moćnika u materijalnom svijetu je samo privremeno stanje koje neće imati u duhovnom svijetu, u kojem položaj ne ovisi o novcu, moći i utjecaju koji imaju već o razvijenosti osjećaja ljubavi prema drugima.

Kakvo razočarenje za one koji su se smatrali gospodarima svijeta, kada prijeđu u duhovni svijet i vide stvarnost onakvu kakva je, da su svi oni, čiju su patnju i smrt uzrokovali, iznad njih na duhovnoj ljestvici. Neće biti nikakvog triumfalnog ulaza s počastima šefu države. Dočekat će ga mnoštvo slabo razvijenih bića željnih nadoknade za učinjeno im zlo. Koliko patnje prouzročite, toliko ćete patnje primiti!

Što možeš reći žrtvama oružanih sukoba, onima koji su osakaćeni, koji su patili bijedu, glad i sve vrste nevolja i poniženja?
Neka im ne bude važno što će izgubiti materijalno, pa čak ni život tijela, jer sve je to prolazno. Zapamtite, nitko vas ne može ubiti jer ste besmrtni a kad se vratite u duhovni svijet, u vaš stvarni život, ništa od toga neće imati važnost. Tamo će biti utješena sva vaša patnja i sve vaš rane će biti izliječene. Jedino što je tamo važno je ljubav. Ako su sve nedaće koje ste doživjeli poslužile da u sebi razvijete suosjećajnost s patnjom vaše braće, do točke u kojoj ste došli do zaključka da sada više ne želite da nijedno biće prođe kroz okolnosti koje ste prošli vi, i konačno, ako ste uspjeli naučiti voljeti barem malo, bilo je vrijedno truda.

Svi dijelovi teksta su preuzeti iz knjige Duhovni zakoni – autor Vicent Guillem Primo