THE SPIRITUAL LAWS

KOMUNIKACIJA S DUHOVNIM SVIJETOM

THE SPIRITUAL LAWS

Oprosti zbog insistiranja, ali ne bi li za sve bilo bolje imati svjesno sjećanje o tome kako funkcionira sistem uzastopnih inkarnacija i time potpomoći evoluciju duha?
Duhovna evolucija je autentična samo kada je doista odabrana po vlastitoj volji duha. Da je duh u svakom trenutku svjestan prisutnosti superiornih bića koji su mentori njegovog napretka, ne bi postupao slobodno već uvjetovano prisutnošću njegovih vodilja. Slično djetetu koje se ponaša na jedan način u prisutnosti roditelja ili učitelja zbog straha ili poštovanja prema njima, dok se u njihovoj odsutnosti ponaša drukčije, više sukladno svojoj naravi, jer se osjeća slobodno bez prisutnosti odraslih koji bi ga mogli upozoriti ako počini kakvu vragoliju. Tijekom razdoblja koje duh provede neutjelovljen, prisutnost superiornih bića, mentora je uočljivija. Utjelovljenje u fizičkom svijetu u uvjetima s kojima se suočavate, to jest, bez sjećanja i bez očite manifestacije jednog višeg nadzora, namijenjen je tome da duh djeluje slobodno bez ikakve prisile i da on sam kroz vlastito iskustvo odluči što želi.

Dakle, želiš reći da nitko, dok je utjelovljen, ne može biti svjestan duhovne stvarnosti?
Nije ni tako. Da je tako ne bismo ti i ja razgovarali o tome, jer ti si trenutno utjelovljen. Onaj tko uistinu želi spoznati duhovnu stvarnost, dobit će odgovore i duhovnu pomoć koja mu je potrebna. Pogledaj svoj primjer. Počeo si postavljati fundamentalna pitanja, iskreno tražiti odgovore, a sad ih dobivaš. No, većina radije gleda na drugu stranu. Velika radoznalost koju imate za saznati kako u materijalnom smislu funkcionira Svemir, potiče vas na ostvarivanje sve važnijih znanstvenih otkrića. Također, u duhovnom smislu svima su vam potrebni odgovori na vlastita pitanja da biste se osjećali realizirani. Kroz proučavanje uzročno-posljedičnih odnosa otkriti ćete duhovne stvarnosti koje su golom oku bile skrivene.

Kako će se to dogoditi? Na koji ćemo način pronaći odgovor?

Duh može otkriti tu naizgled skrivenu duhovnu stvarnost, kada se zaista potrudi tražiti je duboko u sebi samom, jer duhovni zakoni su u duhu upisani. Postoji nešto u duhu što mu u danom trenutku omogućuje razlikovati istinu od laži. To nešto je glas savjesti, glas osjećaja koji postaje sve jasniji kako duh više napreduje u razvoju. Kad bismo s vremena na vrijeme zastali da ga poslušamo, dobili bismo mnoge odgovore. Ali spoznaja duhovne stvarnosti, koja je također osobna stvarnost, se mora postizati vlastitim naporom i voljom. Zato postoji stara izreka koja kaže: „Upoznaj sebe i upoznat ćeš Svemir“.

Ne misliš li da se na taj način duha prepusti sudbini, kao malo dijete kojeg napuste roditelji?
Nikad ga se ne napusti, duhovi vodilje su uvijek tu da mu pomognu. Suptilno nam sugeriraju odgovore na pitanja koja iskreno ne znamo kako riješiti. Događa se da u vama postoje toliki strahovi i tabui, da je vašoj braći u duhovnom svijetu vrlo teško pomoći vam, jer ne priznajete odgovore koji se ne uklapaju s vašim predrasudama i arhetipovima.

Što time želiš reći?

Želiš li jedan primjer? Pogledajte vaš stav prema smrti. U današnje vrijeme je smrt u zapadnjačkom društvu tabu i svaki put kada duh napusti tijelo stvori se cijela jedna tragedija među članovima obitelji i voljenim osobama. A zašto? Jer ne želite vidjeti dokaze koji vam se daju glede preživljavanja duha nakon smrti, jednostavno zato što trebate promijeniti vaše trenutne paradigme da bi se to objasnilo. Kada duhovi koji su prešli u drugu dimenziju, pokušaju oprostiti se i smiriti svoje voljene osobe očitujući se na neki način, uvijek postoji tendencija ne vjerovati onom što se doživljava i osjeća jer jednostavno vjerujete da je to nemoguće. Takvo što se ne uklapa u vaša razmišljanja i vaš um vas tjera da vjerujete da se radi o halucinaciji koja je izazvana stanjem šoka. S jedne strane imamo utjecaj religije koja temeljena na ograničenim, malo vjerojatnim dogmama, a ne na stvarnim dokazima i svjedočenjima, nudi objašnjenje smrti i onoga što slijedi poslije, i koja također kaže da je bilo kakav dodir s duhovnim svijetom bez nadzora crkve ili čista mašta ili kao što se dogodilo u prošlosti „da je to vražje djelo“, potičući time strah od svakog dodira s onostranim. S druge strane imamo materijalnu znanost koja vjeruje samo u ono što može mjeriti svojim aparatima i odbija ozbiljno istraživati temu, maksimalno otežavajući rad nekolicine hrabrih istraživača koji su živjeli sa smrtno bolesnim pacijentima i pacijentima koji su imali iskustva bliske smrti, te su se usudili poduzeti korak i pokušali podići veo tajni i neznanja. Krajnji rezultat svega ovoga je da se osobe koje prolaze kroz takve teške trenutke i njihovi voljeni nalaze pod potpunim emocionalnim stresom jer ne mogu naći nijedno vjerodostojno objašnjenje niti utjehu.

Što moramo učiniti kako bismo dobili pomoć iz duhovnog svijeta?

To je jednostavno. Samo trebate pitati, nastojati poslati telepatsku poruku iz osjećaja preko misli(uma) u duhovni svijet i čekati da vidite što će se dogoditi. Jednostavno trebate izložiti ono što vam se događa i što vam je potrebno i zatražiti pomoć. Duhovi vodilje su tu da prime te poruke i djeluju u skladu s njima. Ako zatražite iskreno, iz srca i to činite s namjerom postizanja vašeg duhovnog usavršavanja nemojte sumnjati da ćete dobiti odgovor. To je autentičan način molitve, a ne ponavljanje bezbrojnih hvalospjeva Bogu, Isusu ili Djevici Mariji koji nemaju nikakav smisao ni za vas niti za duhovni svijet.

Kako komunicirati s duhovnom vodiljom? To jest, kakva je ta pomoć koja dolazi iz duhovnog svijeta jer ja nisam svjestan da sam ikada na neki način kontaktirao nekog duha ni verbalno ni vizualno.
Hoćeš reći dok nisi počeo komunicirati sa mnom, jer ja sada nisam utjelovljen, ali razumijem što želiš reći, ovo nije uobičajeni način kontakta. Ako vama nije očita pomoć koju primate, to je zato što se ona daje na suptilan način kako se ne bi ometala vaša slobodna volja i samo onda kada je duhu potrebna i kada je on otvoren da je primi. Duh vodilja komunicira s vama mentalno, kroz glas savjesti. Ostali duhovi također vam govore mentalno i predlažu vam ideje ovisno o vrsti problema koji imate. Dakle, u glasu savjesti svakog od nas postoji dio koji dolazi iz duhovnog svijeta, kako od duhovnih vodilja tako od duhovne braće, ali također ima jedan dio našeg vlastitog duhovnog ja u kojem se nalazi mudrost bezbrojnih utjelovljenja. U svakom slučaju, taj glas vas pokušava savjetovati i pomoći vam riješiti vaše probleme tako da iz svake životne prilike, bila ona bolna ili sretna, izvučete maksimalnu korist za vašu duhovnu evoluciju, da vam posluži u procesu eliminacije egoizma i u vašem učenju bezuvjetne ljubavi. Da biste primili pomoć potrebno je da vjerujete da je to moguće, da ste spremni postaviti pitanja na koja trebate odgovore i da ste spremni slušati odgovore koji vam dolaze iz glasa savjesti.

Ima li to neke veze s meditacijom?

Da. S duhovnog gledišta, meditacija je pokušaj isključivanja iz svakodnevnih problema da bismo došli u stanje spokoja koje nam omogućuje slušanje unutarnjeg glasa. Ono nam pomaže da se poboljšamo, uvidimo naše nedostatke i počnemo živjeti iz osjećaja. Meditiranje uključuje auto-analizu tijekom koje upoznajemo sebe kako bi shvatili kada djelujemo iz sebičnosti, a kada iz osjećaja. Nije važan način koji koristite da biste meditirali, je li više ili manje estetski, nije stvar u tome što činimo već u namjeri s kojom to radimo. To govorim jer ima puno ljudi koji su vrlo fleksibilni i sposobni postaviti se i izdržati u položaju lotosa satima, dišući duboko i ostavljajući um prazan, ali jednom kada izađu iz relaksacije nastave sa svojim lošim duhovnim navikama a sami sebe uvjeravaju da su duhovniji samo zato što koriste danu tehniku opuštanja. Ovo posljednje nije meditacija već samo pretvaranje.

Da, ali kako čuti glas savjesti? To mi se čini jako teško. Želim reći, kako razlikovati misao koja dolazi iz savjesti od druge uobičajene misli našeg uma?
Da biste mogli jasno čuti glas savjesti trebate pokušati, na neko vrijeme, ušutkati brbljanje vašeg uma, osloboditi ga od svakodnevnih briga tijekom tih nekoliko trenutaka. Svaki dan tražite trenutak mira da biste bili sami sa sobom, da biste meditirali o problemima, o vašem ponašanju tijekom dana, i tada, ako iskreno tražite, pomoći će vam se pronaći odgovore koji su vam potrebni i utješiti vas da biste suočili vaše kušnje s većom snagom. Glas savjesti nije samodopadan, ne uzima strane, ne laže, a govori stvari koje mogu uznemiriti našu sebičnost. Neki ljudi koji imaju otvoreniji duhovni komunikacijski kanal i uspostavljaju svjesni razgovor s duhovnim vodiljama, mogu razlikovati odgovor dobiven osobnim razmišljanjem od onog koji je došao od duhovnih vodilja, jer vjeruju u ovu vrstu percepcije i ulažu mnogo truda da bi je poboljšali.

Je li to jedini način na koji nam se iz duhovnog svijeta pomaže?

Ne. Svi vi također dobivate izravniju pomoć dok spavate. Dok tijelo spava duh se na nekoliko trenutaka odvoji od fizičke razine da bi pristupio duhovnoj i susreo se sa svojim vodiljama i voljenima koji mu pomažu u rješavanju problema svakodnevnog života i daju snagu za nastaviti dalje. Ovo znači da tijekom noći svi činite astralna putovanja, premda ne svjesno. Kod većine ljudi sjećanje na ovaj dodir s duhovnim svijetom, ostvaren tijekom sna, nije vrlo jasan. Njihovi snovi se pojavljuju kao nejasne slike i sjećanja. Oni u sebi sadrže kodirane duhovne poruke pomoći kako biste jasnije vidjeli ono što je tako teško vidjeti u budnom stanju. Zato je za emocionalno zdravlje tako važno dobro spavati, jer kada čovjek ne spava sprječava se izravan kontakt s duhovnim svijetom i ne dobiva pomoć i ohrabrenje koje mu je potrebno da bi se suočio s kušnjama fizičkog svijeta.

Dakle, snovi su sjećanja na astralna putovanja?

Ne uvijek. Većina su mentalne brige. No neki su više manje jasna sjećanja na astralna putovanja, mnogi od njih u simboličkim šiframa.

Dakle snovi se mogu protumačiti?

Značenje imaju oni koji su pomoć iz duhovnog svijeta, a za sve njih postoje zajednički simboli. Obično je u samom simbolu ključ za tumačenje sna. Bikovi predstavljaju iskušenja ili materijalne izazove, djeca osjećaj, voda znači osjetljivost na fizičke i moralne utiske. Ako je voda čista onda je i osjetljivost, ako je mutna onda postoji nešto mračno u toj osjetljivosti, može predstavljati sebične namjere. Jedna kuća predstavlja duhovni interijer. Ako netko uđe u kuću kroz prozor a ne kroz vrata znači da nije iskren, nešto krije ili pokušava manipulirati. Ići po manje ili više teškim stazama pješice ili vozeći se predstavlja duhovni put a prepreke koje se nalaze na putu predstavljaju kušnje koje ćemo na njemu naći. Sladoled može predstavljati zadovoljstvo. Padanje znači emocionalno razočarenje, depresiju.

Ali što ako ne znamo značenje svakog simbola?

Možete naučiti kako ih interpretirati. Općenito, u samom snu je ključ za njegovo tumačenje a duh predosjeća je li san važan ili ne i odnosi li se na njega. Ako pojedinac ne zna kako tumačiti san, duhovni svijet mu da potrebne naznake kako bi ga mogao razumjeti. Ali najprije treba imati volju i željeti upoznati samog sebe i snove koji su mu dani kao pomoć u tom procesu.

Zašto nam se pomoć daje kroz šifre a ne izravno?

Da bi se izbjeglo kršenje slobodne volje duha, te da on sam bude taj koji radi na svom osobnom razvoju. Dobar učitelj matematike zna da ne treba, kako bi njegovi učenici zaista naučili, dati im izravna rješenja zadanih matematičkih problema kada im je prema njihovim sposobnostima nemoguće nastaviti, već im treba pomoći samo i točno onoliko koliko je potrebno da ih riješe sami. Isto se događa duhu u razvoju. Ako bi dobio izravno rješenje, ne bi se sam potrudio riješiti svoje duhovne kušnje i ne bi napredovao. Opustio bi se i čekao da njegove vodilje riješe sve probleme. A ne bi bilo pošteno ni reći nekome koju odluku treba donijeti, jer bi to bilo miješanje u njegovu slobodu volje. Duh mora sam odlučivati. Naznake koje mu se daju su neophodne jer postoje neki važni detalji koje duh ne zapazi a mora ih poznavati da bi mogao sam riješiti probleme. Kada je duh svjestan problema i sposoban ga je riješiti, ako on sam po vlastitoj volji odluči to ne učiniti, tada mu se ne pomaže jer mu pomoć nije potrebna. To bi bilo tako besmisleno kao ići dijeliti hranu u četvrti bogatih ljudi koji sami mogu nabaviti hranu koja im se nudi.

A zašto nismo svjesni tog odvajanja koje se dogodi tijekom sna?

Neke osobe su u stanju svojevoljno se odvojiti od tijela i biti potpuno svjesni onog što doživljavaju tijekom astralnog putovanja.

Mogu li svi ljudi činiti astralna putovanja¿?
Nesvjesno u jednoj fazi sna, svi putujete. Neki se nehotično uspiju odvojiti i biti svjesni tog odvajanja, ali svjesno samo nekolicina. Uz odgovarajuću obuku i uz mnogo upornosti mnogi bi od vas mogli činiti svjesna astralna putovanja. No, kako većina vas vjeruje da je to nemoguće i ne pripremate se kako biste u tome uspjeli, tako se nikada i ne događa. U naprednim svjetovima djecu od djetinjstva uče kako činiti svjesna astralna putovanja kao još jedno sredstvo koje koriste za svoj vlastiti razvoj, tako da su ih svi sposobni realizirati.

O čemu ovisi to da je nekome lakše ili teže ostvariti astralna putovanja?
Ovisi o duhovnoj sposobnosti osobe, o volji za duhovnim unapređenjem, o svijesti o vlastitoj duhovnosti ili o tome da je tako izabrala prije rođenja. Također postoje ljudi koji imaju urođenu sposobnost za komuniciranje s duhovnim svijetom na izravniji način, bez potrebe za potpunim odvajanjem od tijela. Obično ih nazivamo mediji.

Možeš li mi objasniti što je to medij?

Medij znači kanal. Medij je netko tko ima izravniji i očitiji kontakt sa duhovnim svijetom od drugih ljudi, kao da ima ADSL Internet priključak dok ostali imaju standardni priključak. Za većinu ljudi postojanje svijeta izvan fizičkog nije nimalo očigledno jer od svega što ih okružuje uoče jedino ono što njihova fizička osjetila mogu osjetiti. No, medij ima dodatnu osjetljivost, kao da ima jednu snažnu antenu koja mu omogućuje podešavanje s postajama koje emitiraju na drukčijim frekvencijama i koje drugi ljudi sa svojim konvencionalnim antenama ne mogu hvatati.

Razumijem da svi mediji nisu jednaki niti su iste njihove medijumske sposobnosti. Želim reći, postoje različite vrste medija, zar ne?
Da. Mogu se klasificirati prema manifestaciji ili vrsti kontakta s duhovnim svijetom koji prevladava. Prema tom načinu klasificiranja imamo medije vidovnjake koji mogu vidjeti duhove ili auditivni mediji koji ih mogu čuti. Transkriptni medij je onaj koji prima poruke kroz pisanje i može biti ili ne biti svjestan onog što piše. Intuitivni medij je onaj koji duhovno nadahnut prima duhovne poruke izravno u svoj um. Inkorporativni medij je onaj koji jednom neutjelovljenom duhu privremeno pruža priliku i omogućuje mu da potpuno ili djelomično koristi njegovo tijelo i osjetila kako bi se očitovao u fizičkom planu, nakon čega medij povrati kontrolu tijela. Medij terapeut je onaj koji kanalizira energije prenesene po naprednim duhovima s namjerom poboljšanja vitalnog stanja jednog utjelovljenog duha. Senzitivni medij je onaj koji može osjetiti duhovu prisutnost, emocionalno stanje i njegove poruke ali ne kroz fizička osjetila. Klervoajantan medij je onaj koji može vidjeti scene iz prošlosti ili budućnosti, i tako dalje.

Onda je medij netko tko je povlašten u odnosu na druge, jer na jednostavniji način može kontaktirati svoje vodilje.
Urođene medijumske sposobnosti se daju duhu kojemu je to u određenim okolnostima potrebno da bi se mogao brže razvijati, kao sredstvo koje koristi da bi pomogao drugima, utjelovljenima i neutjelovljenima. Događa se da, jednom kada su već utjelovljeni, mnogi radije ne bi imali takve sposobnosti zbog nerazumijevanja onih koji je nemaju ili je nastoje koristiti za osobnu dobit. Ovakva sposobnost kontaktiranja nije ograničena samo na duhovne vodilje već na cijeli duhovni svijet, a u tom svijetu kao i u vašem, nisu svi dobri. Postoje duhovi u različitim fazama evolucije i medijumski kanal je otvoren svima, tako da možemo primiti pozitivne i negativne utjecaje. Ovisno o načinu na koji medij koristi taj kanal kontakta, privlači utjecaj manje ili više naprednih duhova.

Znači, inferiorni duhovi također mogu utjecati na nas?

Da. Sve što je utjelovljeno, bilo medij ili ne, pod utjecajem je i prima sugestije od neutjelovljenih duhova, a također i od inferiornih. Ali jednako kao i superiorni oni nam mogu pristupiti samo ako im dopustimo. Kao bića niske vibracije mogu se sinkronizirati s nama samo ukoliko smanjimo našu vibraciju. Da bi se prikradali, iskoriste duhovne slabosti i nedostatke. Osjećaji koji nanose štetu i djela protivna zakonu ljubavi su im vrata pristupa.

Približavaju li se stalno duhovi nižeg razvojnog stupnja da bi smetali, na primjer, jednom mediju?
Ne. Ponekad se neki mogu pokušati približiti jer trebaju pomoć za izići iz neke bolne situacije. Ako se radi o jednom duhu koji se iz bilo kakvog razloga čvrsto drži materijalnoga života, ne vidi pomoć koja mu se nudi izravno iz duhovnog svijeta. Medij je za njega poput svjetionika u magli zbog stanja konfuzije u kojoj se nalazi, te medij može služiti kao posrednik za pružanje potrebne mu pomoći da ga se usmjeri prema njegovom odredištu u duhovnom svijetu.

Mediji baš ne uživaju dobru reputaciju u ovom svijetu.

Tako je. To se događa u svjetovima vaše razvojne razine.

Iz kojeg je razloga tako?

Ima ih više. Jedan od njih je loš primjer koji su dali oni koji su pokušali koristiti kontakt s duhovnim svijetom kako bi postigli mračne i sebične ciljeve, a time privukli utjecaj niže razvijenih duhova, ili primjer onih koji su tu sposobnost pretvorili u prijevaru, nastojeći se obogatiti na tuđi račun. S druge strane, mediji su na sve moguće načine progonjeni i diskreditirani jer zemaljskim moćnicima, da bi nastavili iskorištavati vas za vlastitu korist, ne pogoduje da se razvija medijumska praksa, jer znanje stečeno izravno iz duhovnog svijeta može razbuditi čovječanstvo da postane svjesno duhovne stvarnosti, istinskog smisla života i da pokuša osloboditi se lanaca koji mu sprečavaju razvoj, čime bi ti moćnici izgubili svu moć obmane i manipuliranja.

Ali koji je smisao postojanja osoba s posebnom vezom s duhovnim svijetom, koji služe drugima kao posrednici, ako svi imamo svoju vlastitu vezu?
Kada bi sva ljudska bića imala otvoren kanal veze s duhovnim svijetom onda ne bi bilo toliko potrebno da se duhovi utjelovljuju kako bi služili drugima kao veza s duhovnim svijetom. Međutim, zbog velikih poteškoća u aktiviranju vlastitih veza s kojom se suočavaju mnoga bića ovog svijeta, bilo to zbog nedostatka volje, neznanja ili straha, gube priliku izravno primiti pomoć koja im je potrebna. Tada se duhovni svijet služi nekim duhovima, koji dolaze s određenom misijom da služe kao glasnogovornici koji prenose poruke koje su utjelovljenim duhovima potrebne za njihovu evoluciju. Neka vam bude jasno da će uvijek postojati kontakt između duhovnog svijeta i svijeta utjelovljenih, jer je utjelovljenom duhu za njegov razvoj neophodno primati duhovnu pomoć, a nije važno kako ni na koji način se vrši taj kontakt.

Ali, ako nisam pogrešno shvatio, isto kao što u duhovnom svijetu postoje dobronamjerni duhovi koji nastoje pomoći, tako ima slabo napredovalih koji nastoje učiniti sve što je moguće da ne napredujemo, a oni također mogu kontaktirati s nama. Kako mogu znati tko je taj s druge strane s kim komuniciram i koje su mu namjere? Kvaliteta poruke je najbolji način da otkrijete sposobnosti autora. Ako se radi o dobroj i korisnoj poruci koja dolazi do srca i služi da bi napredovali u ljubavi, onda nemojte sumnjati da se radi o poruci jednog dobrog duha. Ako poruka nastoji poticati sebičnost bilo koje vrste, iako se govornik predstavlja zvučnim imenom tipa Isus, Djevica Marija ili Sveta Tereza, onda budite sigurni da se radi o varalici koji nema dobre namjere. Kao što je Isus govorio „Po njihovim plodovima ćete ih prepoznati. Zdravo stablo ne može roditi nevaljalim plodom niti trulo stablo može roditi dobrim“.

O čemu ovisi to da stupimo u kontakt s jednim ili drugim duhovima?

Medijumski kontakt je vrlo sličan onom koji možete imati s nekim na Internetu, u oba slučaja ne možete fizički vidjeti onog s kim razgovarate. U oba slučaja možete kontaktirati osobe iz udaljenih mjesta a pošto ih ne poznajete, tu može biti ljudi s dobrim namjerama a i onih koji imaju loše i nastoje vas prevariti. Ovisno o vašim sklonostima stupit ćete u kontakt s jednima ili drugima. Ako nekoga privlači određena tema, tražit će chat ili forum o toj tematici, kontaktirajući osobe koje imaju iste sklonosti. Ako na primjer, netko traži kako ući u jednu humanitarnu organizaciju da bi mogao pomoći drugima, tražit će web stranice ili forume s tom tematikom. U tim forumima je teže pronaći ljude s lošim namjerama jer to nije vrsta teme koja bi zanimala one koji ne idu s dobrim namjerama. Ali, ako uđete u forume koji obećavaju brzo bogaćenje bez truda ili želite pronaći partnera birajući iz kataloga, budite sigurni da ništa dobro ne može izići iz toga. Isto tako, bio netko medij ili ne, privući će si utjecaje više ili manje naprednih duhova prema afinitetu svog mišljenja i djelovanja s njihovim. Hoću reći da će osoba koja je sklona, na primjer, kockanju i klađenju privući utjecaj duhova kockara koji se nisu odvojili od svoje ovisnosti nakon smrti tijela i koji će u toj osobi poticati ovisnost o kockanju kako bi zadovoljili svoje vlastite potrebe. Nasuprot tome, ako netko želi pomoći drugim ljudima, privući će utjecaj duhova dobrotvora koji će mu pomoći postići svoje ciljeve. Stoga, najbolje jamstvo za ostvarenje kontakta s naprednim, dobronamjernim duhovima je iskrena spremnost i volja za korištenjem komunikacije u svrhu unapređenja vlastite duhovnosti i duhovnosti drugih. Elevacija osjećaja i misli generira u mediju i u njegovu okruženju višu vibracijsku razinu koja onemogućuje ulazak duhova niže vibracije koji nemaju dobre namjere.

Ali ne može li se dogoditi da osoba, bila ona medij ili ne, bude žrtva utjecaja negativnih duhova te da iako se želi promijeniti, ne može se vratiti na dobar put zbog tog lošeg utjecaja?
Ne, ne može. O samoj osobi ovisi hoće li slijediti jedan put ili drugi. Može biti teško riješiti se starih partnera u zločinu, koji nastoje na nju utjecati kako ne bi izgubili svoju žrtvu ali ne mogu učiniti ništa što nije vlastita volja osobe, jer bi sve drugo bilo kršenje zakona slobodne volje pojedinca. Također, kao što sam već rekao, svi imamo osobnog duha vodilju, visoko razvijeno biće koje je naš duhovni mentor i zaštitnik. To je ono što se prema religiji zvalo „anđeo čuvar“. To jedno biće ima više moći nego svi niže razvijeni duhovi zajedno i uvijek nam je na raspolaganju da bi nas poticalo i upućivalo na ispravni put. Ako bi želio mogao bi jednim zamahom udaljiti sve manje razvijene duhove koji nas stalno smetaju. No, često se događa da osoba ne želi ovu pomoć i zbog poštivanja njene slobode volje, „anđeo čuvar“ ostane u stanju pripravnosti dopuštajući svom učeniku da bude u društvu koje si je tražio, čekajući trenutak kada će ga ponovno htjeti slušati. Postoje i druga bića koja iako nisu tako visoko razvijena sklona su slijediti nam trag kako bi nam pomogli, poput nekih voljenih osoba, članova obitelji ili prijatelja već preminulih ili drugih dobronamjernih duhova koji iako su nam nepoznati, posvećuju se pomaganju onima kojima je potrebno. No opet, ako osoba ne želi čuti ili primiti pomoć, nemaju drugog izbora već čekati bolju priliku.

Kako se osloboditi utjecaja negativnih duhova?

Sa stavom koji ćemo izabrati. Što više živimo osjećajući, razmišljajući i djelujući u skladu sa zakonom ljubavi, više privlačimo utjecaj viših superiornih duhova i manju mogućnost dajemo nižim duhovima da nas uznemiravaju.

PROCES UTJELOVLJENJA

Na početku smo pričali o tome što se događa nakon smrti ili “rastjelovljenja”/odvajanja od tijela, ali želio bih znati više pojedinosti o tome što se događa prije rođenja. Kako se duh utjelovi? Postoji li duh prije rođenja? Shvaćam da postoji nekakav početak njegove veze sa tijelom u koje će utjeloviti. Kako i kada se duh inkorporira u tijelo djeteta?
Po pravilu, duh koji će utjeloviti dijete obično počne posjećivati svoju buduću obitelj čak prije začeća, potičući kod oca i majke želju za djetetom. Od trenutka začeća duh se poveže s netom oplođenim jajašcem i tijekom trudnoće sudjeluje u njegovom rastu i pravilnom razvoju, tako da se veza između tijela i duha ne prekida sve do trenutka rastjelovljenja. Tijekom trudnoće se progresivno uspostavlja veza između astralnog tijela utjelovljujućeg duha i fizičkog tijela djeteta. Utjelovljujući duh počinje opažati ono što se čini plodu i ono što osjeća i doživljava majka. Iako se duh već vezao uz tijelo, još uvijek ima znatnu slobodu kretanja. Još uvijek je u kontaktu s prijateljima i vodiljama iz duhovnog svijeta. To je prijelazno razdoblje u kojem duh stalno dolazi i odlazi iz duhovnog svijeta u fizički i obrnuto, u kojem se priprema za rođenje, upoznaje one koji će biti njegovi roditelji i bližnji u fizičkom svijetu i oprašta se od svoje duhovne obitelji. Međutim, inkorporacija duha u tijelo djeteta se po pravilu događa u trenutku rođenja.

Da, ali mnogi parovi ne žele djecu a ipak dođe do utjelovljenja. Kako se to postiže?
Stimulirajući seksualni apetit roditelja i potičući ih da zanemare kontracepcijske mjere ako ih inače koriste.

S druge strane, imamo parove koji žele djecu ali ma koliko nastojali, utjelovljenje se ne dogodi.
Mislite li da vi kontrolirate inkarnacijski proces? Rekao sam da utjelovljenje ovisi o sporazumima između duhova, načinjenim prije utjelovljenja. Ponekad ljudi žele imati djecu ali ne mogu, bez ikakvih fizičkih zapreka. No, u drugim prilikama iako to ne žele, nehotično se dogodi začeće. To je zato što je odluka o utjelovljenju u fizički svijet donesena u duhovnom svijetu. Tako da, iako možete spriječiti ili odgoditi dolazak duha na svijet, ne možete ga prisiliti da dođe ako duhovni svijet to nema predviđeno ili se to prema duhovnim kriterijima ne smatra pravednim. S druge strane, trebali biste bili mnogo osjetljiviji u postupanju prema još nerođenom djetetu budući da je za njega već vezan jedan duh koji doživljava i osjeća sve dobro i loše. Raduje se i osjeća sretno kada vidi da će biti primljen s ljubavlju, a pati kada osjeća da nije dobrodošao i kad mu se želi nauditi, kao kada se trudnoća želi prekinuti.

Ima ljudi koji su pristaše pobačaja jer smatraju da je bolje da se ne rodi dijete čija majka ili otac ga ne žele ili ga ne mogu odgajati onako kako bi trebali ili zato što ima neki defekt, jer misle da bi tako donijeli na svijet dijete samo da pati.

Dakle, ako je dijete već rođeno a roditelji se ne žele brinuti o njemu, iz istih razloga se smatra zakonitim napustiti ga ili ubiti?

Naravno da ne. To bi bio zločin, nečovječan čin, napustiti ili ubiti jedno novorođenče.
Ako se to smatra zločinom nakon što dijete napusti maternicu, zašto nemaju isto mišljenje dok je dijete još unutar nje?

Ja shvaćam da se odnose na pobačaj prije nego što se dijete razvije, u prvim mjesecima trudnoće dok se fetus još nije formirao.
Prema tome što si izložio, pravo pitanje se svodi na procjenjivanje, gdje je granica kada se jedan život u stvaranju smatra grupom stanica, a kada se smatra djetetom. Želiš reći da je legitimno prekinuti trudnoću dok se još smatra grupom stanica, a kada se grupa stanica smatra djetetom tada već treba uzeti zaozbiljno poštivanje njegovog života?

Pretpostavljam da je tako, nekako.

Prema tom načinu razmišljanja, gdje je granica kada se grupa stanica smatra embrijem, a kada djetetom, nakon deset dana, mjesec, tri mjeseca, pet mjeseci?

Pa ne znam. Pretpostavljam da svaka osoba ima svoju ideju o tome kada je treba smatrati djetetom. Možda do tri mjeseca ne, a nakon toga da.
U stvari, oni koji su pristaše pobačaja polaze od uvjerenja da ljudski život počinje rođenjem i završava smrću i nije im baš jasno kada biće u tvorbi treba početi smatrati ljudskim bićem. Tako se događa da su ti isti ljudi pristaše eutanazije u slučajevima smrtno oboljelih ljudi ili u slučajevima teške invalidnosti, ljudi koji se ne mogu kretati i sl. To je zato jer imaju materijalistički koncept života, tj. samo priznaju postojanje fizičkog života i poistovjećuju ljudsko biće s tijelom koje koristi da bi se manifestiralo u fizičkom planu. Stoga iz ovog stajališta, u prvim fazama trudnoće dok se stanice embrija još uvijek nisu formirale u oblik djeteta, ne smatraju ga ljudskim bićem te ne vide prepreku prekidu trudnoće. No, iz duhovne točke gledišta, tijelo, bilo jednog fetusa, jednog djeteta ili odraslog čovjeka, bez duha nije život, jer bez duhovne esencije nije moguć život. Život je život duha, a ne tijela u koje utjelovi i nije razvoj tijela ono čemu se treba obratiti pozornost već u kojem se trenutku duh veže uz razvoj embrija, od kada ima život, kao što sam već rekao to je od začeća. Dakle, uzimajući to u obzir prekid trudnoće je kršenje slobode duha koji utjelovljuje.

Mislim da je vrlo teško da majka vidi stvari iz te perspektive imajući u vidu vjerovanja koja imamo u ovom svijetu, a koja u većini ne priznaju postojanje života prije rođenja.
Svako ljudsko biće pa tako i sve majke imaju intuiciju o tome kako se dogodi proces utjelovljenja budući je svako utjelovljeno biće proživjelo taj proces bezbroj puta. Glas savjesti nas upozorava da pobačajem kršimo slobodu volje bića koje bi utjelovilo.

Ali tu je i sloboda majke da odluči želi li imati djecu ili ne.

Naravno. Ali ako doista ne želi imati djecu treba poduzeti mjere prije nego što se pojavi biće koje će utjeloviti, tj. treba koristiti kontracepciju kako bi izbjegli prekidanje jednog procesa koji je već počeo.

Znači, upotreba kontracepcije je način da se ograniči rađanje?

U vašem svijetu je poželjno ne začeti više djece nego za što ste spremni preuzeti odgovornost i kontracepcija je način da to učinite a da ne nanosite štetu nijednom utjelovljujućem duhu. U naprednim svjetovima je potrebno nešto više od jednog spolnog odnosa da bi se začelo jedno biće i ovisno o njihovim evolutivnim potrebama utjelovljuje više ili manje duhova.

Ako iz bilo kojeg razloga žena ne želi imati djecu a nije poduzela mjere…
Tada će prihvatiti da u budućem životu, kada bude vrijeme da se ponovno utjelovi, njena potencijalna majka možda odluči prekinuti trudnoću iz sličnih razloga iz kojih je to i sama učinila. Duh koji je kao majka prekinuo trudnoću u jednom životu izloži se mogućnosti da bude abortiran u slijedećoj prilici kada se želi utjeloviti ili ne biti u stanju zatrudnjeti, jer kada je imao tu sposobnost nije je želio iskoristiti. Zakon uzroka i posljedice nas suoči s istim okolnostima koje smo sami uzrokovali. Znate li da je pobačaj ili pokušaj pobačaja mnogo puta glavni uzrok problema između djece i roditelja, kako majke tako i oca? Ako utjelovljujući duh nije dovoljno razvijen može loše reagirati na činjenicu da njegova buduća majka ili otac pokušaju oduzeti mu mogućnost utjelovljenja i može im se osvećivati iz duhovnog svijeta, negativno utječući na njih. Ako se ipak uspije utjeloviti, nesvjesno sjećanje na doživljeno tijekom trudnoće se može pretvoriti u netrpeljivost prema samom sebi ili prema roditeljima koji ga nisu željeli. Čak može ostati traumatiziran ili doći s nekom mentalnom ili fizičkom bolešću.

Postoje li okolnosti u kojima je iz duhovne točke gledišta pobačaj dopušten? Padaju mi na pamet neki ekstremni slučajevi kao na primjer, rizik da majka umre, začeće koje je plod silovanja ili u slučaju da dijete nosi urođene deformacije.

U prva dva slučaja je prihvatljivo, pogotovo kada postoji jasan rizik da majka umre jer ako je potrebno birati između života jednog bića koje još nije rođeno i jednog koji je, bolje je izabrati drugo. U slučaju začeća koje je posljedica silovanja prevladava slobodna volja majke nad pravom duha na rođenje. Pošto se začeće dogodilo protiv njene volje ima pravo odlučiti ne imati to dijete, a da se to ne smatra činom protiv zakona slobode volje. Ipak, duhovni svijet uvijek ohrabruje da se nastavi život iako je stvoren u jednom tako žalosnom činu kao što je silovanje. Znajte da takve okolnosti obično nisu plod slučaja i može biti nešto s čime se duh suoči zbog dijela počinjenih u drugim životima. U svakom slučaju, majka je ta koja treba izabrati opciju s kojom se najviše identificira.

Posljednji slučaj koji si spomenuo, kada još nerođeno dijete nosi neku urođenu bolest, razlikuje se i prema duhovnom stajalištu jedan pobačaj iz tog razloga nije opravdan. Iz vaše materijalističke točke gledišta vjerujete da je život jedne osobe s nekom vrstom urođene bolesti beskoristan i da je takav život besmislena patnja. Ali iz duhovnog svijeta stvari se razmatraju iz druge perspektive. Znajte da iza tog nesavršenog tijela postoji jedan duh jednak onima koji utjelove u zdrava tijela. Činjenica da se duh ne može očitovati u svojoj potpunosti u fizičkom svijetu jer ne posjeduje sredstvo skladno njegovom kapacitetu ne znači da ne osjeća i ne doživljava jednako kao bilo koji drugi utjelovljeni u zdravom tijelu, niti da ne može naučiti iz takvog iskustva koje je vjerojatno sam bio izabrao. Duhovi ne utjelovljuju u takvim prilikama iz slučajnosti već je to okolnost, iako se doima puna patnje i nerazumljiva, koja može koristiti duhovnom napretku samog utjelovljujućeg duha i obitelji u kojoj će se roditi. Tjelesni ili mentalni nedostatak je jedna prolazna okolnost koja će završiti kada se tijelo ugasi. Ali osjećaji koji su probuđeni i ojačani kroz takvo iskustvo ostati će zauvijek duhovno postignuće duha koji utjelovi takvo tijelo i njegovih roditelja. Stoga, znajte da u takvom slučaju pobačaja oduzimate mogućnost duhovnog napretka jednom ili više duhova.

Dakle, pogrešno je koristiti tehnike kao što je selekcija jajašaca, sperme ili embrija kada služe sprječavanju urođenih bolesti u novorođenčadi, budući da to može biti okolnost koju je duh izabrao za svoj duhovni napredak, a može biti posljedica loših djela u ranijim životima?

Ne, čovječe. To je nešto drugo. Uvijek je dobro raditi na promicanju prevencije bolesti ili bilo kakve druge bolne ili nepovoljne okolnosti, ali to ne bi trebalo biti kroz stvaranje još bolnije situacije. Ne cenzurira se čin sprječavanja bolesti već djelo protiv života. U prvom slučaju, da bi izbjegli jedno zlo kao što je patnja zbog neke bolesti, stvara se drugo, a to je ukidanje života. Nasuprot, u drugom slučaju radi se o borbi protiv bolesti, o stvaranju života a ne o njegovom uništavanju, a to je uvijek pozitivno. Znajte da uvijek, u svakom slučaju, treba pomoći onima kojima je to potrebno, bez obzira tko su bili i što su učinili. Znanje o tome odakle dolaze bolne okolnosti koje utječu na ljudsko biće a koje vam se čine neshvatljivima, daje vam se da biste shvatili, te da bi vam razumijevanje dalo snagu da pomognete onima kojima je to potrebno a ne da bi vas to kočilo u pomaganju drugima zbog argumenta da su to posljedice zlodjela počinjenih u prijašnjim životima.

A u slučaju umjetne oplodnje, izvan tijela majke, što se događa sa zametkom koji se ne upotrijebi?
Budi miran, nijedan duh ne ostaje povezan uz zamrznuti embrio. U slučajevima vanjske oplodnje, inkorporacija duha se dogodi kada se embrio implantira u maternicu u kojoj će se razvijati, jer ako ne postoji nikakva mogućnost da se zametak razvija, duh se ne inkorporira. Iako se u slučaju vanjske oplodnje ili umjetnog osjemenjivanja gubi mogućnost utjelovljenja bića duhovno naprednijeg od samih roditelja.

Zašto?

Da bi se to dogodilo neophodno je da duhovi koji formiraju par osjećaju uzajamnu ljubav koja tijekom čina začeća stvara akumulaciju energije visoke vibracije i u tom trenutku omogućuje ulazak daleko naprednijeg duha jednake visoke vibracije.

U kojem trenutku duh gubi svijest i sjećanje na duhovnu prošlost?

To se ne događa na nagao i traumatičan način već duh ulazi u progresivnu letargiju, sličnu uspavanosti koja može početi već tijekom trudnoće. Manje napredni duhovi uđu u to stanje letargije vrlo brzo. Napredniji duhovi imaju veću duhovnu autonomiju i gube svijest kasnije, tako da mogu ostati slobodni do trenutka rođenja a ne izgubiti je potpuno dok ne prođe nekoliko godina djetetovog života.

Može li jedan duh koji je utjelovio muškarca, u slijedećem životu utjeloviti ženu ili obratno? Utjelove li duhovi uvijek u isti spol ili ga mogu, iz jednog života u drugi, mijenjati?
Duh u svom čistom obliku nema spol, spolna pripadnost se pojavljuje kao potreba utjelovljenja u fizičkom svijetu. Tako da jedan isti duh može u jednom životu biti muškarac a u slijedećem žena, ovisno o potrebama duhovnog spoznavanja. Ali postoji jedna tendencija da se za utjelovljenje redovitije bira jedan od spolova, pri tom birajući spol suprotan spolu duše blizanke ako su odlučile utjeloviti zajedno kao par.

No, prema onom što sam razumio, kada se neutjelovljeni duh pojavi utjelovljenima, obično se pojavljuje u obliku muškarca ili žene. Kako je to moguće ako, kao što si rekao, duh nema spol?

Dok se duh još uvijek nalazi u fazi ljudske evolucije, iako je neutjelovljen, u svom astralnom tijelu održava svojstva koja ga spolno obilježavaju i uzima izgled koji je najprikladniji njegovom razvojnom stupnju i sklonostima. Duhovi koji su nedavno rastjelovili, obično, barem na neko vrijeme, zadrže neka obilježja fizionomije iz prošlog života, iako su kod razvijenih duhova ili onih koji su se potpuno oslobodili događanja iz zadnje inkarnacije ta obilježja uljepšana i ne nose znakove starosti. Vrlo napredni duhovi mogu, ako se trebaju ukazati nekom utjelovljenom, uzeti fizionomiju koja im se čini najprikladnija za misiju koju trebaju ispuniti.

Svi dijelovi teksta su preuzeti iz knjige Duhovni zakoni – autor Vicent Guillem Primo