THE SPIRITUAL LAWS

PLAN RAZVOJA

Vraćajući se na temu reinkarnacije, pitam se: ako smo živjeli druge živote i ako rođenje u fizički život nije početak, gdje je onda početak života jednog duha, ako ga ima?
Duh je stvoren neznalica. U stvarnosti, ono što se stvori je duhovno počelo, vitalna iskra. Od tog trenutka, primordijalna vitalna iskra prolazi kroz proces razvoja koji traje milione godina preko iskustava koje stječe povezivanjem s materijalnim oblicima primjerenim njenom razvojnom stupnju.

Ne razumijem, što misliš pod izrazom „povezati se s materijalnim oblicima primjerenim razvojnom stupnju“. Možeš li mi to bolje objasniti? Odnosi se na utjelovljenja. Kada se primordijalno duhovno počelo značajno razvije i postane puno više od toga, zovemo ga duh. Duh se povezuje uz materijalni oblik, koji je tijelo, da bi učio iz tog iskustva. U ranijim fazama, iskonsko duhovno počelo se povezuje s jednostavnijim materijalnim formama, najprije mineralnog podrijetla (prvi stupanj), zatim biljnog (drugi stupanj), potom životinjskog (treći stupanj) i kasnije kao duh u ljudskoj fazi (četvrti stupanj). Iz svakog od ovih fizičkih iskustava on uči. Duhovno biće zadrži zauvijek ono što nauči, na način da kada pokrene novo utjelovljenje to čini sa znanjima stečenim u bezbrojnim prethodnim utjelovljenjima.

Hoćeš reći da smo u prethodnim životima bili životinje a ako promatramo još dalje mogli smo biti utjelovljeni u jednom kamenu?

Manje-više, iako nije baš tako jer individualnost bića u ranijim fazama nije tako definirana kao u ljudskoj fazi. Ona se uspijeva postići postupno.

Što time želiš reći?

Da nije ispravno reći da ti je duh bio utjelovljen u kamenu, jer se u toj fazi ne može smatrati da je vitalna iskra jednaka individualnom duhu, niti da jedan kamen ima individualnost u mineralnom svijetu. Što bi se dogodilo s vitalnom iskrom da kamen razbijemo u dva tri dijela, bi li se podijelila? Ne bi. Međutim, možemo reći da je jedan „protoduh“(prototip duha) utjelovljen u jednom psu jer je pas na naprednijem stupnju individualizacije.

A zašto ga zoveš „protoduh“?
Koristio sam ovdje tu riječ da bismo ga razlikovali od duha kojeg nalazimo u ljudskoj fazi. To je ranija faza duhovnog bića u kojoj već postoji jedan dosta visoki stupanj individualnosti ali još uvijek ne postoji slobodna volja, a odgovara duhovnim bićima utjelovljenima u višim sisavcima.

Što se želi postići takvim programom sukcesivnih utjelovljenja?

Da duhovno biće napreduje kako u znanju tako u osjećajima, da raste u mudrosti i u ljubavi.

Do kada? Postoji li granica do koje možemo doći?

Maksimalno ograničenje do kojeg se može doći progresivnim razvojem je sposobnost Boga. Pošto je ona beskonačna, možemo zaključiti da nema granica. To je beskonačan proces stalne evolucije. No ako misliš na proces materijalnih utjelovljenja, u mjeri u kojoj duh napreduje, utjelovljenja su sve rjeđa i vrijeme koje duh provodi bez utjelovljenja se produžuje sve dok ne dođe do jedne točke u kojoj se duh ne mora utjeloviti u fizičkom svijetu da bi se razvijao. Tada nastavi svoj razvoj u suptilnijim razinama postojanja. Ušli bismo tada u peti stupanj, iznad kojeg postoje još dva. Ljudskim bićima sa Zemlje još uvijek treba dosta da bi stigli do te točke, tako da nema smisla sada o tome pričati.

Ponavljam pitanja, ali to činim jer vjerujem da možeš malo detaljnije odgovoriti na neka ranija. Ovdje je jedno: Ako duh ima početak, ima li kraj? Može li duh umrijeti?
Duh ne može umrijeti. Bilo bi kontradiktorno da duh, nakon truda uloženog u napredovanje, u najvišem stupnju razvoja prestane postojati. Shvatite da je duh besmrtan. Umiru samo različita tijela u koja on utjelovljuje da bi se razvijao.

Može li se dogoditi da se duh, kada je veoma razvijen i blizu Boga, ujedini s njime?
Razvijeni duh se približi Bogu ali se ne ujedinjuje s njim, ne izgubi svoju individualnost, jer izgubiti individualnost bilo bi skoro kao umrijeti. Umjesto toga, njegova volja je sve više slična Stvoriteljevoj i tako mu se svojevoljno pridruži u božanskom planu.

Možeš li mi dati jedan opći pogled ili neki primjer kako bismo sveobuhvatno bolje razumjeli proces duhovnog razvoja?
Da. Individualni razvoj duhova je sličan razvoju čovjeka u jednom životu. Novo rođeno dijete razvije na biološki programirani način samo vitalne funkcije za održavanje organskog života. Ono nema sposobnost osobnog odlučivanja i njegov opstanak potpuno ovisi o roditeljima. U mjeri kojom dijete raste ono postupno stječe više autonomije i manje ovisi o roditeljima. Kada dođe u fazu adolescencije, osjeća sve veću potrebu da sam eksperimentira, da se osjeća slobodan i neovisan i da donosi vlastite odluke. Zbog toga se često suoči s roditeljima. A ako ga roditelji pokušaju posavjetovati prema znanju iz vlastitog iskustva, stečenog dužim vremenom življenja, adolescent to vidi kao miješanje u njegov život. Često donosi pogrešne odluke, unatoč primljenim upozorenjima roditelja. Ova osobna iskustva su mu neophodna unatoč patnji koju mu mogu uzrokovati. U mjeri u kojoj iskušava i uči na rezultatima vlastitih odluka on sazrijeva dok dođe do odrasle dobi, kada ima potpunu neovisnost od roditelja.

Proces duhovne evolucije je sličan odrastanju djeteta. U početku, primordijalni duhovni začetak je potpuno ovisan o drugim naprednim duhovnim bićima, koji potpuno usmjeravaju njegov razvoj. Utjelovljenja u ovoj fazi služe stjecanju iskustva i razvijanju određenih kvaliteta kao što su inteligencija i osjećaji, koji su osnova na kojoj se razvija osobna volja budućeg duha. Kao i djetetu, interakcija sa svijetom mu služi za razvoj, za naučiti govoriti i hodati iako još uvijek nije sposoban donositi važne odluke. Kako duhovno biće evoluira, dozvoljava mu se da sudjeluje u donošenju odluka te stječe određenu autonomiju. U jednom trenutku, kada je duh dovoljno sazreo, on stječe slobodu volje, a to je sposobnost da sam odlučuje o svojoj sudbini. Drugim riječima, stječe svoju neovisnost i donosi vlastite odluke o svom razvoju. Tada duhovi tutori vrše ulogu sličnu onoj roditelja koji savjetuju i upozoravaju na opasnost koju određeni stavovi predstavljaju, ali ne obavezuju i dozvoljavaju da duh bira svoj put, da pogriješi jedan put ili tisuću puta, da uči iz vlastitog iskustva, da on bude taj koji će na osnovu vlastitih doživljaja odlučiti promijeniti ili ne smjer svog razvoja.

To mi je otklonilo neke nejasnoće, ali još uvijek ne shvaćam te prve faze, kada pričaš o vitalnoj iskri i utjelovljenju u mineralnom svijetu, biljnom i životinjskom. Što je cilj naučiti u tim fazama kad primordijalno duhovno počelo, vitalna iskra, „protoduh“ ili kako se već zove, izgleda nije svjestan onog što radi?

Isto što se događa s novorođenčem, iako utjelovljeno duhovno biće u ranijim fazama svog razvoja nije svjesno ni svog vlastitog postojanja to ga ne sprječava učiti, a sve što nauči zauvijek ostaje u duhu. Na taj način, iako se to događa nesvjesno dok duh nije na višem stupnju razvoja, kada započne novu inkarnaciju ne počinje od nule već sa znanjem stečenim u zbroju svih ranijih inkarnacija i vremena između inkarnacija.

Mogli biste shvatiti duhovnu evoluciju u ranim fazama uzimajući za primjer proces evolucije vrsta. Vi sami smještate početak života prije tisuće miliona godina, s pojavom jednostaničnih bića na Zemlji, koji su postupno postajali složeniji, tako da su nastale prve razlike između biljnog i životinjskog carstva; zatim se iz jednostavnijih oblika svako carstvo razvilo u postupnom povećanju brojnosti i složenosti oblika života. Na primjer, životinjsko carstvo je u prvoj fazi prošlo od jednostaničnih bića u više-stanična. Kasnije su se pojavili kralježnjaci, između njih ribe. Od riba su se razvili vodozemci, od vodozemaca gmazovi, od gmazova ptice, od ptica sisavci, u procesu koji je trajao milione godina. Potom, od viših sisavaca nastali su hominidi, a time sukcesivne vrste primitivnog čovjeka, koje su svaki put imale veći kapacitet lubanje od svojih prethodnika, od Homo Habilis, preko Neandertalskog čovjeka, Kromanjonskog čovjeka, do dolaska do aktualnog Homo Sapiens Sapiensa.
Zapravo, duhovni svijet usmjerava taj razvojni proces koji se događa na fizičkoj razini, s ciljem da duhovi u razvoju imaju odgovarajuću osnovu za razvoj svojih rastućih sposobnosti jer im je za napredovanje potrebno eksperimentirati fizički život u svim njegovim pojavnim oblicima, od najjednostavnijih do najsloženijih. Napredni duhovni entiteti su ti koji promiču pojavu razvijenijih vrsta u fizičkom svijetu, kada nastane potreba duhovnim bićima pružiti jedno prikladnije fizičko vozilo, koje će im omogućiti nastavak napretka u učenju. Ove nove vrste nastaju kao modifikacije već postojećih vrsta tako da je proces tranzicije duha iz jedne vrste u drugu postupan a ne nagao.

Želiš reći da duhovno biće mora utjeloviti u sve vrste da bi napredovalo?
U sve ne, jer postoje mnoge vrste koje su na ekvivalentnoj razini, ali da, nužno mora proći kroz sve razine.

Nije li moguće da, kako duhovi napreduju, broj „protoduhova“ koji utjelovljuju niže vrste postane sve manji? Što bi se tada dogodilo s tim vrstama?
Proces duhovnog stvaranja nikada ne prestaje, na način da uvijek postoje bića na različitim razinama razvoja koji se trebaju utjeloviti u fizičkom svijetu da bi učili. Ono što je sigurno je da u kreativnom procesu postoje faze ili ciklusi većeg ili manjeg kreativnog intenziteta tako da se ponekad dogodi da se akumulira veliki broj duhova ili „protoduhova“ u jednoj fazi a može biti da ih je manje u ranijim ili kasnijim fazama, kao što se događa sa stopom nataliteta u mnogim državama u kojima se izmjenjuju periodi demografskog buma s periodima niskog nataliteta. No sve je to u kozmičkom planu evolucije predviđeno i nemojte sumnjati da su viši duhovni entiteti, koji su odgovorni za njegovo usmjeravanje, dobro svjesni tih navedenih potreba. Ako postoji veliki broj bića koji istovremeno čine isti evolucijski skok, oni mogu odrediti masovno izumiranje pojedinih vrsta koje nisu potrebne u određenom trenutku, kao što se dogodilo s dinosaurima, i pojavu i širenje novih evolucijski naprednijih vrsta.

Prema tome, hoćeš reći da duh jedne životinje može utjeloviti u jednom čovjeku?
Kao što sam već rekao, kako duh napreduje tako mu je potrebno utjeloviti u naprednije materijalno tijelo, ali ne mnogo više od njegovih sposobnosti jer se inače ne bi snašao u situaciji, baš kao što student škole letenja ne počinje trening izravno upravljajući putničkim zrakoplovima već učenje počinje u simulatoru leta, poslije upravlja manjim zrakoplovima a samo kad je pripravan može početi upravljati velikim zrakoplovima. „Protoduh“ koji se mogao utjeloviti u primate, još bez potpune slobode volje iako s dovoljno kapaciteta, kako inteligencije tako i osjećaja, može utjeloviti u hominida i shodno mjeri prema kojoj uči i napreduje, utjelovljuje vrste s kapacitetom lubanje najprimjerenijem njegovim evolutivnim potrebama. Na taj se način duh jedne životinje razvija dok ne postane ljudski duh utjelovljujući u nekom trenutku u ljudskoj vrsti. Ovo se ne događa naglo, u jednom životu, već nakon dužeg procesa utjelovljivanja u intermedijarnim vrstama, isto kao što dijete u prvom razredu osnovne škole koje je položilo sve predmete ne prelazi u drugi razred gimnazije nego u drugi osnovne a kako s uspjehom prolazi naknadne razrede doći će trenutak da pođe i u drugu godinu gimnazije.

A suprotno, može li ljudski duh utjeloviti u životinju?

Prema ranije rečenom, utjelovljenje ljudskog duha u životinju je nemoguće jer bi to bila regresija u evoluciji. Duh može stagnirati u evoluciji ali se ne može vratiti unatrag u već savladane evolucijske faze, na isti način kao što učenik koji ne položi ispite jednog razreda ne prelazi u niži već iduću godinu ponavlja isti razred.

Ako je tako, hoću reći, ako smo svi jednom bili životinje a životinje će u budućnosti biti kao mi, razmišljam i pitam se o našem ponašanju prema njima, naročito prema najbližima u evoluciji kao što su viši sisavci. Na primjer, uzgajanje da bi se jelo njihovo meso i upotrebljavala njihova koža, lov i spektakli bazirani na mučenju životinja kao što je borba s bikovima. Ako su nam duhovno tako bliski to je skoro isto kao da to činimo ljudskom biću!

Tako je. Pošto su oni, da tako kažemo, vaša mala mlađa braća zaslužuju više obzira i poštovanja. Ali budući da većina ljudi nema poštovanja ni za život niti za prava pripadnika vlastite vrste, još uvijek je teško od njih očekivati poštovanje prema onima koje smatraju ništavnima, iako ste napredovali u odnosu na prošla vremena. Pećinskom čovjeku nije bio problem jesti ljudsko meso, međutim u današnje vrijeme kanibalizam se smatra odvratnim i nehumanim činom. Zašto? Zato što je u odnosu na ranija primitivna razdoblja stupanj osjetljivosti prema drugim ljudskim bićima porastao. Dogodit će se isto sa životinjama. Kada većina postane osjetljiva na njihovu patnju i shvati da su braća vrlo bliska u razvoju, fizički i duhovno, neće ih više držati u kavezima, mučiti ni ubijati da bi jeli njihovo meso i oblačili njihovu koža. U stvari, već imate mnogo ljudi koji smatraju da je odvratno jesti domaće životinje i u vašem svijetu već postoje osobe koje se bore za zaštitu prava životinja i odustale su od takve prehrane, jer su već dovoljno razvijene da bi bile svjesne veze koja ih ujedinjuje. U mjeri kojom napreduje duhovni razvoj ljudske vrste, napredovati će i vegetarijanstvo i poštovanje prema pravima životinja. U duhovno naprednijim ljudskim civilizacijama, korak ispred vaše, jesti životinjsko meso je jednako odbojno kao što je vama jesti ljudsko meso i naravno ne zabavljaju se „ukavezujući“, mučeći i ubijajući životinje kao što se događa u vašem svijetu.

Da, ali ja sam oduvijek slušao da trebamo jesti raznovrsno, uključujući meso, da bismo bili zdravi, i da možemo oboljeti zbog nedostatka neke bitne hranjive tvari ako ga ne konzumiramo. Ima li u tome istine?
Točno je da kada jedna osoba koja je konzumirala meso cijeli život želi prijeći na vegetarijanstvo, poželjno je da to čini postupno kako bi se njena fiziologija priviknula na promjenu. Nije točno da vegetarijanac ima nekakav prehrambeni deficit. Mahunarke su bogati izvor proteina, ne potječu od životinja i uz to su mnogo zdravije. Kao vegetarijanci izbjeći ćete mnoge bolesti koje dolaze zbog truljenja mesa u vašem organizmu i zbog iskrivljenja i smanjenja vibracijske stope vašeg astralnog tijela, što uzrokuje hranjenje bićima evolutivno tako bliskim vama. Za vašu fiziologiju, jedna ovolakto-vegetarijanska prehrana je savršeno zdrava i pruža sve što je tijelu potrebno.

O čemu ovisi da duh prestane utjelovljavati u jednoj vrsti i nastavi u drugoj razvijenijoj?
Ovisi o postignutom napretku. Dok duhovno biće ne nauči dovoljno utjelovljujući u vrsti slične razvojne razine, ne prelazi utjelovljavati u vrste slijedeće više evolutivne razine. Stvorenja koja najbrže napreduju su prva koja utjelovljuju u vrstu koja je korak iznad one u kojoj su utjelovljavali do tada.

Može li se to također dogoditi kod ljudske vrste? Želim reći, što će se dogoditi kada na fizičkoj razini evoluiramo iznad kapaciteta naše vrste?
Vi još uvijek ne koristite ni četvrtinu potencijala vašeg tijela, tako da ste još uvijek daleko od toga da je vaše tijelo zastarjelo za potporu vaših rastućih sposobnosti. Svakako, ljudska vrsta vašeg planeta se razvija na fizičkom planu, polako ali neumoljivo, paralelno s vašim duhovnim razvojem, tako da ne trebate brinuti o tome odgovara li tijelo vašem razvojnom stupnju. Kao što sam već rekao, ljudska faza evolucije nikako nije kraj duhovne evolucije. Čak ni stupanj čovječanstva na kojem ste vi još uvijek nije napredni, ni duhovno ni fizički. Kao što je dva stupnja ispod vas postojao Homo Habilis a stupanj ispod Neandertalski čovjek, iznad vašeg stupnja čovječanstva postoje joščetiri (od 4.4 do 4.7), s duhovno većim kapacitetom u ljubavi i u mudrosti. Ta stvorenja trebaju naprednija tijela, suptilnija i s većim kapacitetom od vašeg za razvoj svog punog potencijala.

A gdje su ti super ljudi, ja ih nigdje ne vidim?

Postoje čovječanstva koja nastanjuju druge planete, obuhvaćajući sve razvojne razine, dakle i one koje su superiornije vašoj. Čak su neki pripadnici tih naprednih ljudskih vrsta živjeli i žive među vama da bi vam pomogli povećati razvojni stupanj. No, o tome ćemo razgovarati kasnije.

U kojem smjeru ide naš fizički razvoj, hoću reći, u čemu će se promijeniti naše fizičko tijelo?
To će biti kao mijenjanje odjeće, od odijela napravljenoga od vlakana trave sparto do odijela od svile, prelazeći preko baršuna, vune i pamuka kao srednje faze. Postat će suptilnije, manje kondenzirano pa će tako trebati manje agresivnu prehranu: bit će više energetsko a manje materijalno. Rasti će moždane sposobnosti što će, uz omogućavanje povećanog razvoja intelektualnih sposobnosti, služiti za potporu razvoja ekstra-senzorne percepcije kao što su telepatija, vidovitost, tele-kineza, koje su zasada za vas u latentnom stanju do te mjere da ih većina ne poznaje i poriče njihovo postojanje. Štoviše, ostali smatraju luđacima pojedince koji imaju razvijene ove sposobnosti, bilo od rođenja ili po vlastitoj volji i trudu. Općenito, tijelo će se razvijati tako da će biti manje opremljeno za teški fizički rad a više osjetljivo za osjećaje i misli.

KONFIGURACIJA LJUDSKOG BIĆA

Budući da govorimo o fizičkom razvoju ljudskog tijela želio bih ponoviti temu konfiguracije ljudskog bića koju smo dotaknuli na početku, jer mi je potrebno znati nešto više o tome. Ako nisam pogrešno shvatio, utjelovljeno ljudsko biće se sastoji od jednog tijela i jednog duha, a u ovom zadnjem se nalaze sve sposobnosti koje obično pripisujemo mozgu, kao što su inteligencija, sposobnost osjećaja, svijest, volja. Je li to tako?

U stvari je to malo složenije.

Bi li mi to mogao objasniti?

Da. Ako se sjećaš, kada smo pričali o sadržaju i strukturi svemira, rekao sam da postoje četiri različita stanja kondenzacije vitalne esencije ili duhovnog počela, a to su duhovni, mentalni, astralni i fizički svemir. Ljudsko biće sudjeluje u svakom od ovih stanja esencije. Zapravo, jedno fizički utjelovljeno ljudsko biće se sastoji od četiri međusobno povezana tijela. Od niže prema višoj vibraciji to su: fizičko tijelo, koje svi poznajete, astralno ili energetsko tijelo, mentalno tijelo i duhovno tijelo. Nemojte misliti da ova posljednja tri tijela, zato što su suptilnija, nemaju složenu strukturu i organizaciju.

Kakva je priroda tih tijela?

Možemo reći da svako tijelo ima vlastiti genetski kod od kojeg je strukturirano i da organizacija grubljih tijela ovisi o suptilnijim; svi su oni usko povezani na način da ne mogu postojati tijela veće gustoće bez onih suptilnijih.

Ne razumijem što hoćeš reći?

Fizičko tijelo se gradi prema uzorku koji je određen konfiguracijom astralnog tijela, astralno tijelo prema uzorku koji oblikuje mentalno tijelo koje je opet postavljeno prema uzorku koje određuje duhovno tijelo, tako da je mentalno tijelo most između duhovnog i astralnog tijela a astralno tijelo je most između fizičkog tijela i preostala dva. Kada dođe smrt, ono što se stvarno događa je da se jedno od ovih tijela, fizičko, definitivno odvoji od drugih tijela a gubeći potporu koja mu daje život, ono se razgradi ali duhovno biće nastavi živjeti sa svoja tri suptilnija tijela.

Što je astralno tijelo?

Astralno tijelo je tijelo oblikom slično ljudskom, ali je svijetlo i poluprozirno. Zapravo je sastavljeno od plinsko-energetske tvari koja je proizvod kombinacije četiriju plemenitih plinova: helija, argona, ksenona i kriptona pod energetskim nabojem sunčeve svjetlosti visoke vibracije. Astralno tijelo jednog utjelovljenog ljudskog bića je natpostavljeno fizičkom tijelu i usko je povezano s njim, tako da prožima svaku ćeliju tijela i na taj način mu daje vitalnu energiju koja mu je potrebna. Uloga plemenitih plinova je ta da budu materijalni nosioci te energije koju fizičko tijelo ne može direktno apsorbirati. Drugim riječima, molekule plinova hvataju vitalnu energiju sunca čime povećavajući svoju vibraciju a poslije je prenose na tijelo pri čemu svoju vibracijsku razinu smanje. Kada se duh poveže s novooplođenim jajašcem, njegovo astralno tijelo predstavlja uzorak prema kojem se razvija i formira ljudsko tijelo, od zigota do tijela odraslog čovjeka, dajući mu čak i jedan dio genetskog koda duha koji utjelovljuje.

Mislio sam da se genetski sklop 100% nasljeđuje od roditelja, 50% od oca i 50% od majke.
Od roditelja se nasljeđuje 90% genetskog sklopa i 10% od utjelovljujućeg duha iz genetskog sastava njegovog astralnog tijela. Ovo je glavni mehanizam putem kojeg se odvija proces evolucije vrsta jer utjelovljujući duhovi u fizička tijela svake generacije donose dio promjena koje su ugrađene u njihovom astralnom tijelu, a koje su, pak, posljedica promjena mentalnoga i duhovnog tijela koje su nastale kao rezultat njihovog evolucijskog napretka.

Možeš li mi malo bolje objasniti strukturu astralnog tijela i kako se stvara njegova veza s fizičkim tijelom?
Da. Astralno tijelo se sastoji od sedam slojeva. Svaki sloj vibrira na različitoj frekvenciji, povezan je s različitim funkcijama fizičkog tijela i očituje se u različitim bojama. Njegova struktura nalikuje električnoj mreži, kojoj je cilj u potpunosti opskrbiti tijelo vitalnom energijom a sastavljena je od mnogo žica i niti (na dalekom istoku se zovu nadis) koje se u određenim točkama grupiraju u snopove zvane meridijani, kroz koje prolaze tokovi veće energije. Glavnih centara ulaza energije, koji se prema Orijentalnoj medicini zovu čakre, ima sedam i nalaze se duž kralježnice. Glavna čakra se nalazi u solarnom pleksusu, na kraju prsne kosti. Njena funkcija je hvatanje i distribucija vitalne energije na ostalih šest glavnih čakri. Svaka od njih predstavlja vezu svakog sloja astralnog tijela s fizičkim tijelom. Da biste saznali više o konfiguraciji astralnog tijela i o vezi između slojeva, čakri i organa preporučujem vam knjigu „El hombre, celula cosmica“ grupe Atzlán (prijevod nije dostupan).

Rekao si da je astralno tijelo svijetlo i polu-prozirnog izgleda. Dakle, može ga se vidjeti?
Uz odgovarajuću obuku može se vidjeti energija astralnog tijela koja izbija iz fizičkog tijela, što se obično poznaje pod imenom aura. Neke osobe imaju prirodno razvijenu tu sposobnost.

Kada se biće odvoji od fizičkog tijela može se u punoj mjeri ocijeniti da astralno tijelo doista ima izgled ljudskog bića ali svijetao je i poluproziran, a to je ono što se obično vidi kada netko tvrdi da je vidio nedavno preminulu voljenu osobu. Također se određenim uređajima mogu otkriti i mjeriti njegove oscilacije. Za razradu podataka vezanih uz ovu temu preporučujem ti knjige Barbare Ann Brennan, doktorice atmosferske fizike, koja radi kao istraživač za NASA-u a jedna je od istraživača koji su vašem svijetu počeli znanstveno demonstrirati postojanje astralnog tijela, koje ona zove Ljudsko energetsko polje (Human Energy Field).

Je li istina da se po bojama aure može ustanoviti evolucijska razina osobe?
Da. Naprednija bića imaju veću i svjetliju auru. Bića koja djeluju protiv zakona ljubavi imaju prljavu auru, to jest, boje aure su mračne i mutne, jedna mješavina svake boje sa crnom. Također emocionalne depresije i bolest smanjuju svjetlost aure.

A što su mentalno i duhovno tijelo?

Neću ići u detalje o konfiguraciji tih tijela, jer bih vas zbunio. Najvažnije je to da je mentalno tijelo sjedište misli dok je duhovno tijelo sjedište svijesti, volje i osjećaja. Kasnije ćemo šire govoriti o razvoju osjećaja, o odnosima koji se uspostavljaju između misli i osjećaja jer su ključni za proces duhovne evolucije.

LJUDSKA INKARNACIJA I NJENA ULOGA U DUHOVNOJ EVOLUCIJI

Iako smo o njoj već govorili, možeš li mi točno definirati što je to reinkarnacija?
Reinkarnacija se odnosi na mnogostrukost fizičkih života ili utjelovljenja(inkarnacija), to znači da jedno isto biće ili duh koji je oživljavao jedno tijelo od rođenja do smrti može ponovno utjeloviti(inkarnirati) u novorođenče i živjeti novi život u fizičkom svijetu.

Koja je svrha reinkarnacije u odnosu na duhovnu evoluciju?

Duhovno učenje je slično onom koje se odvija u školi. U školi se izmjenjuju razdoblja učenja s razdobljima procjene ili ispitivanja u kojoj učenici moraju pokazati ono što su naučili. Isto vrijedi i za duhovno učenje. U netjelesnoj fazi, dok je neutjelovljen, duh uči i duhovno se

priprema. U razdoblju utjelovljenja se radi o stavljanju u praksu onog što je naučio, bez ikakve vrste pritiska ili ograničenja, odnosno prema slobodnoj volji utjelovljenog duha. Svako utjelovljenje je prilika za procjenu znanja iz određenog tečaja. Ako duh prođe ovu procjenu upućuje se na učenje naprednijeg tečaja, koje počinje u duhovnoj dimenziji stjecanjem novih duhovnih znanja. Kada je duh spreman i nova znanja su asimilirana, ponovno se utjelovi da bi kroz praksu utvrdio naučeno.

Izgleda da se neki ljudi u životu suočavaju sa vrlo teškim iskušenjima, koja ni sam ne znam bi li mogao prevladati.
U svakom se utjelovljenju duh suoči s iskušenjima koja su jedinstvena za to utjelovljenje a u skladu su s njegovim duhovnim sposobnostima. Prije utjelovljenja duh spoznaje koju vrstu ispita treba savladati da bi napredovao i tijekom tog neutjelovljenog razdoblja temeljito se priprema da bi to mogao uraditi s uspjehom, kao što sportaš koji sudjeluje u finalu takmičenja nije do toga stigao slučajno već je temeljito trenirao tijekom cijele godine, nakon što je prethodno prošao razne ispite vještine. Dakle, nitko se ne suoči s iskušenjima koja ne može savladati.

Ne razumijem zašto je potrebna reinkarnacija. Zašto je potrebno živjeti više puta u fizičkom svijetu?
Završi li student osposobljavanje u samo jednom tečaju? Iako je naučio mnoge stvari u jednom, uvijek postoji nešto što nije bio u mogućnosti naučiti i što zahtijeva više vremena. Duh u razvoju je također jedan učenik kojemu je potrebno više od jednog tečaja, to jest više od jednog života da bi naučio sve što mu je potrebno i što želi naučiti.

Ne bi li se moglo ovdje živjeti jedan put, a poslije prijeći u drugi plan postojanja i tamo nastaviti razvoj bez potrebe za povratkom na Zemlju? Moglo bi se, ali bila bi to šteta, kao baciti odijelo nakon što smo ga odjenuli samo jednom. Materijalni svijet bi bio neiskorišten, ako bismo ga mogli upotrijebiti samo jednom, nekih 100 godina koliko maksimalno može trajati jedan od vaših fizičkih života, u usporedbi s milijardama godina koje su bile potrebne da se oblikuje planet i razviju uvjeti za potporu života na njemu. To je pitanje optimizacije korištenja resursa.

Imate li vi škole za samo jednu godinu? U vašem svijetu, učenik provede najmanje šest godina u istoj školi bez potrebe da je mijenja. Na primjer, u osnovnoj školi učenik bude od šeste do četrnaeste godine života. Samo kad učenik završi osnovno obrazovanje prelazi u srednje i promijeni školski centar. Ista stvar se događa s duhom u obuci. Vaš planet je kao jedna osnovna škola gdje duhovi te dobi(na tom razvojnom stupnju) dolaze učiti. Kada duh nauči sve što mu ova škola, to jest, ovaj svijet može pokazati, tada može prijeći u drugu školu višeg stupnja obrazovanja, može utjeloviti u drugi svijet koji je primjereniji njegovoj razvojnoj razini i obrazovnim potrebama. U međuvremenu, nastavlja se razvijati u ovom svijetu ili u nekom drugom iste razine.

Ako smo živjeli prije zašto se ne sjećamo prijašnjih života?

To je potreba duha u vašem aktualnom razvojnom stupnju.

Zašto moramo zaboraviti tu navodnu prošlost iz drugih života?

Potrebno je zato da bi ste se usredotočili na ciljeve aktualnog života, bez vlastitih sjećanja ili sjećanja drugih osoba koja bi spriječila duha da djeluje prema vlastitoj slobodnoj volji, tako da njegovi činovi nisu uvjetovani djelima iz prošlosti.

Izgleda da ovo proturječi zakonu progresivne evolucije, jer se duh ne sjeća onog što je naučio u prethodnim životima. Nije li to kao svaki put početi iz početka?
Zaborave se specifične uspomene ali ne ono što je duhovno naučeno. To duh zadržava u svojoj duhovnoj memoriji, iako ne u fizičkoj koja zacijelo u svakom utjelovljenju počinje od nule. Da bi ste ovo razumjeli dat ću vam primjer iz vašeg vremena. Zamislite da netko počne svoj prvi tečaj informatike a da bi realizirao tečaj dodjeli mu se računalo za vježbanje i pohranu svih vježbi i radova u njegovu memoriju. Kada dođe kraj nastave učenik je naučio niz aspekata računarstva. Na slijedećem tečaju on promijeni učionicu i računalo. Dodijeli mu se novo računalo s praznom memorijom a s više procesne snage i mogućnosti memorije da bi tako raspolagao svim njegovim kapacitetom za širenje svog znanja. Iako učenik nije mogao prenijeti dokumente i vježbe iz memorije prvog računala u memoriju drugog, neće zaboraviti ono što je već naučio o računalima. S ovim znanjem može podesiti novo računalo prema vlastitoj želji, ne polazeći od nule već koristeći znanja stečena na prvom tečaju, neovisno od toga što se događa sa starim računalom ili s podacima koji su na njemu sačuvani. Kada duh utjelovi u novo tijelo, ovo tijelo je kao novo računalo s praznom memorijom, koje se daje učeniku na početku tečaja a koje će koristiti za učenje. Tijekom vremena fizičko tijelo se istroši do te mjere da više ne služi duhu za nastavak njegovog napredovanja. Tada postaje neophodno da staro računalo „ode u mirovinu“ to jest napusti tijelo(rastjelovi). Fizička memorija, mozak, razgradi se s ostatkom tijela ali ne i duhovna memorija koja sadrži sve ono što je naučeno u ovom životu. U bestjelesnom stanju duh može pristupiti svim detaljima iz prethodnih utjelovljenja jer njegova sposobnost više nije ograničena sposobnošću fizičkog tijela.

Dakle kada umremo sjećamo se svih svojih prethodnih života?

Sve doživljeno tijekom utjelovljenja duha i razdoblja između fizičkih života je arhivirano za osobnu upotrebu duha, iako dok je duh slabo razvijen, njegova je sposobnost istraživanja u ovoj memoriji ograničena na nekoliko posljednjih života. Uvid u duhovnu memoriju prošlih života povećava se sukladno razini evolucije duha.

Još uvijek ne uviđam zašto je potrebno zaboraviti druge živote. U čemu može sjećanje iz drugih života nauditi duhu? Čak mislim sasvim suprotno. Kad bi duh sačuvao sjećanja iz prošlih života, zar ne bi više bio svjestan evolucijskog procesa i zar ne bi bolje iskoristio utjelovljenje za vlastiti razvoj?

Tvoje razmišljanje je ispravno za duhove koji su postigli određeni razvojni stupanj, ali ne za manje razvijene duhove kojima bi previše podataka moglo ometati razvoj jer ne bi znali ispravno koristiti ta znanja. Tako da znanje postaje dostupno u mjeri kojom se duh razvija i prema trudu uloženom u potrazi za njim.

Trebaš mi dati primjer da bih shvatio što želiš reći, jer mi nije jasno kako sjećanja iz prošlih života mogu spriječiti razvoj jednog bića.
Dobro. Zamislite da je netko u prošlom životu bio ubojica te da se on i drugi duhovi koji su živjeli s njim sjećaju zločina koje je počinio. Taj duh je sada shvatio zlo i štetu koju je nanio i ima cilj promijeniti se i popraviti se u novom životu koji je počeo. Zamislite da ponovno utjelovi usred ljudi koji su živjeli s njim i koji se sjećaju onog što je učinio. U takvim okolnostima duh bi bio obilježen svojom prošlošću i sigurno bi ga prezirale osobe koje se sjećaju da je bio ubojica i koje nisu dovoljno duhovno napredne da bi shvatile da smo svi u prošlosti griješili i da nam je svima bilo potrebno bezbroj prilika za ispravke. Tu bi moglo biti nekih koji bi htjeli izravnati račune, osvetiti se za dugove iz prošlosti. Isto tako, duh može, pod pritiskom okoline, mučiti se emocionalno ili još gore, osvetiti se onima koji ga ugnjetavaju i vratiti se ponovno svojim kriminalnim aktivnostima čime bi ga, umjesto da postigne poboljšanje, osudili na duhovnu stagnaciju.

Na koji je način duhu korisno zaboravljanje prošlih života?

Možete to smatrati kao da je duh prihvaćen u program zaštite svjedoka u kojem zaštićeni svjedok, bivši prekršitelj, želi surađivati s vlastima, a da bi se izbjegla odmazda od strane njegovih bivših kolega daje mu se novi identitet i novi posao na drugom mjestu kako bi počeo novi život daleko od opasnosti a u svrhu njegove reintegracije u društvo. U ovom slučaju, taj efekt novog identiteta se postiže kroz reinkarnaciju i zaboravljanje prošlih života.

Mora li uvijek biti tako, hoću reći, hoćemo li se ikada, dok smo utjelovljeni, moći sjetiti što smo učinili u prethodnim životima a da ne trebamo čekati do smrti da bismo se sjećali?
Moguće je u nekim slučajevima. U stvari, kao što sam ranije rekao, postoje ljudi koji imaju sporadična sjećanja iz drugih života, naročito u djetinjstvu a neki se uspiju sjetiti nekih detalja kroz regresivnu hipnozu. Na dalekom istoku je kod djece poznato daleko više slučajeva spontanoga sjećanja na prošle živote nego na Zapadu, zbog činjenice da su to područja u kojima ljudi vjeruju u reinkarnaciju i roditelji ne suzbijaju djecu u prepričavanju svojih sjećanja. No, svjesno sjećanje će biti moguće kada na svijetu u velikoj mjeri utjelove duhovi koji su napravili znatan napredak u učenju ljubavi i koji ne bi koristili prošlost kao izgovor za “ne voljeti”. Sjećat ćete se kada shvatite da smo svi braća, da smo svi u prošlosti griješili i da smo svi trebali mnogobrojne prilike za ispravke. To se događa u naprednijim svjetovima u kojima je normalno sjećati se jednog ili više prethodnih života.

Sada kada si dotaknuo tu temu, ne vjerujem da su ljudi u zonama u kojima dominiraju orijentalne religije, kao hinduizam i budizam koje vjeruju u reinkarnaciju, u boljem položaju od nas. Tu je primjer hinduizma, gdje se vjerovanje u reinkarnaciju koristi za opravdavanje nejednakosti među ljudima. Mislim na sustav kasti.

Vidiš, to je jedan primjer da je unutarnja izgradnja, a ne vanjsko poznavanje ono što djeluje da se duh razvija i napreduje. Čak vjerujući u reinkarnaciju, manipulirali su njezino značenje da bi opravdali vlastitu sebičnost. Također, taj primjer pokazuje da slabo razvijenim duhovima višak informacije otežava evolucijski napredak, jer još ne znaju pravilno koristiti znanje. Hinduisti koji pravdaju sistem kasti, bez poznavanja direktne prošlosti duha pretpostavljaju da je duh koji utjelovi u kasti nedodirljivih morao biti netko tko je učinio krivo u nekom drugom životu i to koriste kao izgovor da umjesto pomoći im čine im život što težim. Kakav žalostan primjer, temeljen na egoizmu, iz kojeg nakon utjelovljenja u materijalno favorizirane kaste, umjesto da pomognu onom u nepovoljnom položaju, gaze ga da ne bi mogao ni svojim vlastitim naporom izići iz bijede! Tako se u slijedećoj inkarnaciji, oni koji su vjerovali da su bolji zbog svog boljeg materijalnoga položaja izlože inkarnaciji u stanje bijede kao što su nedodirljivi, da bi osjetili iz prve ruke što je siromaštvo, rasizam i nerazumijevanje. Duh s ovim iskustvom, kada je u poziciji da mijenja stanje stvari, na primjer, kada ponovno utjelovi u dominantnu kastu, možda se sjeti onog što je naučio u ranijem životu nedodirljivih i radi na ukidanju sustava kasti. S druge strane, Budizam koji je kasnijeg porijekla i duhovno je napredniji, zadržavajući vjeru u reinkarnaciju, uključuje vjerovanje u ljubav prema bližnjemu i ne traži argumente za njezino suzbijanje. Budisti vjeruju u reinkarnaciju ali su protiv sustava kasti.

Svi dijelovi teksta su preuzeti iz knjige Duhovni zakoni – autor Vicent Guillem Primo