BOG

Pozdrav brate! Već je bilo vrijeme! Ostario sam čekajući te! Vidi kako sam posijedio!

Što?… Pa prošli put ti je kosa već bila sijeda!

Nemoj se vrijeđati! To je bila šala! Što si mislio, da ovdje gore nemamo smisla za humor? Inače, kako si?
Kako ti je išlo u tvom povratku u svijet? Jesam li ti nedostajao?

Pa, da. Imao sam veliku želju vidjeti te i ponovno biti ovdje, u miru. Našao sam knjige koje si mi preporučio i pročitao sam ih. Pomogle su mi ali imam mnogo više pitanja.
To mi je drago čuti. Naprijed, reci ih slobodno.

Ne želim reći da vjerujem, ali prema onom što si rekao o duhovnom razvoju i što sam o tome uspio zaključiti iz knjiga, za to mora postojati neka vrsta organiziranog i prilično složenog plana.
Tako je. Plan koji obuhvaća sva stvorena bića i sve što postoji. Iako za svakog duha postoji jedan konkretan plan razvoja, svako stvoreno biće je voljeno i predodređeno mu je da bude sretno. U tom planu osobnog razvoja sudjeluje mnoštvo bića, različitog nivoa razvoja a koji pomažu svakom duhu slijediti taj put.

Što time želiš reći?

Pa, da imate jednu duhovnu obitelj. Svi vi i svatko od vas voljen je od strane mnoštva duhovnih bića počevši od Boga, zatim vaše duhovne vodilje koja vas nikad ne napušta i brojnih drugih duhova. Mnogi od njih su preminuli prijatelji, članovi obitelji iz ovog i iz ranijih života. Također, zadnje ali ne najmanje važno, svatko od vas ima jednu srodnu dušu, dušu blizanku, vašu drugu polovicu, duha koji je savršeno

23

usklađen i povezan s vašim vlastitim, savršeni suputnik s kojim ćete početi osjećati što je istinska ljubav. Neki od njih mogu biti utjelovljeni u isto vrijeme kad i vi a mogu biti član vaše rođene obitelji ili jednostavno prijatelji.

Kako je moguće da se često osjećamo tako usamljeni iako smo toliko voljeni?
To je zato što živite odvojeno od duhovnog svijeta, nesvjesni ste vaše povezanosti s drugim, vama bliskim bićima, kako s onima koji su utjelovljeni istovremeno kad i vi, tako s onima koji vas podržavaju iz duhovnog svijeta. Nesvjesni ste vaše misije na Zemlji, tako ste zaokupljeni gledajući samo ono što vaša osjetila i vaš um kažu da vidite, a tako udaljeni od onog što možete uočiti osjećajima. Budite sigurni da vas duhovni svijet nikada ne ostavlja same iako se osjećate sami u fizičkom svijetu. Svakom od vas stoji osobno otkriti tu povezanost, otkriti ta suptilna vrata iza kojih ćete naći vaš stvarni život, vrata koja samo ključ osjećaja može otvoriti. Molite, zamolite iskreno i pomoći će vam se probuditi vaše osjećaje, molite i dobit ćete utjehu za vaše boli i patnje. Ali da biste mogli osjećati trebate se lišiti vaših “protu-ljubavnih” oklopa jer tko želi biti sam i izoliran od svijeta, poštuje mu se želja.

Dobro, pošto si već spomenuo Boga, ja ozbiljno sumnjam da on postoji. Je li ga možda netko vidio?
Možda ti nisi vidio njegovo djelo? Svemir, život, samog sebe. Bog ti ne može biti bliže nego što je. Ali on te ne sili da ga prepoznaš i otvoriš se prema njemu. Potrebno je da ga ti želiš osjetiti, vidjeti. Ako očekuješ vidjeti nekoga kao što ti, tvoje veličine, da ima oči, lice, ruke i noge, onda ga nikad nećeš prepoznati, jer Bog je puno više od toga. Bilo bi to kao da jedna tjelesna stanica upita tijelo:“ Gdje je to tijelo kojem pripadam, ne vidim ga?“ „U njemu si, stanico. Zar ne vidiš?“. Stanica bi rekla: „Ali jedino što ja vidim su stanice, stanice i još stanica kao što sam ja na sve strane!“ Istražuj svoju vlastitu prirodu, samog sebe, kako funkcioniraš, odnose koje uspostavljaš s drugim stanicama i odnose koje druge stanice uspostavljaju međusobno, kako se lijepo organiziraju da bi činile cjelinu te promatraj što oblikuje ovu cjelinu. Tada ćeš, stanico, moći upoznati i priznati tijelo kojeg si sastavni dio.

Gdje onda možemo pronaći dokaze Božjeg postojanja?

Kao stanica iz gornjeg primjera, najprije u svom vlastitom postojanju a poslije u postojanju svega što te okružuje. Što može biti izvor jednog bića koje osjeća i razmišlja, koje je svjesno svog vlastitog postojanja i jednog Svemira tako savršeno usklađenog? Ne može biti ništa, jer ništa

24

ne može stvoriti, kreirati nešto u isto vrijeme tako složeno i tako lijepo. Ili možda netko može vjerovati da jedna lijepa simfonija može biti izvedena dirajući tipke klavira nasumice? Na isti način, ne može biti plod slučajnosti nešto tako lijepo i složeno kao što su Svemir, život, ljudsko biće. Oni su plod uzročnosti.

Ali zašto Bog mora biti taj koji je sve stvorio? Ne postoji li moć stvaranja u prirodi?
Postoji. Ali odakle dolazi stvaralačka moć prirode? Odakle proizlaze zakoni koji reguliraju Svemir? Priznajete da u prirodi, u Svemiru, postoji jedna kreativna moć i zakoni, zakoni fizike, kemije, biologije koji je strukturiraju, uređuju na način da znanstvenici, kada otkriju neki nepoznati fenomen, ne pripisuju ga ničemu već pokušaju tražiti uzrok koji ga je izazvao. Hoću reći, u vašoj svakodnevici priznajete da je jedan od zakona Svemira taj da ne postoji učinak bez uzroka, ali kada se odgovara na pitanje „Što je porijeklo Svemira? Koji je njegov glavni uzrok?“, vi sami protiv samog zakona uzroka i posljedice, koji inače prihvaćate kao važeći, bez problema govorite da je to bila posljedica bez uzroka, te da je sve nastalo iz ničega! To je kontradikcija! Dakle, mora postojati prvi uzrok svega a to je Bog.

Oprosti što insistiram, ali zašto Bog mora nužno biti taj koji je sve stvorio? Nisu li ljudi u stanju stvoriti prekrasne i složene stvari? Tu je glazba, računala…..
Točno, jer i vi posjedujete stvaralačku moć. Ali ako je imate, odakle potječe? U Svemiru postoje mnoga bića na različitim razinama razvoja koja imaju, ovisno o stupnju napretka, veću ili manju sposobnost stvaranja od vaše. No moramo priznati, da po zakonu uzroka i posljedice, ako su oni imali jedan početak trebali su biti stvoreni u nekom prethodnom procesu i da u stvarnosti stvaralačka moć stvorenih bića djeluje na nešto već stvoreno, slijedeći već postojeće zakone. Tako smo došli do točke u kojoj moramo pronaći jedan stvaralački početak koji nije bio stvoren, već je uvijek postojao i uvijek će postojati a osnovao je zakone i principe svega što postoji a to je Bog.

Dobro, priznajmo samo kao puku mogućnost da bi Bog mogao postojati. U hipotetičkom slučaju da Bog postoji, bio bih znatiželjan znati tko i kakav je taj navodni Bog, tako nedostižan, koji se ne da vidjeti golim okom.

Po djelu ćeš prepoznati autora. Upoznaj samog sebe i svijet koji te okružuje i počet ćeš upoznavati Boga. Budući da se u stvorenju nalazi

25

potencijal stvaratelja, ako zamisliš sve dobre ljudske osobine u najvišem stupnju savršenstva, počet ćeš crtati skicu Boga, iako vrlo nesavršenu. Ali uzimajući u obzir tvoje trenutne sposobnosti, bila bi najnaprednija koju od njega možeš imati. Postoji stara i vrlo istinita poslovica koja na pitanje „Kakav je Bog?“ kaže „Kao ti kada budeš došao do njega“.

Koje su te dobre osobine?

Ljubav, mudrost, pravednost, iskrenost, poniznost, darežljivost, poštenje, osjetljivost, razumijevanje, suosjećanje…

Ima li Bog neke osobine koje mi ne možemo imati?

Da. Stvoritelj je nepromjenljiv, svemoguć, nije stvoren i uvijek je postojao. Stvorenje, iako nema kraj ima početak. Mijenja se jer je u stalnom usavršavanju, a iako njegovoj sposobnosti napretka ne postoji ograničenje jer je u stalnom usponu, ona nije beskonačna.

A ako je to biće tako savršeno… Zašto dozvoljava da postoji zlo na svijetu?
On dozvoljava da stvorenja eksperimentiraju kada i kako hoće, da uče iz svojih pogrešaka. Zlo na svijetu ne potječe od Boga, već od stvorenja u procesu razvoja, koji zbog nepoznavanja duhovnih zakona, djeluju protiv drugih stvorenih bića.

Onda ćeš mi morati objasniti što su ti zakoni, jer jako sumnjam da mi mogu razjasniti veliki broj pitanja koja imam, a na koja još uvijek nisam našao zadovoljavajuće odgovore, i druge stvari koje ne razumijem a koje mi se čine vrlo nepravednima u svijetu u kojem živimo.

Hoću, rado. Pripremi se jer imamo o puno toga razgovarati.

Prvi zakon: Zakon Evolucije(Razvoja)

•   Sudbina duhova je da se razvijaju, neograničeno i zauvijek.
•   U čemu se razvijaju? U ljubavi i u mudrosti.
•   Bez ljubavi nema razvoja. Bez ljubavi nema mudrosti. Bez ljubavi nema sreće.
•   Razvoj ovisi o vlastitoj volji i trudu pojedinca.

DUHOVNI SVIJET
Na početku si govorio da život duha ne počinje rođenjem.

Tako je.

Što postoji prije rođenja?
Isto što i poslije, život. Izmjenjuju se razdoblja života bez povezanosti s fizičkim svijetom s razdobljima u kojima se duh vrati u fizički svijet utjelovljenjem u novorođenče.

Dakle život ne počinje rođenjem?

Ne.

I svi smo živjeli druge živote prije rođenja?

Da.

Gdje to, navodno, budemo prije rođenja?

U duhovnom svijetu.

Što se dogodi kada umremo?

Duh se odvoji od fizičkog tijela i vrati se u duhovni svijet, odakle je i došao. On nastavi živjeti bez povezanosti s materijom. Drugim riječima i sažeto, svi ste vi duhovi koji dođu iz duhovnog svijeta i vežu se s fizičkim svijetom, utjelovljujući u novorođenče, prolazeći jedan period fizičkog utjelovljenja sve dok se ne dogodi smrt tijela. U tom se trenutku odvojite od tijela i vratite u duhovni svijet. Ovu maksimu o porijeklu i sudbini čovjeka, izjavio je već Isus u jednostavnoj frazi punoj značenja, a koja nije bila potpuno shvaćena do sada i koja se nalazi u Evanđelju po Ivanu(3:13): „Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba“

Ali pod kojim se okolnostima vratimo u duhovni svijet? Hoću reći, jesmo li budni? Jesmo li svjesni onog što nam se dogodilo ili smo, kao prema vjerovanjima nekih religija, u nekom stanju letargije sve dok se ne dogodi nešto „na kraju svih vremena“?

Upravo suprotno, duh je više svjestan stvarnosti kad je u duhovnom svijetu nego dok je utjelovljen. Nemojte misliti da duh izgubi svijest ili uđe u stanje stalne uspavanosti kad napusti tijelo. Dapače, istina je da duh može proći kroz jednu fazu konfuzije, različitog vremenskog trajanja, koja ovisi o razvojnoj razini duha i okolnostima “rastjelovljenja”(konačno odvajanje duha od tijela) ali duh se tada suoči sa svojim stvarnim životom i postane svjestan, između ostalog i svrhe utjelovljenja. Naravno, rastjelovljeni duh je zauzet u interakciji s drugim bićima, u jednom svijetu jednako ili čak više stvarnom nego što je vaš, budući je vaš svijet iskrivljena slika, jedva odraz duhovnog svijeta.

Da, ali kamo doista ide?

Svaki se duh, poslije rastjelovljenja, smjesti u ravninu duhovnog svijeta koja odgovara njegovom stupnju razvoja. To ovisi o njegovom ponašanju glede zakona ljubavi za vrijeme utjelovljenja. Konačno odredište duha je uvijek vratiti se u svoj duhovni dom. Međutim, duhovi prijestupnici, koji su počinili djela protiv drugih stvorenih bića, bit će zaustavljeni, pod težinom njihovih djela, na najnižoj vibracijskoj razini donjeg Astrala. Na suprotnom kraju, duh koji je pobijedio veći dio svog egoizma i koji se ponašao s ljubavlju prema drugima će se popeti do najviših vibracijskih sfera gornjeg Astrala. Između ta dva ekstrema, postoje mnoge srednje razine u kojima se smjeste svi duhovi prema stupnju svog duhovnog razvoja i prema ponašanju u odnosu na zakon ljubavi.

Čekaj malo, gubim se. Možeš li mi objasniti što znači „vibracijska razina“ i kakvu vezu ima s razvojnim stanjem?
Vibracijska razina se odnosi na očitovanje razvojnog stanja duha u energetskoj ravnini. Možemo reći da u astralnoj ili energetskoj ravnini manifestacija ljubavi ima vibraciju visoke frekvencije. Stoga, vibracija visoke frekvencije odgovara astralnom tijelu naprednih duhova, koji imaju veći osjećaj ljubavi i oslobođeni su sebičnosti. Vibracija niže frekvencije je tipična za manje napredovale duhove koji su još uvijek puni sebičnosti. Između ta dva ekstrema postoje duhovi srednjih razina razvoja i prema tome srednjih vibracijskih razina. Svaki od njih, ovisno o stupnju razvoja, nakon rastjelovljenja se smjesti u ravninu odgovarajuće mu vibracijske razine.

Ništa ne razumijem. Pričaš mi o duhovnom svijetu, o vibracijskim razinama, energetskim ravninama, o donjem i gornjem astralu, ali to su za mene nejasni pojmovi čije značenje ne znam niti znam na što se odnose. Bi li mi mogao opisati taj navodni duhovni svijet, gdje se točno nalaze te energetske vibracijske razine ili kako se već zovu te o kojima pričaš i što znači donji i gornji astral?

Detaljno opisati duhovni svijet nekom tko je utjelovljen i ne može ga u tom stanju pojmiti u punoj mjeri je vrlo teško. To je kao pokušati objasniti što su boje nekom tko je slijep od rođenja. Ali pokušat ću razjasniti neke stvari, osobito o onom dijelu o duhovnom svijetu o kojem su religiozne ideje i uvjerenja dale potpuno pogrešnu i deformiranu sliku u odnosu na stvarnost. Najprije, moram reći da duhovni svijet nije neko nejasno ili prazno mjesto gdje ne postoje oblici i gdje duhovi besposleno lutaju i ne znaju kamo ići. To je stvarni svijet, opipljiv, koji je postojao i postojat će zauvijek i koji je pravi dom duha, jer za razliku od fizičkog svijeta koji ima jedan početak i jedan kraj, duhovni svijet nikada ne može biti uništen.

Ako je tako stvaran, zašto ga ne možemo vidjeti?

Činjenica da je vama nevidljiv ne znači da ne postoji. Dok ste utjelovljeni, vaše percepcije su ograničene na ono što su u mogućnosti hvatati vaša fizička osjetila. Na primjer, definirate svjetlost kao skup valova koji vibriraju na različitim frekvencijama. Spektar svjetla koji vi možete vidjeti je ograničen na sedam duginih boja, povećavajući se, od crvenog do ljubičastog, svjetlosna vibracijska frekvencija. Međutim, postoji svjetlo iznad i ispod tog raspona frekvencija koje vi ne možete vidjeti, ali jednako tako postoje i boje koje ste uspjeli otkriti pomoću uređaja. Iznad frekvencije ljubičaste boje je ultraljubičasta, X zrake i gama zrake. Ispod frekvencije crvene boje je infracrvena, mikrovalovi i valovi radija i televizije.

Nešto slično se događa kod percepcije duhovnog svijeta. Slijedeći analogiju svjetlosnih valova, moglo bi se reći da duhovni svijet djeluje u rasponu frekvencija koja vaša osjetila ne mogu uhvatiti i da u tom rasponu postoje frekvencije viših i nižih vibracija.

Ali ako postoji mora od nečega biti sastavljen. Znamo da je materija našeg svijeta sastavljena od raznih vrsta atoma grupiranih na različitim stupnjevima i formama a da iz kombinacije tih atoma nastaje materija, od koje je izgrađen nas svijet s posebnim fizičkim svojstvima. U slučaju duhovnog svijeta, postoji li neka osnovna materija iz koje nastaje sve ostalo?

Da, mogli bismo je zvati vitalna esencija ili duhovno počelo.

Kakva je njegova priroda?

To nije jednostavno objasniti ali dat ću vam neke naznake da biste mogli lakše razumjeti. Prema radu Alberta Einsteina i daljnjeg razvoja kvantne fizike, poznato vam je da je materija samo jedan oblik kondenzirane energije, da se atomi mogu podijeliti u jednostavnije čestice i da se pri toj podjeli jedan dio materije pretvara u svjetlost. Dakle, iako svjetlost i materija imaju vrlo različita svojstva, do točke gdje izgledaju neovisno jedna o drugoj, razlika između svjetlosti i tvari nije u njihovoj esenciji nego u njihovoj strukturi i stupnju kondenzacije. Ako vam je teško razumjeti, zamislite što se događa s vodom koja pokazuje vrlo različita svojstva u krutom stanju(led), tekućem(voda) i plinovitom(para), iako njen sastav uvijek ostaje isti, samo zato što se mijenja pokretljivost ili vibracijsko stanje molekula. One su više statične u ledu, manje u tekućoj vodi i još manje u pari. Uzimajući ovaj primjer kao model, možemo reći da je fizički svemir najviše kondenzirani oblik vitalne esencije koji postoji, a u tom stanju pokazuje broj svojstava i slijedi niz zakona koje fizika nastoji razumjeti. Postoje srednje razine kondenzacije između čisto duhovnog svemira i fizičkog. One se mogu grupirati počevši od najsuptilnijeg(najfinijeg) do najgušćeg, u duhovni, mentalni, astralni(energetski) i materijalni(fizički), a svaki od njih ima specifična svojstva i zakone. Ovi svjetovi nisu odvojeni jedan od drugog, nego su savršeno međusobno povezani, na način da ne mogu postojati više kondenzirane forme bez postojanja suptilnih.

Znači, postoji razlika između naziva „astralni svijet“ i „duhovni svijet“, jer ponekad imam osjećaj da ih upotrebljavaš kao ekvivalentne pojmove.
Da razlikuju se. Kao što sam rekao, duhovni svijet je ravnina odakle sve ostalo potječe i neuništiv je, dok je astralni svijet energetsko očitovanje duhovnog svijeta. To jest, radi se o jednoj vrlo kondenziranoj formi vitalne esencije, iako ne toliko kondenziranoj kao što je materijalni svijet. Astralni svijet je promjenljiv i podliježe periodičnim procesima generacije i degeneracije. Tako da kada spominjem duhovni svijet, istina je da se to odnosi na sumu tri suptilnija svijeta (duhovni, mentalni i astralni) koji su izvan vaše percepcije, za razliku od pojma „fizičkog svijeta“, koji se odnosi na svijet koji poznajete. Činjenica da koristim jedan ili drugi pojam će ovisiti o kontekstu ili naglasku koji želim dati nekom njegovom aspektu. Normalno ću pojam „duhovni svijet“ upotrebljavati kao široki i opći, dok je „astralni svijet“ konkretniji pojam, budući je on dio suptilnog svijeta koji je najbliži fizičkom svijetu.

Imam predodžbu o tome što si rekao, ali kada govoriš o astralnom svijetu na što se to točno odnosi?
Svaki fizički planet je povezan s odgovarajućim energetskim ili astralnim planetom, koji mu je natpostavljen i u dimenzijama je puno veći od fizičkog planeta, iako je suptilnije prirode. Recimo da je fizički planet veličine zrna kave, astralni planet može odgovarati veličini nogometne lopte, ali je energetske prirode, postavljajući zrno kave u centar nogometne lopte. Fizički planet ne bi mogao postojati bez astralnog, jer ovaj zadnji je taj koji ga energetski vitalizira i održava njegovu strukturu i funkcioniranje. U ovom astralnom svijetu postoje mnoge vibracijske razine ili slojevi koji se razlikuju po svojoj gustoći, s tim da su gušći slojevi bliže površini fizičkog planeta a oni suptilniji na progresivno većoj udaljenosti. Svaki ima vlastitu geološku strukturu i prirodu. Postoje doline, planine, rijeke, flora i fauna, iako između njih postoji razlika budući je priroda ljepša i savršenija u suptilnijim slojevima od one u gušćim. Možemo reći da je priroda fizičkog svijeta samo nedovršeni odraz astralne prirode i da je sve što postoji u fizičkom svijetu bilo ranije isprobano u astralnom svijetu.

Ima li života na tom astralnom planetu?

Astralni planet je pun života, a dom je duhovima i oblicima neutjelovljenog života povezanih s planetom Zemljom. Otud potječe većina bića koja se rađaju i destinacija je onih koji umiru u vašem fizičkom svijetu. Ranije sam rekao da se duh vrati u duhovni svijet kad se potpuno odvoji od tijela. Uobičajeno je da se duh smjesti na neku od ovih vibracijskih razina astralnog planeta, koji odgovara njegovoj energetskoj razini, koja opet zauzvrat ovisi o razini njegovog duhovnog razvoja. Mi se sada nalazimo na jednoj od tih razina, a priroda koju vidiš oko nas je tipična za ovu vibracijsku razinu.

Kažeš da tu postoje duhovi koji žive u astralnom svijetu i koji se utjelovljuju na Zemlji. Želio bih znati nešto više o tom svijetu i njegovim stanovnicima, a također o čemu to ovisi da se nakon fizičke smrti smjestimo na jednu ili drugu razinu astralnog svijeta. Ah! I da mi već jednom objasniš, na što si mislio s tim gornjim i donjim astralom, jer još uvijek mi to nisi razjasnio!

U redu! Kao što sam već rekao, budući da postoje duhovi koji borave na svim tim vibracijskim slojevima astralnog svijeta, također su od prirodnih elemenata stvorili vlastitu civilizaciju. Kako se duh razvija, to jest, čisti se ili odvaja od sebičnosti i puni ljubavlju (osjećajem ljubavi), tako njegov nastup s ljubavlju povisi njegovu vibracijsku frekvenciju, što mu omogućuje uspon na vibracijsku razinu koja je u skladu sa njegovim novim razvojnim stupnjem. Prema ovom zakonu vibracijske podudarnosti, razvijeniji duhovi koji su suptilnije prirode, borave u suptilnijim vibracijskim područjima udaljenijima od zemljine površine, dok kako se spuštamo prema progresivno gušćim slojevima nalazimo zajednice manje razvijenih duhova, čija je priroda gušća. Kao posljedica toga, civilizacija je savršenija i naprednija moralno i tehnološki u suptilnijim slojevima nego u gušćim. Iako se radi o jednoj posve proizvoljnoj podjeli, po tome kako se vibracija povećava i gustoća smanjuje možemo grupirati te različite vibracijske razine u donji astral, srednji i gornji. Duhovi u gornjem astralu već jasno znaju koja je sudbina duha i oni su u fazi svjesnog razvoja. Usmjeravaju svu svoju volju i trud u duhovni napredak i u pomaganje napredovanju manje razvijenih duhova, iako ovi puno puta nisu svjesni pomoći koju primaju. I tome se u osnovi posvećuju.

U donjem astralu se nalaze manje napredni duhovi, koji jednako mogu biti još uvijek mladi duhovi u primitivnom stadiju razvoja, kao i oni koji živeći već mnoge živote i imajući razvijenu inteligenciju, još uvijek nisu razvili svoje osjećaje.

U srednjem astralu ćemo naći duhove u srednjem stupnju razvoja. Tu će se nakon rastjelovljenja zaustaviti većina duhova utjelovljenih na Zemlji, iako su mnogi do dolaska ovdje prošli više ili manje produžene etape u donjem astralu, jer su u njemu bili privremeno zadržani zbog njihovih postupaka protivno zakonu ljubavi učinjenih za vrijeme utjelovljenja.

Prema tome što si rekao, ne bi li se donji astral mogao usporediti s paklom a gornji astral s rajom dok srednji astral može predstavljati čistilište?
Prije bi se moglo reći da su koncepti pakla, čistilišta i raja vrlo iskrivljene slike duhovne realnosti koju izlažem, s kojom imaju vrlo malo podudarnosti. Zapravo svi duhovi koji su dosegnuli gornji astral su u prošlosti bili u donjem astralu i prošli kroz srednji. A ako su do tamo stigli, to je na temelju vlastitih zasluga u duhovnom napretku u ljubavi, povećavajući time svoju vibracijsku razinu i čineći se dostojnim nastanjivati područja koja trenutno zauzimaju. Svi će duhovi iz donjeg astrala, kada se dovoljno razviju, jednog dana nastaniti područja gornjeg astrala, jer je to dio procesa duhovne evolucije. Tako da ne postoje mjesta stvorena da služe kao tamnice, niti vječno traje patnja koju biće može iskusiti boraveći u donjem astralu.

Ali, shodno tome , nije li točno da će se „loši“ zaustaviti u donjem astralu i da se u tom prostoru pati?
Da. No, nisu svi „stanovnici“ donjeg astrala nužno „loši“ niti svi „pate“. Također je izraz „loš“ neprimjeren. Bolje ih je nazvati duhovi koji su zastali u razvoju, koji su uznapredovali samo u inteligenciji, ali vrlo malo u ljubavi. Kao što sam rekao, u donjem astralu borave primitivni duhovi, u ranim stadijima duhovne evolucije kao individualizirana bića slobodne volje. Ovi primitivni duhovi ne nalaze se pomiješani s duhovima koji su zastali u razvoju osjećaja ljubavi, nego se boraveći na istoj ravnini grupiraju prema vibracijskoj srodnosti i žive u područjima udaljenim jedni od drugih. Primitivni duhovi nisu nesretni što su u donjem astralu, jer je to stanište koje odgovara njihovoj razini razvoja. Duhovi zastali u razvoju su oni koji pate jer, iako ne daju ljubav, oni su osjetljiviji u opažanju ljubavi nego primitivni duhovi i pate opažajući njenu odsutnost. Pate jer žive u društvu drugih bića tako sebičnih kao što su i oni sami. Pate jer predosjećaju jedan bolji život i znaju da su u neprilici jer su loše koristili svoju slobodnu volju, djelujući protiv drugih.

Teško mi je zamisliti to što govoriš.

Da bi mogao shvatiti razliku između onoga što u donjem astralu osjeća jedan primitivni duh i duh koji je zastao u razvoju dat ću ti jedan primjer iz vašeg svijeta. Zamisli razliku između toga kako se može osjećati jedan primat i jedan civilizirani čovjek napušten u prašumi. Dok će primat živjeti savršeno sretan i integriran u prašumi, za jednog civiliziranog čovjeka, koji je navikao na udobnosti civiliziranog svijeta, živjeti u prašumi će biti mučno iskušenje i teško će mu pasti.

Zašto postoji donji astral ako je to tako strašno mjesto?

Zato što u Svemiru postoji mjesto za svako bića, od najprimitivnijeg do najnaprednijeg i na svakom planetu slične razine razvoja kao što je vaš, donji astral je dom bićima koja još uvijek čine prve korake u učenju osjećaja. Također imajte na umu da to nije posebno dizajnirano mjesto za duhove koji su djelovali protivno zakonu ljubavi. A ako je tako strašan, to je zbog toga što su oni sami stvorili uvjete zbog kojih su ovi prostori koje nastanjuju ugušujući od zajedničke niske vibracije koja proizlazi iz njihove osobne duhovne nerazvijenosti. Isto kao što se jedan prirodni prostor može pretvoriti u autentično smetlište, kada doseljenici koji dođu boraviti u to područje imaju malo poštovanja prema okolišu.

Kada razgovaramo o duhovima iz donjeg astrala, znatiželjan sam: Postoji li vrag ili sotona?
Ne postoji nikakav entitet zauvijek posvećen zlu, a još manje s takvom svemogućom silom razaranja koja se pripisuje tom navodnom vragu. Entiteti koji nastanjuju donji astral su duhovi manje napredni u razvoju osjećaja. Kao što sam rekao, može biti da se radi o još uvijek mladim duhovima ili o manje-više starim koji su vrlo malo napredovali u razvoju osjećaja. Iako u donjem astralu ima duhova koji su vrlo inteligentni i koji su koristili tu inteligenciju na štetu drugih duhova, a još uvijek nisu razvili svoje osjećaje, nisu mudri jer mudrost potječe iz poznavanja osjećaja, a nesretni su jer žive u sebičnosti i ne poznaju sreću. Osjećaj zavisti koji imaju jer ne posjeduju mudrost i sreću koju su dosegnuli duhovi koji su prevladali sebičnost i upoznali ljubav, nagoni ih da svim svojim snagama sprečavaju duhovni napredak utjelovljene braće, kako ni oni ne bi uspjeli uživati u sreći koja proizlazi iz ljubavi. Kako poslovica kaže: „Zlo mnogih, utjeha je glupih“. Zato se organiziraju da bi spriječili napredak neutjelovljenih i privukli pristaše u vlastite redove. Ali njihova sposobnost djelovanja nad utjelovljenima je dosta ograničena, osim ako im utjelovljeni, prema vlastitim djelima, dozvole utjecaj. Također je njihovo proširenje ograničeno na niže vibracijske razine, jer da bi dosegli više razine moraju voljeti, a budući da to ne žele, sami sebe zadržavaju na toj nižoj razini. Zatim imaju problem što su u stalnoj borbi između suparničkih frakcija, jer kao posljedica sebičnosti „svi žele biti gazde“. Prije ili kasnije ti duhovi se umore od toga da su „loši“, jer su vrlo nesretni i traže izlaz iz te situacije. Njih tada spašavaju duhovi iz viših razina koji imaju postaje pomoći uz ta negostoljubiva područja.

Dok smo razgovarali o astralnim putovanjima rekao si da utjelovljeni duh, jednom oslobođen od tijela, može otputovati gotovo trenutačno kamo ga vode misli .
Tako je, ali samo u vibracijske razine skladne njegovim vlastitim.

Dogodi li se ikad da jedan neutjelovljeni duh ima slobodu putovati po različitim razinama astralnog svijeta?
Duhovi iz viših razina uživaju veću slobodu kretanja i mogu se spustiti u niže razine, iako im to može biti tako neugodno kao što bi vama bilo hodati kroz kaljužu. Duhovi iz nižih razina ne mogu se penjati u više dok ne uspiju povećati svoju vibracijsku razinu, a ovo se postiže samo duhovnim razvojem. Stoga, kontakti između duhova iz različitih razina se realiziraju ako se napredniji spuste u područje manje naprednih. Duhovi koji nastanjuju gušća područja donjeg astrala imaju veće poteškoće pri kretanju u svom okruženju, čini se gotovo kao da žive s istim ograničenjima koje ima utjelovljeno ljudsko biće, budući je vibracija „astralne tvari“ ovog područja tako niska da sliči onoj od „fizičkih tvari“. Nije tako kod duhova gornjeg astrala, koji mogu slobodno putovati, iako, da bi se pokazali u donjem astralu i da bi ih vidjeli njihovi stanovnici moraju prilagoditi svoju vibraciju. To je za njih tako bolno kao što je za vas disati u sobi punoj dima.

Zašto postoji to odvajanje između razina?

Ovo odvajanje je svojstveno prirodi astralnog svijeta a onemogućuje da se manje razvijeni duhovi infiltriraju u područja visoke vibracije, gdje vlada ljubav i nanesu štetu njihovim stanovnicima.

Postoji li povezanost između tih vibracijskih razina ili su potpuno odvojene jedne od drugih?
Odvajanja nisu nagla već postupna. Kao što se gustoća zraka postupno smanjuje kako se udaljujemo od zemljine površine, to isto čini gustoća astralne materije. Različite zajednice astrala su međusobno povezane i postoji tranzit duhova, s ograničenjima koja smo već naveli. Dok se napredni mogu slobodno kretati u svojoj i u nižim razinama, manje napredni mogu dosegnuti više razine samo povećanjem svoje vibracijske razine, kroz duhovnu evoluciju. Zajednicama u srednjem astralu pomažu zajednice gornjeg astrala, koje im daju duhovne savjete i tehničku pomoć u organizaciji njihovih zajednica sukladno najnaprednijim duhovnim zakonima. U isto vrijeme, iz ovih zajednica srednjeg astrala polaze misije pomoći onim duhovima donjeg astrala koji su u stanju izići iz te vibracijske razine, budući su postali svjesni štete koju su nanijeli, te su pokazali pokajanje i želju za poboljšanjem i iskreno zatražili pomoć da izađu iz situacije u kojoj se nalaze.

U čemu točno se sastoje te misije pomoći?

Da biste dobili ideju, možemo reći da zajednice naprednijih duhova djeluju kao svojevrsne duhovne humanitarne udruge, koje se spuste kako bi pomogle duhovima koji pate i da bi ih izvukle iz nepovoljne situacije. To izgleda kao kad vojnici tragači spašavaju civile ozlijeđene u bombardiranju ili izbjeglice iz područja opustošenog ratom, glađu ili prirodnim katastrofama. U tu svrhu stvaraju bolnice, prihvatilišta i škole u pojedinim pograničnim područjima između donjeg i srednjeg astrala, za njegu i rehabilitaciju duhova tek nedavno spašenih iz nižih vibracijskih razina. U tim mjestima provode vrijeme potrebno za rehabilitaciju. Nakon oporavka, mnogi od njih se aktivno uključe u istu djelatnost pomoći i spašavanja iz donjeg astrala duhova koji pate. Od toga i sami imaju dobrobiti, osjećaju se korisnima i malo sretnijima, jer na taj način mogu iskazati zahvalnost za ono što je za njih učinjeno. Žele od srca pomoći svojoj braći, jer u potpunosti razumiju to što proživljavaju, pošto su i sami nedavno trpjeli isto. Tako sami sebi pomažu, podižući svoj vibracijski obrazac djelima ljubavi prema drugima. Kada napredniji duhovi završe spasilačke misije, nakon što oporave svoju odgovarajuću vibracijsku razinu, ako to žele, mogu se vratiti u svoje duhovne domove.

Svi dijelovi teksta su preuzeti iz knjige Duhovni zakoni – autor Vicent Guillem Primo