Kako mogu riješiti neke od zdravstvenih problema s kojima se suočavam? Bio sam žrtva dovoljno kroničnih bolesti za tri životna vijeka. Zašto ih sve imam sada – u ovom životu?

Prvo, da razjasnimo jednu stvar. Ti ih voliš. Bar većinu njih. Upotrebljavao si ih zadivljujuće da bi žalio samog sebe i da bi privukao pažnju na sebe.

U nekoliko prilika kada ih nisi volio, to je samo zato što su otišli predaleko. Dalje nego što si ikada mogao pomisliti da će otići kada si ih stvorio.

Raščistimo sada nešto što vjerojatno već znaš; sve bolesti su tvorevina vas samih. Čak i doktori konvencionalne medicine sada uviñaju kako ljudi sami sebe čine bolesnima.

Većina njih to radi potpuno nesvjesno. (Oni čak i ne znaju šta rade.) Onda, kada se razbole, ne znaju što ih je snašlo. Čini se kao da ih je nešto zadesilo, a ne da su učinili nešto sami sebi.

To se dogaña, jer se većina ljudi kreće kroz život – ne samo u odnosu na zdravstvene probleme i posljedice – nesvjesno.

Ljudi puše i pitaju se zašto su dobili rak.

Ljudi se hrane životinjama i masnoćama i čude se zašto imaju zakrečene arterije. Ljudi ne prestaju biti ljuti cijeli svoj život i čude se zašto dobivaju srčane napade. Ljudi se takmiče s drugim ljudima – nemilosrdno i pod nevjerojatnim stresom – i pitaju se zašto dobivaju moždane udare.

Ne tako očigledna istina je da većina ljudi brigom sebe otjera u smrt.

Briga je skoro najgori oblik mentalne aktivnosti koji postoji – pored mržnje koja je duboko auto-destruktivna. Briga je besmislena. Ona je uzaludno potrošena mentalna energija. Ona takoñe stvara biokemijske reakcije koje oštećuju tijelo, izazivajući sve nedaće od problema s varenjem do koronarnog začepljenja i većine smetnji izmeñu toga.

Zdravlje će se skoro odmah poboljšati kada se prekine sa zabrinutošću.

Briga je aktivnost uma koji ne razumije svoju vezu sa Mnom.

Mržnja je najštetnije mentalno stanje. Ona truje tijelo i njene posledice su praktično nepopravljive.

Strah je suprotnost svemu onome što vi jeste, i zato ima negativno djelovanje na vaše mentalno i fizičko zdravlje. Strah je uveličana briga.

Briga, mržnja, strah, zajedno sa svojim izdancima: strepnjom, ogorčenjem, nestrpljenjem, tvrdoglavosti, neljubaznošću, prosuñivanjem i osuñivanjem – sve napadaju tijelo na nivou stanica. Nemoguće je pod tim uvjetima imati zdravo tijelo. Slično – mada u nešto manjoj mjeri – uobraženost, samoljublje i pohlepa dovode do fizičke bolesti ili lošeg zdravlja organizma.

Sve bolesti nastaju najprije u umu.

Kako je to moguće? Što je sa stanjima koje nam drugi prenesu? Prehlada – ili, po tom pitanju, AIDS?

Ništa se ne dogaña u vašem životu – ništa što nije prvo postojalo kao misao. Misli su kao magneti koji vam privlače posljedice. Misao ne mora biti uvijek očigledna i time jasno uzročna, kao na primjer “Ja ću se zaraziti strašnom bolešću”. Misao može biti (i obično jeste) mnogo tananija od toga. (“Ja nisam zaslužio da živim”.) (“Moj život je katastrofa”.) (“Ja sam gubitnik”.) (“Bog će me kazniti”.) (“Umoran sam od života i dosta mi je njega”.)

Misli su vrlo tanan, ali izuzetno moćan vid energije. Riječi su manje tanane, one su gušće. Radnje su najgušće od svega. Radnja je energija u teškom fizičkom obliku, u teškom kretanju. Kada misliš, kažeš ili sprovedeš negativnu energiju, kao što je “Ja sam gubitnik”, stavljaš ogromnu negativnu energiju u pokret. Čudo je da te samo snañe prehlada. To je najmanje što ti se može dogoditi.

Veoma je teško poništiti posljedice negativnog razmišljanja kada jednom preuzmu fizički oblik. Nije nemoguće, ali je veoma teško. Za to je potreban čin najviše vjere. Za to je potrebno izuzetno vjerovanje u pozitivnu snagu univerzuma – bilo da je zovete Bog, Boginja, Nepokretni Pokretač, Primarna Sila, Prvi Uzrok ili drugačije. Iscjelitelji imaju upravo takvu vjeru. To je vjera koja prelazi u Apsolutnu Spoznaju. Oni znaju da ste vi predodreñeni da budete cjelina, potpuna i savršena u ovom trenutku sadašnjosti. Ta spoznaja je takoñe misao – i to veoma moćna misao. Ona ima moć pokrenuti planine – a kamoli molekule u vašem tijelu. Zato iscjelitelji mogu liječiti, često čak i na daljinu.

Misao ne poznaje razdaljine. Misao putuje oko svijeta i prostruji svemirom brže nego što možete izgovoriti jednu riječ.

“Kaži samo riječ i ozdravit će sluga moj”. I tako je bilo u istom trenutku, čak prije nego što je ova rečenica završena. Takva je bila vjera centuriona.

Ali, svi ste vi mentalni gubavci. Vaš um je izjeden negativnim mislima. Neke od njih su vam prenijete. Mnoge druge zapravo vi sami smišljate – stvarate ih sami i zatim ih skrivate i bavite se njima satima, danima, nedjeljama, mjesecima – čak godinama.

… i čudite se zašto ste bolesni.

Možeš “riješiti neke od svojih zdravstvenih problema”, kako si rekao, rješavajući probleme u svom razmišljanju. Da, možeš izliječiti neke od stanja koje si već stekao (dao sebi), kao i spriječiti razvitak velikih novih problema. I to sve možeš učiniti tako što ćeš promijeniti način na koji razmišljaš.

Takoñe – teško Mi je da to kažem, jer zvuči tako ovozemaljski da bi dolazilo od Boga, ali – zaboga, brini više o sebi.

Nedovoljno brinete o svom tijelu, obraćajući malo pažnje na njega, dok ne posumnjate da nešto s njim nije u redu. Ne poduzimate praktično ništa u smislu preventivnih mjera. Bolje se brinete o svom autu nego o svom tijelu – i to nije pretjerivanje.

Ne samo da ne uspijevate spriječiti oštećenja redovnim provjerama, godišnjim sistematskim pregledima i korištenjem terapija i lijekova koji su vam propisani (zašto idete kod doktora tražiti pomoć, i onda ne koristite lijekove koji su vam propisani? Možeš li mi to objasniti?) – nego i užasno, loše postupate s tijelom izmeñu ovih posjeta doktoru!

Ne vježbate tijelo, pa ono postaje mlitavo i, što je još gore, slabo od neupotrebe.

Ne hranite ga pravilno, i na taj način ga dalje slabite.

Zatim ga punite toksinima i otrovima i najbesmislenijim supstancama koje se smatraju hranom. I ono još uvijek radi za vas, ta izvrsna mašina se još uvijek kreće dalje, hrabro idući napred uprkos tom uništavanju.

To je užasno. Uvjeti pod kojima tjerate vaše tijelo da opstane su užasni. Ali nećete učiniti ništa ili vrlo malo povodom njih. Pročitat ćete ovo, klimnuti glavom u znak pokajničkog odobravanja i odmah se vratiti lošim navikama. A znaš li zašto?

Plašim se pitati.

Jer nemate želju za životom.

To zvuči kao oštra optužba.

Nije bila namjera da bude oštra, niti da bude optužba. “Oštra” je relativan izraz; prosuñivanje koje pridaješ odreñenim riječima. “Optužba” podrazumijeva krivicu, a “krivica” podrazumijeva prijestup. Ovde nema prijestupa, stoga nema ni krivice ni optužbe.

Ja sam dao jednostavnu izjavu o istini. Kao i sve izjave o istini, ona ima svojstvo da vas probudi. Neki ljudi ne žele biti probuñeni. Većina ne želi. Većina bi radije spavala. Svijet je u stanju u kom jeste, jer je pun onih koji koračaju spavajući.

Što se tiče moje izjave, što u njoj izgleda neistinito? Vi nemate želju da živite. Bar je niste imali do sada.

Ako mi kažete da ste imali “trenutni preobražaj”, Ja ću ponovo procijeniti moje predviñanje o onome što ćete sada uraditi. Priznajem da je moje predviñanje zasnovano na prošlom iskustvu.

… takoñe je imalo namjenu da vas probudi. Ponekad, kada osoba zaista duboko spava, morate je malo protresti.

Vidio sam u vašoj prošlosti da ste imali malo volje za životom. Možete to negirati… ali u ovom slučaju vaša djela govore glasnije od vaših riječi.

Ako ste ikada upalili cigaretu u svom životu – a kamoli ako ste pušili kutiju dnevno u toku dvadeset godina kao što ste to činili – imate veoma malo volje za životom. Nije vas briga šta radite svom tijelu.

Ali, ja sam prestao pušiti prije više od 10 godina!

Tek poslije 20 godina okrutnog fizičkog kažnjavanja.

I ako ste ikada unijeli alkohol u svoje tijelo, imate vrlo malo želje za životom

Ja pijem veoma umjereno.

Vaše tijelo nije predviñeno za to da se u njega unosi alkohol. On oštećuje um.

Ali Isus je uzimao alkohol! On je išao na svadbu i pretvorio vodu u vino!

Tko je rekao da je Isus bio savršen?

Oh, za ime Božje.

Kaži, da li te Ja počinjem nervirati?

Pa, daleko od toga da mene Bog može nervirati! Mislim, to bi bilo malo uobraženo, zar ne? Ali smatram da malo pretjerujemo. Moj otac me je učio da “u svemu treba biti umjeren”. Mislim da sam se držao toga kada je alkohol u pitanju.

Tijelo se može lakše oporaviti samo od umjerene zloupotrebe. Izreka je u tom smislu korisna. Pored svega toga, Ja ću ostati pri Mojoj prvobitnoj tvrdnji: tijelo nije predviñeno za uzimanje alkohola.

Ali, čak i izvesni lijekovi sadrže alkohol!

Ja nemam kontrolu nad onim što vi nazivate lijekovima. Ja ostajem pri svojoj tvrdnji.

Ti si stvarno neumoljiv, zar ne?

Vidi, istina je istina. Ako ti netko kaže: “Malo alkohola neće ti naškoditi”, i postavi tu tvrdnju u kontekst života kako ga vi sada živite, morao bih se suglasiti s njima. To ne mijenja istinitost onoga što sam rekao. To vam samo omogućuje da se o to oglušite. Ali, razmotri slijedeće. Trenutno, vi ljudi istrošite svoja tijela obično u roku od 50 do 80 godina. Neka traju duže, ali ne mnogo njih. Neka prestaju raditi ranije, ali ne većina.

Možemo li se složiti oko toga?

Da, u redu.

Dobro, onda imamo dobru početnu točku za razgovor. Dakle, kada Ja kažem da bih se mogao suglasiti s izjavom “malo alkohola vam neće naškoditi”, Ja sam to bliže odredio dodajući “u sklopu života kakav vi sada živite”. Vidiš, vi ljudi ste izgleda zadovoljni životom koji sada živite. Ali, može vas začuditi kada spoznate, da je predviñeno da se život živi na sasvim drugi način. I vaše tijelo je zamišljeno da traje mnogo duže.

Zaista?

Da.

Koliko duže?

Neograničeno duže.

Što to znači?

To znači, sine Moj, da je vaše tijelo predviñeno da traje zauvijek.

Zauvijek?

Da. Čitaj: “za svagda”.

Želiš li reći da nije bilo – da nije – predvineño da umremo?

Vi nikada i ne umirete. Život je vječan. Vi ste svi besmrtni. Vi nikada ne umirete. Vi samo mijenjate oblik. Čak ni to niste morali raditti. Vi ste odlučili to raditti, ne Ja.

Ja sam napravio vaša tijela da traju vječno. Zar zaista mislite da je najbolje što bi Bog mogao izmisliti – tijelo koje može izdržati 60, 70, možda 80 godina prije nego što se raspadne? Da li je to, po vašem mišljenju, granica Mojih mogućnosti?

Nisam nikada razmišljao na taj način, zapravo…

Ja sam zamislio vaša veličanstvena tijela da traju vječno! I najraniji meñu vama su živjeli u tijelu skoro bez bola i bez straha od onoga što sada nazivate smrću.

U vašoj religioznoj mitologiji, vi slikovito predstavljate vaše stanično sjećanje na ove prve predstavnike ljudske vrste nazivajući ih Adam i Eva. Zapravo, naravno, njih je bilo više od dvoje.

U početku, zamisao je bila da vaše čudesne duše imaju priliku da spoznaju Sebe kao ono Tko Vi Zapravo Jeste kroz iskustva stečena u fizičkom tijelu, u relativnom svijetu, kao što sam već nekoliko puta ovdje objasnio.

To se dogodilo usporavanjem neizmjerljive brzine svih vibracija (mislenog oblika) da bi se stvorila materija – uključujući tu i materiju koju nazivate fizičkim tijelom.

Život se razvio u nizu koraka za tren oka, koji sada zovete bilionima godina. I u tom svetom trenutku ste došli vi, iz mora, iz vode života, na zemlju i u oblik koji sada imate.

Onda su evolucionisti u pravu!

Zanimljivo je – zapravo to Mi je izvor stalne zabave – da vi ljudi imate takvu potrebu da sve razložite na ispravno i pogrešno. Nikada vam nije palo na um da ste vi izmislili ta obilježja da biste pomogli sebi da odredite materijalno – i Sebe same. Nikada vam ne pada na um (osim najumnijim meñu vama) da neka stvar može biti i ispravna i pogrešna; da su samo u relativnom svijetu stvari jedno ili drugo. U svijetu apsolutnog, bezvremenog, sve stvari su sve.

Ne postoji muško i žensko, ne postoji prije i poslije, ne postoji brzo i sporo, ovdje i tamo, gore i dolje, lijevo i desno – dobro i loše.

Vaši astronauti i kozmonauti su stekli osjećaj toga. Oni su mislili da se odbacuju nagore u najdalji svemir, da bi, kada su stigli tamo, spoznali da gledaju nagore u Zemlju.

Ili, da li je tako? Možda su gledali nadolje u Zemlju! Ali, onda, gdje je bilo Sunce? Gore?

Dolje? Ne. Tamo, na lijevo. Tako, iznenada, stvar nije bila ni gore, ni dolje – bila je sa strane… i sva odreñenja su time nestala!

Tako je to u Mom svijetu – našem svijetu – našem stvarnom kraljevstvu. Sve definicije nestaju, i teško je čak i govoriti o ovom kraljevstvu u odreñenim terminima. Religija je vaš pokušaj da govorite o nepojmljivom. I ona tome ne služi najbolje.

Ne, sine Moj, evolucionisti nisu u pravu. Ja sam stvorio sve to – sve ovo – u tren oka; u jednom svetom trenutku – baš kao što su kreacionisti rekli. I… to se dogodilo kroz proces evolucije koji je trajao bilionima i bilionima onoga što vi nazivate godinama, baš kao što evolucionisti tvrde.

I jedni i drugi su “u pravu”. Kao što su kozmonauti otkrili, sve zavisi od načina na koji gledate stvari.

Ali pravo pitanje je: jedan sveti trenutak/bilioni godina – u čemu je razlika?

Možete li se jednostavno složiti da je čak i za vas suviše velika tajna da riješite neka životna pitanja? Zašto ne sačuvati tajnu kao svetu? I zašto ne dopustiti svetom da bude sveto i ostaviti ga na miru?

Pretpostavljam da svi mi imamo nezasitu potrebu za znanjem.

Ali vi već znate! Upravo sam vam rekao! Ali, vi ne želite znati Istinu, vi želite znati istinu onako kako je vi razumijete. To je najveća prepreka vašem prosvjetljenju. Vi mislite da već znate istinu. Vi mislite da već sve razumijete. Tako usvajate sve što vidite ili čujete, a što potpada pod okvire vašeg razumijevanja, dok odbacujete sve što ne razumijete.

I to nazivate učenjem. To nazivate otvorenošću za učenje. Ali, vi ne možete nikada biti otvoreni za učenja, dok god ste zatvoreni prema svemu što nije vaša istina.

Tako će upravo ovu knjigu pojedinci prozvati bogohuljenjem – dijelom ñavla.

Ali, oni koji imaju uši da čuju, neka slušaju. Kažem vam ovo: Vi niste bili predodreñeni da ikada umrete. Vaš fizički oblik je stvoren kao čudesna mogućnost; sjajno sredstvo koje vam omogućava da iskusite stvarnost koju ste stvorili svojim umom, da biste mogli spoznati Sebe onakvog kakvog ste stvorili u svojoj duši.

Duša zamišlja, um stvara, tijelo doživljava. Krug je potpun. Duša tada saznaje sebe u svom vlastitom iskustvu. Ako joj se ne sviña to što doživljava (osjeća) ili, iz bilo kog razloga, želi drugačije iskustvo, ona samo zamisli novo iskustvo Sebe i mijenja svoje mišljenje, sasvim doslovno mijenja svoj um.

Uskoro tijelo zapaža sebe u novom iskustvu. (“Ja sam uskrsnuće i Život” bilo je divan primjer toga. Kako mislite da je Isus to uopće radio? Ili ne vjerujete da se to ikada dogodilo? Vjerujte. Dogodilo se!)

Ali točno je slijedeće: duša nikada neće nadvladati tijelo ili um. Ja sam vas napravio kao trojstvo – u – jednom biću. Vi ste tri bića u jednom, napravljenja na Moju sliku i priliku.

Tri vida Sebe nisu ni na koji način meñusobno nejednaka. Svaki ima svoju funkciju, ali nijedna funkcija nije veća od druge, niti ijedna funkcija zapravo prethodi drugoj. Sve su u meñusobnom odnosu na potpuno jednak način.

Zamisli – stvori – iskusi. Ono što spoznajete i zamišljate, vi stvarate, ono što stvarate, vi doživljavate. Ono što doživljavate, vi spoznajete.

Zato je rečeno, da ako možete navesti veše tijelo da doživi nešto (kao, na primjer, obilje), uskoro ćete imati osjećanje toga u vašoj duši, koja će spoznati sebe na novi način (to jest u obilnosti), tako predstavljajući vašem umu zamisao o tome. Iz nove misli niču nova iskustva, i tijelo počinje živjeti novu stvarnost kao permanentno stanje postojanja.

Vaše tijelo, vaš um i vaša duša (duh) su jedno. Po tome, vi ste mikrokozmos Mene – Božansko Sve, Sveta Sveukupnost, Suma i Supstanca. Vidiš sada kako sam Ja početak i kraj svega, Alfa i Omega.

Sada ću ti objasniti konačnu tajnu; vaš pravi i istinski odnos sa mnom.

VI STE MOJE TIJELO.

Ono što je vaše tijelo vašem umu i duši, vi ste, takoñe, Mom umu i duši. Zato: Sve što Ja doživljavam, Ja doživljavam kroz vas.

Kao što su vaše tijelo, um i duša jedno, tako su i Moji.

Tako je Isus od Nazareta, jedan od mnogih koji su razumjeli misteriju, govorio napromjenljivu istinu kada je rekao: “Ja i Otac smo Jedno”.

Sada ću ti reći da postoje i veće istine od ove koje će vam jednog dana biti poverene. Jer, kao što ste vi Moje telo, Ja sam telo drugog.

Želiš li reći da ti nisi Bog?

Da, Ja jesam Bog, na način na koji ga vi razumijete. Ja sam Boginja kako je sada shvaćate. Ja sam Izumitelj i Stvaralac Svega što sada znate i dožviljavate i vi ste Moja djeca… kao što sam Ja dijete drugoga.

Pokušavaš li mi reći da čak i Bog ima Boga?

Govorim ti da je tvoje opažanje krajnje stvarnosti ograničenije nego što misliš, i da je Istina neograničenija nego što možeš zamisliti.

Pružam vam mali pogled na beskrajnost i beskrajnju ljubav. (Mnogo širi pogled ne biste mogli izdržati u vašoj stvarnosti. Jedva možete ovaj prihvatiti.)

Sačekaj trenutak! Znači, ja ovde zapravo ne razgovaram s Bogom?

Rekao sam ti – ako shvaćaš Boga kao svog stvaraoca i gospodara – kao što si ti stvaralac i gospodar svog vlastitog tijela – Ja sam Bog tvog shvaćanja. I da, ti razgovaraš sa Mnom. To je bio ugodan razgovor, zar ne?

Ugodan ili ne, ja sam mislio da razgovaram s pravim Bogom. Bogom Bogova. Znaš već – onim na vrhu, glavnim šefom.

To i radiš. Vjeruj mi, to i radiš.

A ipak Ti kažeš da ima nekog iznad Tebe u tom hijerarhijskom poretku.

Ti sada pokušavaš uraditi nemoguće, a to je da govoriš o neiskazivom. Kao što sam rekao, to je ono što religija nastoji postići. Dopusti da vidim da li mogu naći način da to ukratko izložim. Zauvijek je duže od onog što znate. Vječno je duže od Zauvijek. Bog je više od onog što mislite. Bog je energija koju nazivate maštom. Bog je stvaranje. Bog je prva misao. I Bog je poslijednje iskustvo. I Bog je sve izmeñu. Da li si ikada gledao kroz veoma jak mikroskop ili vidio slike ili filmove o molekularnoj aktivnosti i rekao: “Blagi Bože, dolje se nalazi cijeli univerzum. I prema tom univerzumu, ja, trenutni promatrač, moram se osjećati poput Boga!” Da li si ikad rekao ili imao tu vrstu iskustva?

Da, mislim da je svaka osoba koja razmišlja to pomislila.

Zaista. Priuštio si sebi da proviriš u ono što ti Ja ovde pokazujem.

I što bi ti radio da ti Ja kažem da se ta stvarnost u koju si provirio, nikada ne završava?

Objasni to. Zamolio bih Te da to objasniš.

Uzmi najmanji dio univerzuma koji možeš zamisliti. Zamisli tu sićušnu, sićušnu česticu materije.

U redu.

Sad je presijeci na pola.

U redu.

Što si dobio?

Dve manje polovine.

Upravo tako. Sad presijeci njih na pola. Što sada imaš?

Dvije manje polovine.

Točno. Sada to uradi ponovo i ponovo! Što je ostalo?

Manji i manji dijelovi.

Da, ali gdje je tome kraj? Koliko puta možeš podijeliti materiju dok ne prestane postojati?

Ne znam. Pretpostavljam da nikada ne prestaje postojati.

Želiš reći da je nikada ne možeš potpuno uništiti? Sve što možeš učiniti je promijeniti njen oblik?

Tako izgleda.

Kažem ti slijedeće: upravo si naučio tajnu cjelokupnog života i pogledao u beskrajnost. Sada Ja imam pitanje za tebe.

U redu.

Zašto misliš da beskonačnost ide samo u jednom pravcu?

Znači… nema kraja idući naviše u odnosu na onaj na niže.

Ne postoji gore i dolje, ali razumijem na što misliš.

Ali, ako ne postoji kraj malome, to znači da ne postoji kraj ni velikome.

Ispravno.

Ali, ako ne postoji kraj velikome, onda ne postoji najveće. To znači u širem smislu da ne postoji Bog!

Ili je možda – sve to Bog i ne postoji ništa više.

Kažem ti slijedeće: JA SAM TO ŠTO JESAM.

I VI STE TO ŠTO JESTE. Vi ne možete ne postojati. Možete promijeniti oblik koliko god hoćete, ali ne možete ne postojati! Ali možete ne uspjeti da spoznate Tko Ste – i zbog tog neuspjeha, iskusiti to samo polovično.

To bi bio pakao.

Točno. Ali vi niste osuñeni na pakao. Vi niste prognani u njega zauvijek. Sve što je potrebno da bi se izašlo iz pakla – da bi se izašlo iz neznanja – jeste saznati ponovo. Postoji mnogo načina i mnogo mijesta (dimenzija) u kojima to možete učiniti.

Vi se sada nalazite u jednoj od tih dimenzija. Ona se, u vašem razumijevanju, naziva treća dimenzija.

Postoji li još njih?

Zar ti nisam rekao da u Mom kraljevstvu ima mnogo palača? Ne bih ti rekao da nije tako.

Onda pakao ne postoji – ne stvarno. Mislim, ne postoji mjesto ili dimenzija na koju smo vječno osuñeni!

Što bi bila svrha toga?

Ali, vi ste uvijek ograničeni svojim znanjem – jer ste vi – jer smo mi – samostvoreno biće.

Vi ne možete biti ono što ne znate da Ste.

Vama je dan ovaj život – da biste mogli upoznati sebe kroz svoje vlastito iskustvo. Tada možete spoznati sebe kao ono Tko Ste Vi Zapravo i stvoriti sebe takvim u svom iskustvu – i krug je ponovo potpun… samo je veći.

I tako ste vi u procesu razvoja – ili, kao što sam predstavio u ovoj knjizi, u procesu postojanja.

Nema granice onome što možete postati.

Znači li da ja mogu postati – smijem li reći? – Bog… poput Tebe.

Što misliš?

Ne znam.

Dok ne saznaš, ne možeš. Sjeti se trokuta – Svetog Trojstva: duša-um-tijelo. Zamisliti-stvoriti-iskusiti. Sjeti se, koristeći ove simbole:

SVETI DUH = INSPIRACIJA = ZAMISLITI

OTAC = RODITELJSTVO = STVORITI

SIN = POTOMSTVO = ISKUSITI

Sin iskustveno doživljava kreaciju očeve misli, koju je smislio Sveti Duh.

Možeš li zamisliti da jednog dana budeš Bog?

U svojim razuzdanim trenucima.

Dobro, jer ti Ja kažem slijedeće: Ti već jesi Bog. Samo to ne znaš. Zar nisam Ja rekao: “Vi ste svi Bogovi”? Eto, sve sam ti objasnio. Život – kako se odvija, zbog čega i u koju svrhu. Na koji ti još način mogu biti na usluzi?

Ne postoji ništa više što bih tražio. Ispunjen sam zahvalnošću za ovaj nevjerojatan dijalog. Bio je tako dalekosežan, tako sveobuhvatan. Kad pogledam u listu mojih prvobitnih pitanja, vidim da smo prešli prvih pet – koja se odnose na život i veze, novac, karijeru i zdravlje. Kao što znaš, imao sam još pitanja na toj prvobitnoj listi, ali nekako ove rasprave čine ta pitanja beznačajnim.

Da. Ipak, ti si ih postavio. Hajde da brzo odgovorimo na preostala pitanja, jedno po jedno. Sada, kada tako naglo prelazimo materijal.

Koji materijal?

Materijal koji sam ti donio ovdje da ti ga izložim – pogledajmo ta preostala pitanja i pozabavimo se njima na brzinu.

6. Koju karmičku lekciju trebam naučiti ovdje. Što to pokušavam savladati?

Ti ovdje ništa ne učiš. Nemaš što naučiti. Trebaš se samo sjetiti. To jest, podsjetiti se, Mene.

Što to pokušavaš savladati? Pokušavaš savladati savladavanje.

7. Postoji li reinkarnacija? Koliko prošlih života sam imao? Što sam bio u njima? Da li je “karmički dug” realnost?

Teško je povjerovati da je to još uvijek pod znakom pitanja. Teško mi je to zamisliti. Postojalo je tako mnogo izvještaja od potpuno pouzdanih izvora o iskustvima iz prošlog života. Neki od tih ljudi su iznijeli zapanjujuće detaljne opise dogañaja i potpuno povjerljive podatke tako da se može otkloniti bilo kakva mogućnost da su to izmislili ili namjestili ne bi li nekako obmanuli istraživače i svoje voljene.

Ti si imao 647 prošlih života, pošto inzistiraš na preciznosti. Ovo ti je 648. Bio si u njima sve. Kralj, kraljica, rob. Učitelj, učenik, majstor. Muško, žensko. Ratnik, mirotvorac. Heroj, kukavica. Ubojica, spasitelj. Mudrac, glupan. Bio si sve to!

Ne, ne postoji nešto takvo kao što je karmički dug – ne u smislu na koji ti misliš o ovom pitanju. Dug je nešto što se mora ili treba isplatiti. Vi niste obavezni ni na što. Ipak, postoje izvjesne stvari koje želite uraditi, koje izabirete iskusiti. I neki od tih izbora ovise – želja za njima je stvorena – o onome što ste ranije iskusili.

To je najbliže što se riječima može prići toj stvari koju nazivate karma.

Ako je karma uroñena želja da se bude bolji, da se bude veći, da se napreduje i razvija, i da se protekli dogañaji iskustva promatraju kao mjera toga, onda, da, karma postoji. Ali, ona ništa ne zahtijeva. Ništa se nikada nije zahtijevalo. Ti si, kao što si uvek bio, biće slobodnog izbora.

8. Ponekad se osjećam veoma parapsihološki obdareno? Postoji li nešto tako? Da li sam ja takav? Da li ljudi koji tvrde da su parapsihološki obdareni “opće s ñavlom”?

Da, postoji takva osobina kao što je parapsihološka obdarenost. Ti je posjeduješ. Svako je posjeduje. Ne postoji osoba koja nema ono što nazivaš parapsihološkom sposobnošću, postoje samo ljudi koji je ne koriste.

Korištenje parapsihološke sposobnosti nije ništa drugo nego korištenje šestog čula.

Očigledno, to nije “trgovanje s ñavlom”, jer vam Ja inače ne bih dao to čulo. I, naravno, ne postoji ñavao da s njim trgujete.

Jednog dana – možda u Knjizi Dva – jasno ću objasniti kako djeluju parapsihološka energija i sposobnost.

Da li će biti Knjiga Dva?

Da, ali završimo prvo ovu.

9. Da li je ispravno uzeti novac za dobra djela? Ako se ja izaberem baviti iscjeliteljskim radom po svijetu – Božjim radom – mogu li to raditi i postići financijski uspjeh? Ili se to dvoje meñusobno isključuju?

Već sam na to odgovorio.

10. Da li je seks u redu? Hajde reci – što se stvarno krije iza ovog ljudskog iskustva? Da li seks služi isključivo za stvaranje potomstva kao što neke religije kažu? Da li se istinska svetost i prosvjetljenje postižu kroz odricanje – ili kroz sublimaciju – seksualne energije? Da li je prihvatljiv seks bez ljubavi? Da li je dovoljan samo fizički doživljaj seksa?

Naravno da je “seks” u redu. Ponavljam: da Ja nisam želio da se bavite izvjesnim igrama, ne bih vam dao igračke. Da li vi vašoj djeci dajete stvari sa kojima ne želite da se igraju?

Igrajte se seksa. Igrajte se njime! To je divna zabava. To je gotovo najzabavnija stvar koju možete raditi svojim tijelom, ako govorite o isključivo “fizičkim” iskustvima. Ali, zaboga, ne uništavajte seksualnu nevinost i zadovoljstvo, čistoću zabave i radost, zloupotrebljavajući seks. Ne koristite ga za nametanje sile ili sa prikrivenom namjerom; za samopovlañivanje ili dominaciju; u bilo koju svrhu osim najčistije radosti i najvišeg ushićenja, koje dajete i djelite – a to je ljubav, i ljubav iznova stvorena – u vidu novog života! Zar nisam izabrao divan način da stvorim više vas? Kada je riječ o odricanju, to sam već razmatrao. Ništa sveto se nikada nije postiglo kroz odricanje. Ali želje se mijenjaju kada se sagledavaju veće stvarnosti. Zato nije neobično da ljudi jednostavo žele manje ili nimalo seksualne aktivnosti – ili bilo koje druge tjelesne aktivnosti. Za neke, aktivnosti duše postaju najvažnije – i daleko najmilije.

Svako prema svome, bez prosunivanja – to je moto.

Odgovor na završetak tvog pitanja je slijedeći: Vi ne morate imati razlog ni za što. Samo budite uzrok. Budite uzrok vašeg iskustva.

Sjetite se, iskustvo stvara pojam o Sebi. Spoznaja pojma stvara kreaciju, kreacija stvara iskustvo.

Želite iskustveno doživjeti sebe kao osobu koja ima seks bez ljubavi? Samo naprijed! Radit ćete to dok se ne ugasi želja da to radite. I jedina stvar koja će – koja ikad može – pobuditi vas da prekinete to, ili bilo koje drugo ponašanje, jeste vaša nova misao o tome Tko Ste Vi.

To je upravo tako jednostavno – i tako složeno.

Zašto si učinio seks tako ugodnim, tako izuzetnim, tako snažnim ljudskim iskustvom ako sve što trebamo raditi jeste da ga se klonimo što više možemo?

U tom smislu, zašto su sve zabavne stvari “nemoralne, nezakonite ili kalorične?”

Odgovorio sam na završetak ovog pitanja onim što sam upravo rekao. Sve zabavne stvari nisu nemoralne, nezakonite ili kalorične. Vaš život je, meñutim, interesantno iskustvo u odreñivanju onoga što je zabava.

Za neke “zabava” predstavlja tjelesne osjećaje. Za druge, “zabava” može biti nešto sasvim drugačije. Sve ovisi od tome što mislite tko ste i što ovdje radite.

Ima se još puno više reći o seksu nego što je ovdje rečeno – ali ništa nije bitnije od ovoga: seks je radost, a mnogi od vas su učinili seks svakakvim samo ne takvim. Seks je takoñe duhovan. A radost i duhovnost se slažu (oni su, u stvari, isto), mada mnogi od vas ne misle tako.

Vaši stavovi o seksu predstavljaju mikrokozmos vaših stavova o životu. Život bi trebao biti radost, slavlje, a on je postao iskustvo straha, napetosti, “nedovoljnosti”, zavisti, bijesa i tragedije. Isto se može reći i za seks.

Vi ste potisnuli seks baš kao što ste potisnuli život, umijesto da Sebe njime potpuno izrazite sa strašću i radošću.

Vi ste posramili seks, kao što ste posramili život nazivajući ga zlim i poročnim, umijesto najvišim darom i najvećim zadovoljstvom.

Prije nego što protivurječite da ste posramili život, pogledajte vaše kolektivne stavove o njemu. Četiri petine svjetskog stanovništva smatra život ispitom, iskušenjem, vremenom testiranja, karmičkim dugom koji se mora platiti, školom sa okrutnim lekcijama koje se moraju naučiti i, uopće, iskustvom koje se mora izdržati čekajući stvarnu radost koja dolazi poslije smrti.

Sramota je da toliko mnogo vas misli na taj način. Nije ni čudo da ste pripisali stid samom činu koji stvara život.

Energija koja prožima seks je energija koja prožima život; koja je život. Osjećanje privlačnosti i jaka i često neodgodiva želja da se približite jedno drugom, da postanete jedno, suštinska je pogonska snaga svega što živi. Ugradio sam je u sve. Ona je uroñena, naslijeñena, u Svemu Što Jeste.

Moralni propisi, religiozna ograničenja, društveni tabui i emocionalni dogovori, koje ste postavili oko seksa (i, uzgred rečeno, oko ljubavi – i cjelokupnog života), gotovo su onemogućili da slavite svoje postojanje.

Od početka vremena, sve što je čovjek ikad želio jeste to da voli i bude voljen. I od početka vremena čovjek je radio sve što je bilo u njegovoj moći da sebi onemogući da to radi. Seks je izuzetni iskaz ljubavi – ljubavi prema drugom, ljubavi prema Sebi, ljubavi prema životu. Zato ga morate voljeti! (I vi ga volite – samo to ne možete reći svakome; ne usuñujete se pokazati koliko mnogo ga volite da vas ne bi nazvali perverznim. Ali ta ideja je ono što je perverzno.)

U našoj slijedećoj knjizi podrobnije ćemo se pozabaviti pitanjem seksa; istražiti detaljnije njegovu dinamiku, jer je to iskustvo i tema dalekosežnih implikacija na globalnoj skali.

Za sada – i za tebe, osobno – samo znaj ovo: Ja vam nisam dao ništa sramotno, a ponajmanje vaše tijelo i njegove funkcije. Nema potrebe da krijete tijelo ili njegove funkcije – niti vašu ljubav prema njima, i jedno prema drugome.

Vaši televizijski programi bez razmišljanja pokazuju golo nasilje, ali se uzdržavaju

da pokažu golu ljubav. Vaše cijelo društvo oslikava taj prioritet.

12. Postoji li život na drugim planetima? Da li su nas ta bića posjetila? Da li nas sada promatraju? Hoćemo li za života vidjeti dokaz – neopoziv i neosporan – vanzemaljskog života? Da li svaki vid života ima vlastitog Boga? Da li si Ti Bog svega?

Da, na prvi dio pitanja. Da, na drugi. Da, na treći. Ne mogu odgovoriti na četvrti dio, jer bi to od Mene zahtijevalo da predvidim budućnost – što ne želim uraditi. Mi ćemo, meñutim, razgovarati mnogo više o toj stvari koja se zove budućnost u Knjizi Dva – i govorit ćemo o vanzemaljskom životu i o prirodi (prirodama) Boga u Knjizi Tri.

Oh. Bit će i Knjiga Tri.

Dopusti mi da iznesem plan.

Knjiga Jedan sadrži osnovne istine, primarna razumijevanja, i obuhvaća suštinska osobna pitanja i teme.

Knjiga Dva će sadržati mnogo dalekosežnije istine, veća razumijevanja, i obuhvatit će globalna pitanja i teme.

Knjiga Tri će sadržati najveće istine koje ste sada sposobni razumjeti, i Obuhvatit će univerzalna pitanja i teme – pitanja kojima se bave sva bića univerzuma.

Razumijem. Da li je to nareñenje?

Ne. Ako možeš postaviti to pitanje, nisi razumio ništa u ovoj knjizi.

Ti si izabrao raditi ovaj posao – i ti si izabran. Krug je potpun.

Razumiješ li?

Da.

13. Hoće li utopija ikad stići na planetu Zemlju? Hoće li se Bog ikada pokazati ljudima na Zemlji kao što je obećano? Postoji li nešto takvo kao što je Drugi Dolazak? Hoće li ikad nastupiti kraj svijeta – ili apokalipsa kao što se predviña u Bibliji? Postoji li jedna prava religija. Ukoliko postoji, koja je?

To je knjiga za sebe, i to će sačinjavati veliki dio Treće Knjige. Ograničio sam ovu početnu knjigu više na osobne stvari, praktičnije teme. Na veća pitanja i teme – od općeg i univerzalnog značaja osvrnut ću se u slijedećim nastavcima.

Da li je to kraj? Da li je to sve za sada? Zar ovdje više nećemo razgovarati?

Da li ti već nedostajem?

Da! Bilo je zabavno! Da li sada prekidamo?

Potrebno ti je malo odmora. I tvojim čitaocima je potreban odmor, takoñe. Ima mnogo više toga ovdje što treba usvojiti. Mnogo toga sa čim se treba izboriti. Mnogo toga promisliti. Daj sebi malo vremena. Osvrni se na ovo. Promisli o tome.

Ne osjećaj se napuštenim. Ja sam uvijek s tobom. Ako imaš pitanja – svakodnevna pitanja – kao što znam da imaš i da ćeš imati – znaj da Me možeš pozvati da na njih odgovorim. Nije ti potrebna forma ove knjige za to.

Ovo nije jedini način na koji Ja tebi govorim. Slušaj Me u istini svoje duše. Slušaj Me u osjećanjima svog srca. Slušaj me u tišini svog uma.

Čuj me, svuda. Kad god imaš pitanje, naprosto znaj da sam Ja već na njega odgovorio. Zatim otvori oči prema svijetu. Moj odgovor bi mogao biti u već objavljenom članku. U propovjedi već napisanoj i spremnoj za izlaganje. U filmu koji je upravo snimljen. U pjesmi koja je juče komponirana. U riječima koje će reći onaj koga volite. U srcu prijatelja koga ćete upravo steći.

Moja je istina u šapatu vjetra, u žuborenju potoka, u udaru groma, u romoru kiše. Ona je dodir zemlje, miris ljiljana, toplina sunca, privlačna sila mjeseca.

Moja Istina – i tvoja najsigurnija pomoć u času potrebe – zapanjujuća je kao noćno nebo, i tako jednostavno, neopozivo povjerljiva kao bebino gukanje.

Ona je glasna kao lupanje srca – i tiha kao uzdah učinjen u jedinstvu sa Mnom.

Ja vas neću napustiti, jer vi ste Moja tvorevina i Moj prozivod, Moja kći i Moj sin, Moja svrha i Moje…

Ja.

Pozovite me, stoga, gdje god i kad god ste razdvojeni od mira koji sam Ja.

Ja ću biti tu.

Sa Istinom.

Sa svjetlošću.

I s Ljubavlju.

Svi dijelovi teksta su preuzeti iz knjige Razgovori s Bogom od autora Neala Donalda Walscha.