Zašto ne mogu raditi ono što stvarno želim u svom životu i još uvek zarañivati za život?
Što? Misliš, zapravo želiš se zabavljati u životu i još zarañivati? Brate, kako ti sanjaš?
Što?
Samo se šalim – malo se bavim čitanjem misli, to je sve. Vidiš, to je bila tvoja misao o tome.
To je bilo moje iskustvo.
Da. Pa, prešli smo to već nekoliko puta do sada. Ljudi koji zarañuju za život radeći ono što vole su oni koji nastoje da tako bude. Oni ne odustaju. Oni se ne predaju. Oni ne prestaju. Oni ne pristaju da im život ne dozvoli da rade ono što vole.
Ali postoji drugi element koji se mora spomenuti, jer je to karika koja nedostaje u razumijevanju većine ljudi kada se radi o poslu kojim se bave u životu.
Što je to?
Postoji razlika izmeñu bivanja i delanja, a većina ljudi je stavila naglasak na ovo drugo.
Zar ne bi trebali to učiniti?
“Treba” i “ne treba” ovdje nisu u pitanju. Postoji samo ono što se izabire i način na koji se to može imati. Ako izaberete mir i radost i ljubav, nećete dobiti mnogo toga kroz ono što radite. Ako izaberete zadovoljstvo i sreću, malo toga ćete naći na stazi delanja.
Ako izaberete povratak Bogu, uzvišenu spoznaju, potpunu svjesnost, apsolutno ispunjenje, nećete postići mnogo toga putem onog što radite.
Drugim riječima, ako izaberete razvoj – razvoj vaše duše – nećete to postići zemaljskim aktivnostima vašeg tijela.
Delanje je funkcija tijela. Bivanje je funkcija duše. Tijelo uvijek radi nešto. Svakog trenutka u svakom danu ono nešto smjera. Ono nikada ne staje, nikad ne miruje, stalno nešto radi.
Ono radi to što radi ili po nalogu duše – ili uprkos duši. Kvaliteta vašeg života ovisi o ravnoteži tog dvojstva.
Duša uvijek biva. Ona biva to što biva, bez obzira na to što tijelo radi, i ne zbog onoga što tijelo radi.
Ako mislite da je vaš život vezan za delanje, vi ne razumijete zašto postojite. Vaša duša ne mari za to čime se bavite da biste živjeli – a kada se vaš život završi nećete ni vi.
Dok radite, i što god da radite, vašu dušu zanima samo ono što ste vi.
Duša je u traganju za stanjem bi vanja, a ne delanja.
Što duša nastoji biti?
Ja.
Ti?
Da, Ja. Tvoja duša je Ja i ona to zna. Ono što ona čini jeste pokušaj da to iskustveno doživi. I ona se sjeća da je najbolji način da se to doživi taj da se ne radi ništa.
Ne postoji ništa što se treba raditi osim da se bude.
Da se bude što?
Što god želiš biti. Sretan. Tužan. Slab. jak. Radostan. Osvetoljubiv.
Uviñavan. Slijep. Dobar. Loš. Muško. Žensko. Ti izaberi.
Mislim to doslovno. Ti izaberi.
Sve je to veoma smisleno, ali kakve to veze ima s mojom karijerom? Ja pokušavam naći način da preživim, da ostanem u životu, da uzdržavam sebe i svoju porodicu, radeći ono što želim raditi.
Pokušaj s time što ćeš biti ono što želiš biti.
Što to znači?
Neki ljudi zarañuju mnogo novca radeći to što rade, dok su drugi potpuno bezuspješni, a i jedni i drugi rade istu stvar.
U čemu je razlika?
Neki ljudi su sposobniji od drugih.
To je prva razlika. Ali sada dolazimo do druge. Uzmimo dva čovjeka približno istih sposobnosti. Obojica su završili koledž, obojica su bili najbolji studenti, obojica razumiju prirodu toga što rade, obojica znaju kako umješno koristiti raspoloživa sredstva – a još uvijek je jedan uspješniji od drugoga: jedan napreduje, dok se drugi bori za opstanak. U čemu je stvar?
U lokaciji.
Lokaciji?
Netko mi je jednom rekao da samo tri stvari treba razmotriti kada se započinje novi poslovni projekat – lokaciju, lokaciju i lokaciju.
Drugim rečim, ne “Što ćeš raditi? Već gdje ćeš biti?”
Točno.
To, takoñe, zvuči kao odgovor na moje pitanje. Dušu samo zanima gdje ćeš ti biti. Hoćeš li biti na mjestu zvanom strah, ili na mjestu zvanom ljubav. Gdje si – i odakle dolaziš – kada se susrećeš sa životom?
Dakle, u primjeru dvojice podjednako osposobljenih radnika, jedan je uspješan, a drugi nije, ne zbog onoga što jedan od njih radi, već zbog onoga što obojica jesu. Jedna osoba je otvorena, prijateljski raspoložena, brižna, spremna pomoći, uviñavna, vedra, samouvjerena, čak i zadovoljna svojim poslom, dok je druga zatvorena, otuñena, nebrižna, neuviñavna, mrzovoljna, čak i nezadovoljna poslom koji radi.
Pretpostavimo sada da ste izabrali čak i uzvišenija stanja bivanja.
Pretpostavimo da ste izabrali dobrotu, milosrñe, suosjećanje, razumijevanje, opraštanje, ljubav. Što da ste izabrali Božanstvenost? Kakvo bi onda bilo vaše iskustvo?
Kažem vam slijedeće: Bivanje privlači bivanje i proizvodi iskustvo.
Vi niste na ovoj planeti da stvorite nešto od vašeg tijela. Vi ste na ovoj planeti da stvorite nešto od vaše duše. Vaše tijelo je isključivo i jedinstveno oruñe vaše duše. Vaš um je snaga koja pokreće vaše tijelo. Radi se, dakle, o sredstvu čija snaga se koristi u stvaranju onog što duša želi.
Što duša želi?
Zaista, što želi?
Ja ne znam. Pitam Tebe.
Ja ne znam. Ja pitam tebe.
Ovo bi moglo ići u nedogled.
I ide.
Sačekaj malo! Prije nekoliko trenutaka si rekao da duša nastoji biti Ti.
Tako je.
Onda je to želja duše.
U najširem smislu, da. Ali, to Ja koje ona nastoji biti je veoma složeno, višestrano, veoma multidimenzionalno, multisenzualno. Postoji milion vidova Mene. Bilion. Trilion. Vidiš? Postoji svjetovno i duboko, manje i veće, prozaično i sveto, strašno i Božansko. Razumiješ?
Da, da, razumijem… gore i dolje, lijevo i desno, ovdje i ondje, prije i poslije, dobro i loše…
Točno. Ja sam Alfa i Omega. To nije samo lijepa izreka ili zgodna misao. To je iskazana Istina.
Zato, u nastojanju da bude Ja, duša ima veliki posao pred sobom; ogromnu ponudu različitih načina bivanja od koje treba izabrati. I to je ono što ona čini u ovom sadašnjem trenutku.
Izabire stanja bivanja.
Da – i onda izaziva prave i savršene uvjete da u okviru njih stvori iskustvo o tome. Zato je istina da se ništa ne dogaña tebi ili kroz tebe što nije za tvoje najviše dobro.
Želiš li reći da moja duša stvara moje cjelokupno iskustvo, uključujući ne samo stvari koje ja radim, već i stvari koje se meni dogañaju?
Recimo da te duša vodi pravim i savršenim prilikama da iskustveno doživiš ono što si planirao iskusiti. Što ti zaista doživljavaš zavisi samo od tebe. To može biti ono što si planirao iskusiti ili nešto drugo, ovisno o tome što izabereš.
Zašto bih ja izabrao nešto što ne želim doživjeti?
Ja ne znam. Zašto bi?
Hoćeš reći da ponekad duša želi jednu stvar, dok tijelo ili um žele nešto drugo?
Što ti misliš?
Ali kako mogu tijelo ili um nadvladati dušu? Zar duša ne dobije uvijek ono što ona želi?
Tvoj duh teži, u najširem smislu, tom veličanstvenom trenutku kada si svjestan njegovih želja i kada se sjediniš s njima u radošću ispunjeno jedinstvo. Ali duh neće nikada nametati svoju želju pojavnom, svjesnom, fizičkom dijelu tebe.
Otac neće nametati Svoju volju Sinu. Uraditi to, značilo bi prekršiti Njegovu istinsku prirodu i stoga je to, doslovno, nemoguće.
Sin neće nametati Svoju volju Svetom Duhu. Sasvim je protivno Njegovoj istinskoj prirodi da to učini, i stoga je, doslovno, nemoguće.
Sveti Duh neće nametati Svoju volju duši. Nije u Njegovoj prirodi da to radi, i stoga je, doslovno, nemoguće.
Ovdje se nemogućnosti završavaju. Um vrlo često nastoji ispoljiti svoju volju nad tijelom – i to čini. Slično, tijelo nastoji često upravljati umom – i učestalo u tome uspijeva.
Ali, tijelo i um ne moraju uraditi ništa da obuzdaju dušu – jer je duša u potpunosti bez potreba (za razliku od tijela i uma koji su okovani njima), i tako ona svo vrijeme dozvoljava tijelu i umu da rade po svome.
Zapravo, duša ne bi ni mogla drugačije – jer ako je vaša suština u stvaranju, i na taj način u spoznaji onoga tko ste vi zapravo, to se mora dogodilti putem svjesnog htijenja, a ne kroz nesvjesnu poslušnost.
Poslušnost nije stvaranje i zato ne može nikad dovesti do spasa.
Poslušnost je odgovor, dok je stvaranje čisti izbor, nepropisan, nezatražen.
Čisti izbor dovodi do spasa kroz čisto stvaranje najuzvišenije zamisli u ovom trenutku sadašnjosti.
Funkcija duše je da naznači svoju želju, a ne da je nametne.
Funkcija uma je da izabere neku od mogućnosti koje mu se nude.
Funkcija tijela je da postupa prema tom izboru.
Kada tijelo, um i duša stvaraju zajedno u skladu i jedinstvu, Bog se otjelotvoruje. Tada se duša spoznaje u svom vlastitom iskustvu.
Tada se nebesa raduju.
Sada, u ovom trenutku, vaša duša je ponovo stvorila priliku za vas da budete, radite i imate ono što je potrebno da biste spoznali Tko Ste Vi Zapravo.
Vaša duša vas je dovela do ovih riječi koje upravo čitate – kao što vas je i ranije dovodila do riječi mudrosti i istine.
Što ćete sada uraditi? Što ćete sada izabrati da budete?
Vaša duša čeka i promatra sa interesom, kao što je radila i mnogo puta ranije.
Da li ja razumijem pravilno da Ti kažeš kako će moj ovozemaljski uspjeh (ja ovdje još uvijek pokušavam govoriti o mojoj karijeri) biti odreñen stanjem bivanja koje ja izaberem?
Ja nisam zabrinut za tvoj ovozemaljski uspjeh, samo si ti zabrinut.
Istina je da kada postigneš izvjesna stanja bivanja u toku dugog vremenskog perioda, veoma je teško izbjeći uspjeh u onome što radiš na ovom svijetu. Ali tebe tada više ne zabrinjava to kako da “zaradiš za život”. Istinski Učitelji su oni koji su izabrali izgraditi život, umijesto osigurati opstanak.
Iz izvjesnih stanja bivanja će proisteći život tako bogat, tako potpun, tako veličanstven i tako oplemenjen da ovozemaljska dobra i ovozemaljski uspjeh neće više biti od značaja za vas.
Ironija života je u tome da čim vam ovozemaljske stvari i uspjeh prestanu biti značajni, otvara se put da vam oni pristignu.
Zapamtite, ne možete imati sve što želite, ali možete iskusiti sve što želite.
Dakle, imaš li ti misao “Ja želim ovozemaljski uspjeh”?
Ponekad, da.
I da li ponekad takoñe imaš misao “Ja želim više novca”?
Da.
Zato ne možeš imati ni ovozemaljski uspjeh ni više novca.
Zašto ne?
Zato što svemir nema drugog izbora nego da ti donese direktnu manifestaciju tvoje misli o tome.
Tvoja misao je “Ja želim ovozemaljski uspjeh”. Razumiješ, kreativna moć je kao duh iz boce. Tvoje reči su njegove zapovijedi. Shvaćaš li?
Zašto onda nemam više uspjeha?
Rekao sam, tvoje reči su njegova zapovijed. Tvoje reči su bile: “Ja želim uspjeh”.
I svemir kaže: “U redu, želi”.
Još uvek nisam siguran da te slijedim
Razmišljaj o tome na slijedeći način: Riječ “Ja” je ključ koji pokreće mašinu stvaranja.
Riječi: “Ja sam” su izuzetno moćne. One su izjave svemiru. Zapovijedi.
Što god da prati riječ “Ja” (koja priziva Veliko Ja Sam) ima tendenciju da se ispolji u fizičkoj stvarnosti.
Stoga “ja” + “želim uspjeh” dovodi do toga da ti želiš uspjeh. “Ja” + “želim novac” mora dovesti do toga da želiš novac. To ne može izazvati ništa drugo, jer su misli, riječi kreativne. I radnje su kreativne. I ako se ponašaš na način koji pokazuje da želiš uspjeh i novac, onda su tvoje misli, riječi i radnje u suglasnosti, i zasigurno ćeš doživjeti iskustvo tog željenja.
Razumiješ?
Da! Moj Bože – da li to zaista tako djeluje?
Naravno! Ti si veoma moćan stvaralac. Ali, uistinu, ako si nešto pomislio ili iskazao samo jednom kao, na primer, u ljutnji ili frustraciji, malo je vjerojatno da ćeš pretvoriti te misli ili riječi u stvarnost. Zato ne moraš brinuti zbog “Crkni” ili “Idi do ñavola”, ili zbog drugih manje lijepih stvari koje ponekad misliš ili kažeš.
Hvala Bogu.
Molim. Ali, ako ponavljaš misao ili govoriš riječ, ponovo i opet ponovo – ne jedanput, ne dvaput, već desetinama, stotinama, hiljadama puta – znaš li kakvu stvaralačku moć to ima?
Misao ili riječ izražena i izražena i izražena postaje upravo to – izražena. To jest, istisnuta. Ona postaje ostvarena u stvarnosti. Ona postaje tvoja fizička stvarnost. Tugo moja.
To je upravo ono što ona vrlo često stvara – tugu. Ti voliš tugu, ti voliš dramu. Sve dok je ne prestaneš voljeti. Postoji izvjesna točka u vašem razvoju kad prestanete voljeti dramu, prestanete voljeti “priču” koju ste živjeli. Tada odlučujete – aktivno odlučujete – je promijeniti. Samo većina njih ne zna kako. Ti sada znaš. Da bi promijenio svoju stvarnost, jednostavno prestani razmišljati na način na koji si razmišljao.
U ovom slučaju, umijesto da razmišljaš “Ja želim uspjeh”, misli “Ja imam uspjeh”.
Meni to izgleda kao laž. Ja bih sam sebe zavaravao kad bih to rekao. Moj um bi vikao: “ñavola to možeš reći!”
Onda misli misao koju možeš prihvatiti. “Moj uspjeh mi upravo dolazi”, “Sve stvari vode mom uspjehu”.
Znači to je trik u pozadini afirmativne prakse Novog Doba.
Tvrdnje ne uspijevaju, ako su one samo izjave onoga što želite da bude istina. Tvrdnje djeluju samo kada su izjave nečeg za što već znate da je istina.
Najbolja takozvana tvrdnja je izjava zahvalnosti i poštovanja. “Hvala Ti, Bože, što si mi donio uspjeh u životu.” Ta ideja, osmišljena, izgovorena i izvršena stvara čudesne rezultate – kada potiče iz stvarne spoznaje: ne iz pokušaja da se postignu rezultati, nego svjesnosti da su rezultati već stvoreni.
Isus je imao takvu jasnoću. Prije svakog čuda on Mi je unaprijed zahvaljivao na njegovom, ostvarenju. Nikada nije ni pomislio ne biti zahvalan, jer nikada nije ni pomislio da se ono što je najavio neće dogodti. Takva misao Mu nikada nije ni došla do svijesti.
Tako je siguran bio On u to Tko Je On i u Svoj odnos prema Meni da su svaka Njegova misao, riječ i djelo odražavali tu svijest – kao što i tvoje misli, riječi i djela odražavaju tvoju svijest.
Ako, dakle, postoji nešto što “želiš” iskusiti u svom životu, nemoj to “željeti” –
izaberi to.
Da li izabireš uspjeh u ovozemaljskom smislu? Da li izabireš više novca? Dobro. Onda to izaberi. Stvarno. Potpuno. Ne s pola srca.
Ali nemoj biti izneñanen, ako te na tvom nivou razvoja više ne zanima “ovozemaljski uspjeh”.
Šta bi to trebalo značiti?
U razvoju svake duše dolazi vrijeme kada glavna briga više nije opstanak fizičkog tijela, već razvoj duha; više nije važno postizanje ovozemaljskog uspjeha, već ostvarenje Sebe.
Na izvjestan način, to je veoma opasno vrijeme, posebno u početku, jer biće koje nastanjuje tijelo, zna da je upravo to: biće u tijelu – ne tjelesno biće.
Na tom stupnju, prije nego što biće u razvoju sazri u tom pogledu, često postoji osjećanje zapostavljanja tjelesnih radnji na razne načine. Duša je tako uzbuñena što je konačno “otkrivena!”
Um napušta tijelo i sve tjelesne stvari. Sve je zanemareno. Odnosi su ostavljeni po strani. Porodice se razilaze. Poslovi postaju sekundarni. Računi ostaju neplaćeni. Samo tijelo ne dobija hranu u toku dugog perioda. Cjelokupna usredotočenost i pažnja bića je sada okrenuta duši i pitanjima duše.
To može dovesti do velike osobne krize u svakodnevnom životu bića, mada um ne primjećuje traumu. On blista od zadovoljstva. Drugi ljudi kažu da si van pameti – na izvjestan način moguće je da jesi.
Otkriće istine da život nema ništa s tijelom, može stvoriti neravnotežu na drugi način. Dok se na početku biće ponašalo kao da je tijelo sve što postoji, sada se ponaša kao da tijelo uopće nije važno. To, naravno, nije istina – kao što će biće uskoro (i ponekad bolno) osjetiti.
Vi ste trodjelna bića, sastavljena od tijela, uma i duha. Vi ćete uvijek biti trodjelna bića, ne samo dok živite na Zemlji.
Ima onih koji pretpostavljaju da se u trenutku smrti tijelo i um odstranjuju. Tijelo i um se ne odstranjuju. Tijelo mijenja oblik, ostavljajući za sobom svoj najgušći dio, ali uvijek zadržavajući svoju vanjsku ljušturu. Um (koji ne treba poistovjetiti s mozgom) ide, takoñe, s vama, udružujući se s duhom i tijelom u jednu trodimenzionalnu i trostranu energetsku masu.
Ukoliko se izaberete vratititi u ovu iskustvenu priliku koju nazivate život na zemlji, vaše božansko ja će još jednom razložiti svoje prave dimenzije u ono što nazivate tijelo, um i duša. Zapravo, vi ste svi jedna energija sa tri posebne karakteristike. Kada se nastanite kao novo fizičko tijelo ovdje na Zemlji, vaše eterično tijelo (kako su ga neki od vas nazvali) snižava svoje vibracije – usporava sebe od vibracija tako brzih da se čak ne mogu vidjeti, do brzine koja stvara količinu i materiju.
Ta postojeća materija je kreacija čiste misli – rad vašeg uma, uzvišeniji umni aspekt vašeg trodjelnog bića.
Ta materija je zgušnjavanje miliona, biliona, triliona različitih jedinica energije u jednu ogromnu masu – kojom um upravlja… vi ste stvarno fantastičan um.
Kad ove sićušne jedinice energije oslobode svoju energiju, tijelo ih odbacuje, dok um stvara nove. Njih um stvara iz svoje stalne misli o tome Tko Ste Vi! Eterično tijelo “hvata” misao, da tako kažemo, i snižava vibraciju još mnogo drugih energetskih jedinica (na neki način ih “kristalizira”) i one postaju materija – nova materija vas. Na taj način se svaka stanica vašeg tijela mijenja svakih nekoliko godina. Vi niste – sasvim doslovno – ista osoba koja ste bili prije nekoliko godina.
Ako razmišljate o bolestima ili nedaćama (ili stalnoj ljutnji, mržnji i negativnosti) vaše tijelo će prevesti ove misli u fizički vid. Ljudi će vidjeti taj negativni, bolesni oblik i pitat će: “U čemu je stvar?”. Oni neće ni znati koliko je točno njihovo pitanje.
Duša promatra kako se cijela ova drama odigrava godinu za godinom, mjesec za mjesecom, dan za danom, trenutak za trenutkom, i uvijek čuva istinu o vama. Ona nikad nezaboravlja originalnu skicu, prvobitni plan; prvu zamisao; kreativnu misao. Njen posao je da vas prisjeti – to jest, da vas doslovno prisvjesti – tako da se još jednom možete sjetiti Tko Ste – i zatim izabrati Tko Sada Želite Biti.
Na taj način se ciklus stvaranja i dožviljavanja, zamišljanja i ispunjavanja, saznavanja i razvoja u nepoznato nastavlja, i sada, i zauvijek.
Au!
Da, upravo tako! Oh, ima se još mnogo toga objasniti. Toliko mnogo. Ali nikada, nikada u jednoj knjizi – niti čak vjerojatno u toku jednog životnog vijeka. Ali ti si započeo i to je dobro. Samo se sjeti ovoga. Kao što je rekao vaš veliki učitelj Shakespeare: “Ima više stvari na Nebu i na Zemlji, Horacio, nego što se može i sanjati u vašoj filozofiji.”
Mogu li ja postaviti neka pitanja o tome? Kao, na primjer, kada kažeš da moj um odlazi sa mnom poslije smrti, da li to znači da moja “osobnost” odlazi sa mnom? Da li ću poslije ovog života znati tko sam bio?
Da… i tko si oduvijek bio. Sve će se to razjasniti – jer će ti tada biti od koristi da to znaš. Sada, u ovom trenutku, to ti ne koristi.
I, u odnosu na ovaj život, da li će biti “svoñenja računa” – pregled – obračun?
U onom što nazivate životom poslije života ne postoji prosuñivanje. Neće biti dozvoljeno da prosuñuješ sebe (jer bi zasigurno sebi dao lošu ocjenu, obzirom na to kako si u ovom životu bio sklon osudama i nepraštanju). Ne, ne postoji svoñenje računa, nitko ne daje znak “dobro” ili “loše”. Samo su ljudi skloni prosuñivanju, i zato jer ste vi takvi, pretpostavljate da i Ja moram biti takav. Ali, Ja takav nisam – i to je velika istina koju vi ne možete prihvatiti.
Pored svega toga, mada neće biti prosuñivanja u životu poslije života, postojat će prilika da ponovo pogledate sve što ste mislili, rekli i radili ovdje i da odlučite da li je to ono što biste ponovo izabrali, na osnovu onoga Tko kažete da Ste i Tko Želite Biti. Postoji jedno Istočnjačko mistično učenje oko doktrine koja se zove Kama Loka. Prema ovom učenju, u vrijeme naše smrti, svakoj osobi je dana prilika da ponovo proživi svaku misao kojom se ikada zanimala, svaku riječ koju je ikada izgovorila, svaku radnju koju je ikad preduzela, ne sa svoje točke gledišta, već s točke gledišta svake druge osobe na koju se to odnosilo.
Drugim riječima, mi smo već doživjeli što smo mi osjećali misleći, govoreći i radeći ono što smo radili – sada nam je dano iskustvo da osjetimo što je druga osoba osjećala u svakom od tih trenutaka – i da putem tog mjerila odlučimo da li ćemo ponovo misliti, reći ili uraditi te stvari. Imaš li neki komentar?
Ono što se dogaña u tvom životu poslije života je suviše čudesno da bi se ovdje objasnilo na način koji bi mogao razumjeti – jer je to iskustvo druge dimenzije i doslovno se opire opisu uz koritenje tako ograničenog sredstva kao što su riječi. Dovoljno je reći da ćete imati priliku razmotriti sve ovo ponovo, vaš sadašnji život, bez bola ili straha ili prosuñivanja da biste odmjerili kako se osjećate povodom vašeg ovdašnjeg iskustva, i donijeli odluku kuda želite krenuti odavde.
Mnogi od vas će odlučiti da se vratite ovamo; da se vrate u ovaj svijet gustoće i relativiteta kako bi po drugi put iskusili odluke i izbore koje donosite o Sebi na ovom nivou.
Drugi meñu vama – nekolicina izabranih – će se vratiti sa drugačijim zadatkom.
Vratit će se u gustoću i materiju sa suštinskom svrhom da izvuku druge iz gustoće i materije.
Uvijek na Zemlji postoje meñu vama oni koji naprave taj izbor. Možete ih odmah razlikovati. Njihov rad je završen. Oni su se vratili na Zemlju jednostavno i jedino da pomognu drugima. To je njihova radost. To je njihovo oduševljenje. Oni ne nastoje ništa osim da budu od koristi.
Ne možeš promašiti te ljude. Oni su svuda. Ima ih više nego što misliš. Vjerojatno je da poznaješ jednog ili da znaš za jednog od njih.
Da li sam ja jedan od njih?
Ne. Ako je potrebno da pitaš, znaj da nisi jedan od njih. Takav čovjek ne postavlja pitanja nikome. Nema što pitati.
Ti si, Moj Sine, u ovom životu izaslanik. Izvestitelj. Donositelj novosti; tragatelj za Istinom i često njen zagovornik. To je dovoljno za jedan životni vijek. Budi sretan.
Oh, ja sam sretan. Ali se uvijek nadam da ću biti i nešto više!
Da! I hoćeš! Uvijek ćeš se nadati boljem. To je u tvojoj prirodi. To je božanska priroda – uvijek nastojati da se bude više.
Zato nastoj, da, svakako nastoj u tome.
Sada želim konačno odgovoriti na pitanje kojim si započeo ovaj odjeljak našeg tekućeg razgovora.
Kreni naprijed i radi ono što stvarno voliš raditi! Ne radi ništa drugo. Imaš tako malo vremena. Kako možeš pomisliti da protratiš makar i jedan trenutak radeći nešto što ne voliš da bi zaradio za život? Kakav je to život? To nije življenje, to je umiranje! Ako kažeš: “Ali, ali… imam druge koji ovise o meni… mala usta koja moram hraniti… suprugu koja se uzda u mene…” Ja ću odgovoriti: Ako inzistiraš na tome da je tvoj život ono što tvoje tijelo radi, ti ne razumiješ zašto si ovdje došao. Radi bar nešto što te čini zadovoljnim – što govori o tome Tko Si Ti.
Tako ćeš se bar moći oduprijeti odbojnosti i ljutnji prema onima za koje misliš da te ometaju u tvojoj radosti.
Ne treba potcjenjivati ono što tvoje tijelo radi. To je važno. Ali ne na način na koji ti misliš. Tjelesne akcije trebaju biti odraz stanja bivanja, a ne pokušaji da se postigne stanje bivanja.
U ispravnom poretku stvari, čovjek ne radi nešto da bi bio sretan – čovjek je sretan, i zato, radi nešto. Čovjek ne radi neke stvari da bi bio suosećajan, on je suosećajan i stoga se ponaša na odreñen način. Kod visoko svjesne osobe odluka duše prethodi akciji tijela.
Samo nesvjesna osoba pokušava stvoriti stanje duše kroz nešto što tijelo radi.
To je ono što se podrazumijeva pod izjavom: “Tvoj život nije u onome što tvoje tijelo radi”. Ali, istina je da je ono što tijelo radi odraz onoga u čemu se sastoji tvoj život. To je druga božanska dihotomija.
Ali, znaj ovo, ako ne razumiješ ništa drugo: Ti imaš pravo na svoju radost; s djecom ili bez djece; sa suprugom ili bez nje. Traži je! Nañi je! I imat ćeš sretnu porodicu, bez obzira na to koliko novca zarañuješ ili ne zarañuješ. I, ako oni nisu sretni i odu i ostave te, pusti ih s ljubavlju da traže svoju radost.
Ako si ti, s druge strane, napredovao do točke kada te tjelesne stvari ne zanimaju, onda si čak i slobodniji tražiti svoju radost – na Zemlji kao i na nebu. Bog kaže da je u redu biti sretan – da, čak sretan i u svom poslu.
Tvoj životni zadatak je iskaz o tome Tko Si Ti. Ako to nije tako, zašto to onda radiš? Misliš li da moraš?
Ti ne moraš ništa raditi.
Ako je “čovjek koji izdržava svoju porodicu, po bilo koju cijenu, čak i po cijenu svoje vlastite sreće” onaj Tko Si Ti, onda voli svoj posao, jer to olakšava tvoju kreaciju životne slike o Sebi.
Ako je “žena koja mrzi svoj posao, a obavlja ga samo da bi ispunila odgovornosti kako ih ona doživljava” ona Tko Si Ti, onda voli, voli, voli svoj posao, jer to potpuno podražava tvoju sliku o Sebi, tvoj pojam o Sebi.
Svako može voljeti sve onog trenutka kada shvati što radi i zašto.
Nitko ne čini ništa što ne želi činiti.
PUTOVANJE KROZ ŽIVOT 🌎 