A što je s patnjom? Da li je patnja način i put koji vodi do Boga? Neki kažu da je to jedini put.

Meni patnja nije po volji i tko god kaže da jeste, ne poznaje Me.
Patnja je nepotreban vid ljudskog iskustva. Ne samo da nije potrebna, nego i nije mudra, ugodna i dobra za vaše zdravlje.

Zašto onda postoji tako puno patnje? Zašto Ti, ako si Bog, ne staneš na put patnji, ako Ti se toliko ne sviña?

Ja nju jesam prekinuo. Vi jednostavno odbijate upotrijebiti sredstva koja sam
vam dao da to shvatite. Vidite, patnja nije vezana za dogañaje, već za čovjekovu reakciju na njih.
Ono što se dogaña je samo ono što se doñana. Kako se osjećate povodom toga, to je druga stvar.
Ja sam vam dao sredstva da odgovorite i reagirate na dogañaje načinom koji smanjuje – u stvari, otklanja – bol, ali vi ih niste upotrijebili.

Oprosti, ali zašto ne ukloniti dogañaje?

Vrlo dobra primjedba. Nažalost, Ja nemam kontrolu nad njima.

Ti nemaš kontrolu nad dogañajima?

Naravno. Dogañaji su pojave u vremenu i prostoru koji vi stvarate vašim izborom – a Ja se nikad ne miješam u izbore. Činiti to, značilo bi preduprijeti glavni razlog zbog koga sam vas stvorio. Ali, već sam to ranije objasnio.
Neke dogañaje proizvodite voljno, a neke jednostavno privlačite – više ili manje svjesno. Neki dogañaji – velike prirodne katastrofe su meñu onima koje stavljate u tu kategoriju – pripisani su “sudbini”.
Ali čak i “sudbina” može biti sinonim za “skup svih misli”. Drugim riječima, za planetarnu svijest.

“Kolektivnu svijest”.

Upravo tako. Točno.

Ima onih koji kažu da svijet ide doñavola. Naša ekologija umire. Našoj planeti prijeti velika geofizička katastrofa. Zemljotresi. Vulkani. Možda čak i iskrivljenje Zemljine ose. I ima onih koji kažu da kolektivna svijest može sve to promijeniti; da možemo spasiti Zemlju našim mislima.

Mislima stavljenim u akciju. Ako dovoljno ljudi u svim krajevima vjeruje da se nešto mora učiniti da se pomogne okolini, uspjet ćete spasit Zemlju. Ali morate brzo djelovati.
Toliko mnogo štete je već učinjeno tijekom dugog perioda. Za to će biti potreban veliki pomak u stavovima.

Želiš li reći da ćemo, ukoliko to ne učinimo, vidjeti uništenu Zemlju i njene stanovnike?

Ja sam zakone fizičkog univerzuma učinio tako jasnim da ih svatko može razumjeti. Postoje zakoni uzroka i posljedice koji su u dovoljnoj mjeri predočeni vašim naučnicima, fizičarima i, preko njih, vašim svjetskim voñama. Te zakone ne treba ovdje još jednom navoditi.

Vratimo se na problem patnje – odakle nam ideja da je patnja dobra. Da je svetački “patiti u tišini”?

Svetački je “patiti u tišini”, ali to ne znači da je patnja dobra. Učenici u školi Majstorstva pate u tišini, jer shvaćaju da patnja nije Božji put, već siguran znak da još uvijek postoji nešto što treba naučiti o Božjem putu, još uvek nešto čega se treba sjetiti.
Pravi učitelj uopće ne pati u tišini, već samo izgleda kao da pati, ne žaleći se. Razlog zašto pravi Učitelj ne negoduje je u tome što pravi Učitelj ne pati, već samo iskustveno proživljava niz okolnosti koje biste vi nazvali nesnošljivima.
Uvježbani Učitelj ne govori o patnji samo zato što Učitelj koji podučava, jasno razumije moć Riječi – i stoga jednostavno bira da ne kaže ni riječ o tome.
Stvarnim činimo ono čemu pridajemo pažnju. Učitelj to zna. Učitelj svrstava sebe meñu odabrane u odnosu na ono što izabere učiniti stvarnim.
Svi vi ste to radili s vremena na vrijeme. Nema nijednog meñu vama tko nije učinio da mu glavobolja prestane ili da odlazak zubaru bude manje bolan, putem vaše odluke o tome.
Učitelj samo donosi istu odluku o većim stvarima.

Ali zašto, uopće, postoji patnja? Zašto čak postoji mogućnost patnje?

Vi ne možete spoznati, ni postati ono što ste, ako ne postoji ono što niste, kao što sam vam već objasnio.

Još uvijek mi nije jasno kako smo ikad došli do ideje da je patnja dobra?

Mudro je što to uporno preispituješ. Prvobitna mudrost vezana za patnju u tišini je postala toliko izvitoperena, da sada mnogi vjeruju (i nekoliko religija zapravo poučava) da je patnja dobra, a radost loša. Zato ste vi odlučili da je netko tko ima rak, a o tome šuti – svetac, dok je netko tko (uzmimo drastičan primjer) ima naglašenu seksualnost i to otvoreno pokazuje – grešnica.

Stvarno si izabrao drastičan primjer. I pametno si promijenio rod, od muškog ka ženskom. Da li si time htio istaći nešto?

Htio sam vam pokazati vaše predrasude. Vi ne želite misliti da žene imaju naglašenu seksualnost i još manje da to otvoreno pokazuju.
Vi biste radije vidjeli čovjeka koji umire bez jauka na bojnom polju, nego ženu koja uzdišući vodi ljubav na ulici.

Zar Ti ne bi?

Ja ne prosuñujem ni na jedan, ni na drugi način. Ali vi imate razne vrste sudova – i Ja smatram da su vaša prosuñivanja ta koja vam uskraćuju radost i vaša očekivanja ta koja vas čine nesretnim.
Sve to zajedno je ono što izaziva bolesti i time uzrokuje vašu patnju.

Kako da ja znam da je to što kažeš isitna? Kako da ja znam da ovo govori Bog, a ne moja previše bujna mašta?

To si već pitao. Moj odgovor je isti. U čemu je razlika? Čak i da je sve ovo što sam rekao “pogrešno”, možeš li smisliti bolji način života?

Ne.

Onda je “pogrešno” ispravno, i “ispravno” pogrešno!
Ali, Ja ću ti slijedeće reći da ti pomognem riješiti svoju dilemu: ne vjeruj ničemu što kažem. Samo ga proživi. Iskusi. Zatim živi prema bilo kom drugom obrascu koji želiš izgraditi. Poslije toga, pogledaj svoje iskustvo da nañeš svoju istinu.
Jednoga dana, ako imate puno hrabrosti, doživjet ćete svijet u kome se smatra da je voditi ljubav bolje nego voditi rat. Tog dana ćete se obradovati.

Svi dijelovi teksta su preuzeti iz knjige Razgovori s Bogom od autora Neala Donalda Walscha.