Dobro, imam sto pitanja. Tisuću. Milion. I problem je u tome što ne znam odakle da počnem.
Samo nabroj pitanja. Samo počni odnegdje. Kreni. Napravi listu pitanja koja ti nailaze.
U redu. Neka od njih će izgledati veoma jednostavna, veoma narodska.
Prestani donositi sudove o sebi. Samo ih nabroj.
Dobro. Dakle, ovo su pitanja koja mi se sada javljaju.
1. Kada će konačno moj život početi ići nabolje? Što je potrebno da se “priberem” i postignem makar malo uspjeha? Može li se borba ikada završiti?
2. Kada ću naučiti dovoljno o vezama i postići da one glatko teku? Postoji li način da se bude sretan u vezama? Moraju li one stalno biti izazov?
3. Zašto ja nikada u životu ne mogu privući dovoljno novca? Da li sam osuñen na život u oskudici i sastavljam kraj s krajem cijelog života? Što me sprečava da ostvarim sve svoje mogućnosti na tom planu?
4. Zašto ne mogu raditi ono što stvarno želim u životu i zaraditi dovoljno?
5. Kako mogu riješiti neke od zdravstvenih problema s kojima se suočavam? Dovoljno mi je mojih kroničnih problema za cijeli život. Zašto ih sve sada imam?
6. Koju karmičku lekciju trebam naučiti ovdje? Što pokušavam savladati?
7. Postoji li reinkarnacija? Koliko prošlih života sam imao? Šta sam bio u njima? Da li je “karmički dug” realnost?
8. Ponekad se osjećam veoma parapsihološki obdareno. Postoji li tako nešto? Da li sam ja takav? Da li ljudi koji tvrde da su parapsihološki obdareni “opće s ñavlom”?
9. Da li je u redu uzeti novac za dobra djela? Ako se ja izaberem baviti iscjeliteljskim radom po svijetu – Božjim radom – mogu li to raditi i postići financijski uspjeh? Ili se to dvoje meñusobno isključuje?
10. Da li je seks u redu? Hajde, reci – što se stvarno krije iza ovog ljudskog iskustva? Da li seks služi isključivo za stvaranje potomstva, kao što neke religije kažu? Da li se istinska svjetost i prosvjetljenje postiže kroz odricanje – ili sublimaciju – seksualne energije? Da li je prihvatljiv seks bez ljubavi? Da li je samo fizički doživljaj seksa dovoljan razlog?
11. Zašto si učinio seks tako ugodnim, tako izuzetnim, tako snažnim ljudskim iskustvom, ako ga se svi trebamo kloniti što više možemo? U tom smislu, zašto su sve zabavne stvari ili “nemoralne ili zabranjene ili kalorične”?
12. Postoji li život na drugim planetima? Da li su nas ta bića posjetila? Da li nas sada promatraju? Hoćemo li za života vidjeti dokaz – neopoziv i neosporan – vanzemaljskog života? Da li svaki vid života ima svog vlastitog Boga? Da li si Ti Bog svega?
13. Hoće li utopija ikada stići na planetu Zemlju? Hoće li se Bog ikada pokazati ljudima na Zemlji kako je obećano? Postoji li nešto takvo kao što je Drugi Dolazak? Hoće li ikad nastupiti Kraj Svijeta – ili apokalipsa kao što se predviña u Bibliji? Postoji li jedna prava religija? Ukoliko postoji, koja je?
To su samo neka od mojih pitanja. Kao što sam rekao, imam ih još stotinu. Zbog nekih pitanja mi je neugodno – čine se tako djetinjastim. Ali, molim Te, odgovori na njih – jedno po jedno, i razgovarajmo o njima.
Dobro. Sada smo na pravom putu. Nemoj se ispričavati zbog ovih pitanja. To su pitanja koja su muškarci i žene postavljali stotinama godina. Da su pitanja tako smiješna, ne bi ih svaka slijedeća generacija postavljala nanovo i nanovo. Prijeñimo na prvo pitanje.
Ja sam uspostavio Zakone u univerzumu koji vam omogućuju da imate – da stvorite – upravo to što birate. Ti zakoni se ne mogu prekršiti, niti zanemariti. Vi slijedite Zakone upravo sada dok ovo čitate. Ne možete ne slijediti Zakon, jer je to način na koji se stvari dogañaju. Ne možete ih otkloniti; ne možete djelovati izvan njih.
U svakoj minuti svog života vi ste djelovali u okviru njih – i sve što ste ikada
doživjeli, na taj način ste stvorili.
Vi ste u partnerstvu sa Bogom. Mi dijelimo vječni sporazum. Moje obećanje vama je da ću vam uvijek dati ono što tražite; vaše obećanje je da tražite; da razumijete proces traženja i davanja. Već sam vam jednom objasnio taj proces. Učinit ću to ponovo da biste ga mogli jasno razumjeti.
Vi ste trostruka bića. Sastojite se od tijela, uma i duše. Možete to nazvati i fizičkim, nefizičkim i metafizičkim. To je Sveto Trojstvo koje je bilo nazivano mnogim imenima.
To što ste vi, Ja sam. Ja se pojavljujem kao Tri-U-Jednom. Neki od vaših teologa su to zvali Otac, Sin i Sveti Duh.
Vaši psihijatri su prepoznali ovaj trijumvirat i nazvali ga svijest, podsvijest i nadsvijest.
Nauka ga naziva energijom, materijom i antimaterijom.
Pjesnici govore o umu, srcu i duši. Mislioci Novog Doba govore o tijelu, umu i duši. Vaše vrijeme je podijeljeno na prošlost, sadašnjost i budućnost. Zar to ne bi moglo biti isto što i podsvjesno, svjesno i nadsvjesno?
Prostor je slično trostruko podijeljen: ovdje, tamo i meñuprostor.
Odreñivanje i opisivanje tog “meñuprostora” postaje teško, nedokučivo. U trenutku kada započinjete definiranje ili opisivanje, prostor koji opisujete postaje “ovdje” ili “tamo”.
Ali mi znamo da ovaj “meñuprostor” postoji. On drži “ovdje” i “tamo” na mijestu – kao što vječno sadrži “prije” i “poslije” na mjestu.
Ova tri vida vas su zapravo tri energije. Možete ih nazvati misao, riječ i djelo. Sva tri zajedno proizvode rezultat – koji se u vašem jeziku i razumijevanju naziva osjećanje ili iskustvo.
Vaša duša (podsvijest, id, duh, prošlost i tako dalje) je ukupni zbir svih osjećanja koja ste ikad imali (stvorili). Vaša Svjesnost o nekima od njih se naziva vašim sjećanjem. Kada imate sjećanje, kaže se da se ponovo vraćate. Odnosno, da sve sastavljate u cjelinu. Da ponovo slažete dijelove.
Kada ponovo složite sve dijelove sebe, sjetit ćete se Tko Ste Vi Zapravo.
Proces stvaranja počinje mišlju – idejom, pojmom, viñenjem. Sve što vidite je jednom bila nečija ideja. U vašem svijetu ne postoji ništa što nije prvo postojalo kao čista misao.
To se odnosi i na univerzum.
Misao je prvi nivo stvaranja.
Zatim dolazi riječ. Sve što vi kažete je iskazana misao. Ona je kreativna i šalje stvaralačku energiju u univerzum. Riječi su dinamičnije (stoga, neki mogu reći i kreativnije) od misli, jer riječi imaju drugačiji nivo vibracija od misli. One pogañaju (mijenjaju, potresaju) svemir većom snagom.
Riječi su drugi nivo stvaranja.
Zatim slijedi radnja.
Radnje su riječi u pokretu. Riječi su izražene misli. Misli su oblikovane ideje. Ideje su sakupljene energije. Energije su osloboñene sile. Sile su postojeći elementi. Elementi su dijelovi Boga, jedinke Svega, ispunjenje svega.
Početak je Bog. Kraj je radnja. Radnja je Bog koji stvara – ili Bog koji doživljava. Vaša misao o sebi je da ste nedovoljno dobri, nedovoljno čudesni, nedovoljno bezgrešni, da bi bili dio Boga, da bi bili u savezu s Bogom. Toliko ste dugo negirali Tko Ste da ste zaboravili Tko Ste.
To se nije slučajno dogodilo; to nije slučajnost. To je sve dio božanskog plana – jer vi ne biste mogli tvrditi, stvarati, doživjeti – Tko Ste, da ste to već bili. Bilo vam je neophodno da prvo otklonite (negirate, zaboravite) vašu vezu sa Mnom, da biste je mogli u potpunosti doživjeti, stvarajući je – prizivajući je. Jer vaša je najveća želja – i Moja najviša žudnja – bila da doživite sebe kao dio Mene. Vi ste, dakle, u procesu doživljavanja sebe kroz ponovno stvaranje sebe i to u svakom pojedinačnom trenutku. Kao što sam i Ja. Kroz vas.
Vidite li savez? Shvaćate li njegovo značenje? To je sveta suradnja – istinski, sveto zajedništvo.
Život će ti “krenuti nabolje” onda kada ti to izabereš. Do sada to još nisi izabrao. Oduglovačio si, odgañao, oklijevao, otezao. Sada je vrijeme da objaviš i prizoveš ono što ti je obećano. Da bi to uradio, moraš vjerovati obećanju i živjeti ga. Moraš živjeti obećanje Boga.
Božje obećanje je da si ti njegov Sin. Njegovo potomstvo. Njegova slika i prilika. Jednak Njemu.
Ah, ovdje se saplićeš. Možeš prihvatiti izraze “Njegov sin, “potomak”, “slika i prilika”, ali uzmičeš da te nazivaju “jednak Njemu”. To je previše da bi se moglo prihvatiti. Suviše veličine, suviše čudesnosti – suviše odgovornosti. Jer, ako si jednak Bogu, ništa ti nije učinjeno – već si sve stvari sam stvorio. Nema više žrtava i mučitelja – ostaju samo ishodi tvojih misli o nečemu.
Reći ću vam slijedeće: sve što vidite u svijetu je ishod vaše ideje o tome.
Želite li stvarno da vaš život “krene nabolje”? Onda promijenite vašu ideju o tome.
O vama. Mislite, govorite i ponašajte se kao Bog Koji Jeste.
Naravno, to će vas odvojiti od mnogih – od većine – drugih ljudi. Nazvat će vas ludim. Kazat će da hulite na Boga. Bit će im dosta vas i pokušat će vas, na kraju, uništiti. Neće to učiniti zato što misle da živite u svijetu vlastitih iluzija (većina ljudi je dovoljno milostiva da vam dozvoli da se privatno zabavljate), već zato što će, prije ili kasnije, druge privući vaša istina – zbog obećanja koja im nudi.
Na tom mjestu će se umiješati oni koji smatraju da ih ugrožavate. Jer vaša jednostavna istina, jednostavno življenje će ponuditi više ljepote, više utjehe, više mira, više radosti i više ljubavi prema sebi i drugima, od bilo čega što vaši zemaljski drugovi mogu smisliti.
I ta istina, prihvaćena, predstavljala bi kraj njihovih postupaka. Značila bi kraj mržnje i straha i netrpeljivosti i rata. Kraj osude i ubijanja koje se nastavljalo u Moje ime. Kraj stava da sila odreñuje pravo. Kraj sticanju zasnovanom na moći. Kraj vjernosti kojom gospodari strah. Kraj svijeta kakvim ga oni znaju i kakvim ste ga dosad stvorili.
Zato budi spremna, dobra dušo. Jer bit ćeš klevetana i ponižavana, pogrdno nazivana, napuštena, i na kraju optužena, osuñena i prognana – na njihov vlastiti način – od trenutka kada prihvatiš i usvojiš svoj sveti cilj – ostvarenje Sebe.
Zašto to onda činiti?
Zato što te više ne brine da li te svijet prihvaća i da li odobrava tvoje postupke. Nisi više zadovoljan onim do čega je to dovelo. Ne dopada ti se što je donijelo drugima. Želiš da bol nestane, da se patnja završi, iluzija da prestane. Dosta ti je svijeta kakav trenutno jeste.
Tražiš noviji svijet.
Ne traži ga više. Sad ga dozovi.
Možeš li mi pomoći da bolje shvatim kako da to uradim?
Da. Prizovi prvo tvoju Najuzvišeniju Misao o tebi. Zamisli sebe kakav bi bio kada bi svaki dan živio tu misao. Zamisli što bi mislio, radio i govorio, i kako bi odgovarao na ono što drugi rade i govore.
Vidiš li neku razliku izmeñu te projekcije i onoga što sada misliš, radiš i govoriš?
Da. Vidim veliku razliku.
Dobro. Tako i treba, jer znamo da sada ne živiš svoju najuzvišeniju viziju sebe. Sada, pošto si vidio razliku izmeñu toga gdje si i gdje želiš biti, počni mijenjati – svjesno mijenjaš – svoje misli, riječi i djela tako da odgovaraju tvojoj najuzvišenijoj viziji.
To će zahtijevati ogroman umni i fizički napor. To će iziskivati neprekidno praćenje svake tvoje misli, riječi i djela, iz trenutka u trenutak. To će podrazumijevati stalno svjesno pravljenje izbora. Cijeli ovaj proces je jedan ogroman pokret ka svjesnosti. Ukoliko poduzmeš ovaj izazov otkrit ćeš da si pola svog života proveo nesvjesno.
To jest, ne spoznajući svjesno koje misli, riječi i djela biraš, dok ne doživiš njihove posljedice. Onda, kada iskusiš rezultate, negiraš da su tvoje misli, riječi i djela u bilo kakvoj vezi s njima.
Ovo je je poziv da prekineš takvo nesvjesno življenje. To je izazov prema kome te tvoja duša pozivala od početka vremena.
Takva vrsta stalnog mentalnog promatranja se čini strašno iscrpljujućom.
Mogla bi biti, dok ne postane druga priroda. U stvari, to je tvoja druga priroda. Tvoja prva priroda je da bezuvjetno voliš. Tvoja druga priroda je da svjesno izabereš iskazati tvoju prirodu, tvoju pravu prirodu.
Oprosti, ali zar me ne bi to stalno ureñivanje svega što mislim, kažem i radim činilo “dosadnim”?
Nikada. Različitim, da. Dosadnim, ne. Da li je Isus bio dosadan? Ja ne mislim tako. Da li bilo dosadno biti u Budinom društvu? Ljudi su se skupljali, molili da budu u njegovom prisustvu. Nitko tko je postigao majstorstvo nije dosadan. Neobičan, možda. Izuzetan, možda. Ali, nikako dosadan.
Prema tome – želiš li da tvoj život “krene naprijed”? Počni ga odmah zamišljati onakvim kakvim želiš da bude – i kreni ka tamo. Provjeri svaku misao, riječ i radnju koje nisu u harmoniji s tim. Udalji se od njih.
Kada imaš misao koja nije u skladu s tvojom najuzvišenijom vizijom, promijeni
misao odmah, na licu mjesta. Kada kažeš riječ koja nije u skladu s tvojom najvećom zamisli, pazi da ponovo ne kažeš nešto slično. Kada uradiš nešto što nije prilagoñeno tvojoj najboljoj namjeri, odluči da to bude posljednji put. I ispravi grešku, ako možeš, u odnosu na sve koji su u to bili uključeni.
Čuo sam to ranije i uvijek sam se bunio protiv toga, jer izgleda tako nepošteno. Mislim, ako si bolestan kao pas, ne smiješ to priznati. Ako si bez novca kao prosjak, nikada to ne smiješ reći. Ako si pakleno uznemiren, ne smiješ to pokazati.
To me podsjeća na šalu o trojici ljudi koji su poslani u pakao. Jedan je bio Katolik, jedan Židov, jedan sljedbenik Novog Doba. ðavao je podrugljivo pitao Katolika: “Pa, kako uživaš u vrućini?” A Katolik je šmrknuo: “Može i jače”. ðavao je onda upitao
Židova: “A kako se tebi sviña vrućina?” Židov je rekao: “Što drugo mogu očekivati osim više pakla?” Konačno je ñavao došao do sljedbenika Novog Doba. “Vrućina?” upita sljedbenik, preznojavajući se. “Kakva vrućina?”
To je dobra šala. Ali ja ne govorim o ignoriranju problema, ili pretvaranju da on ne postoji. Ja govorim o opažanju okolnosti, i potom kazivanju vaše najveće istine o njima.
Ako nemate novca, nemate novca. Besmisleno je lagati o tome, i zapravo iscrpljujuće izmišljati priče koje to negiraju. Ali vaša misao o tome – “Biti bez novca je loše”, “Ovo je užasno”, “Ja sam loša osoba, jer dobri ljudi vrijedno rade i trude se da imaju novca”, itd. – odreñuje koliko dugo ostajete u besparici. Radnje koje poduzimate u vezi s tim – sažaljevanje sebe, obeshrabrenost, pasivnost, nenastojanje da se nañe izlaz, jer “kakva je korist od toga?” – stvaraju vašu dugoročnu stvarnost.
Prva stvar koju treba razumjeti o univerzumu je da nijedno stanje nije “dobro” ili “loše”. Ono samo jeste. Zato prestanite donositi vrijednosne sudove.
Druga stvar koju treba znati je da su sva stanja i uvjetii privremeni. Ništa ne ostaje isto, ništa ne ostaje nepromijenjeno. Na koji način se stvar mijenja, to zavisi od vas.
Oprosti mi, ali moram Te ovdje ponovo prekinuti. Što je s osobom koja je bolesna, ali ima vjeru koja pokreće planine – i tako misli, kaže i vjeruje da će joj biti bolje… samo da bi šest tjedana kasnije umrla. Kako se to slaže sa svim tim pozitivnim mišljenjem i potvrdnim akcijama?
To je dobro pitanje. Postavljaš teška pitanja. To je dobro. Nije dovoljna samo moja riječ za bilo što. Postoji točka na horizontu kada ćeš morati vjerovati mojoj riječi – jer ćeš shvatiti da ti i Ja možemo zauvijek raspravljati o nečemu – dok ne preostane ništa drugo nego “prihvati ili odbaci”. Ali još uvijek nismo do tog mijesta stigli. Zato nastavimo ovaj dijalog, nastavimo razgovarati… Osoba koja ima “vjeru koja pokreće planine”, i umre šest tjedana kasnije, pokretala je planine tijekom šest tjedana. Moguće je da je njoj to bilo dovoljno. Ona je možda u posljednjem trenu posljednjeg dana odlučila: “U redu, bilo je dosta. Spremna sam sada za drugu avanturu.” Vi niste morali znati za tu odluku, jer je moguće da vam nije rečena.
Zapravo, ta osoba je možda donijela odluku ranije – danima i tjednima – a nije vam rekla: nije nikome rekla.
Vi ste stvorili društvo u kome je vrlo loše poželjeti smrt – vrlo loše prihvatiti smrt.
Zato što vi ne želite umrijeti, ne možete zamisliti da bilo tko to želi – bez obzira kakve su okolnosti ili stanje u kojima se nalazi.
Ali ima mnogo situacija u kojima je smrt poželjnija od života – koje znam da možete zamisliti, ako razmišljate makar i malo. Ali, te istine se dogañaju vama – one nisu očigledne same po sebi – kada ste suočeni s nekim drugim tko bira smrt. I osoba koja umire to ne zna. Ona može u sobi osjetiti nivo odobravanja svoje odluke.
Jeste li ikad primjetili koliko mnogo ljudi čeka da se soba isprazni prije nego što umru? Neki od njih čak moraju reći svojim bližnjima: “Ne, stvarno idi. Pojedi nešto?” Ili: “Idi, odspavaj malo. Vidjet ću te ujutru.” I onda kada vjerni čuvar ode, isto čini i duša tijela koje je čuvano.
Da su oni rekli svojim okupljenim roñacima i prijateljima: “Ja samo želim umrijeti”, oni bi na to rekli: “Oh, ne misliš to stvarno” ili “Nemoj tako govoriti”, ili “Drži se”, ili
“Molim te, nemoj me ostaviti”.
Cjelokupna medicinska profesija je obučena da ljude održi u životu, umijesto da omogući ljudima da umru dostojanstveno.
Vidite, doktoru ili medicinskoj sestri smrt je neuspjeh. Prijatelju ili roñaku smrt je katastrofa. Samo je duši smrt olakšanje – osloboñenje.
Najveći poklon koji možete umirućem dati je dopustiti mu da umre u miru – ne
misleći da se mora “boriti” ili nastaviti patnju ili brigu o vama u tom najpresudnijem prijelazu svog života.
Dakle, to je često ono što se dogaña u slučaju čovjeka koji kaže da će živjeti, vjeruje da će živjeti, čak se moli da živi: na nivou duše on se “predomislio”. Vrijeme je da se napusti tijelo da bi duša bila spremna za nove poduhvate. Kada duša donese tu odluku, ništa što tijelo čini je ne može izmijeniti. Ništa što um misli je ne može preokrenuti. U trenutku smrti spoznajemo tko upravlja stvarima u trojstvu tijelo-um- duša.
Cijelog života mislite da ste vi vaše tijelo. Ponekad mislite da ste vaš um. U vrijeme smrti otkrivate Tko Ste Vi Zapravo.
Ima trenutaka kada tijelo i um ne slušaju dušu. To takoñe stvara scenario koji opisuješ. Najteža stvar za ljude je da čuju svoju vlastitu dušu. (Primjetite da mali broj to čini.)
Dogaña se često da duša donese odluku da je vrijeme napustiti tijelo. Tijelo i um – vječne sluge duše – to čuju, i proces oslobañanja počinje. Ali um (ego) to ne želi prihvatiti. Na kraju, to je završetak njegovog postojanja. Zato on naredi tijelu da se opire smrti. Tijelo to rado čini, jer ni ono ne želi umrijetu. Tijelo i um (ego) primaju veliko ohrabrenje, veliku nagradu za to iz vanjskog svijeta – svijeta svoje kreacije. Tako je strategija potvrñena. Sada, u tom trenutku, sve ovisi o tome koliko jako duša želi otići. Ako ne postoji velika žurba, duša može reći: “U redu, ti pobjeñuješ. Još malo ću ostati s tobom”. Ali, ako je duši jasno da ostanak ne služi njenom višem cilju – da ne postoji drugi način da se ona može dalje razviti kroz to tijelo – duša će otići i ništa je neće zaustaviti – niti bi išta trebalo to pokušavati.
Duši je potpuno jasno da je njena svrha razvoj. To je njena jedina svrha – i njena duhovna svrha. Ona nije zaokupljena postignućima tijela ili razvitkom uma. Oni su za dušu beznačajni.
Duši je takoñe jasno da nema velike tragedije u napuštanju tijela. Na mnogo načina, tragedija je biti u tijelu. Tako da morate razumjeti da duša drugačije gleda na smrt. Naravno, ona vidi i cijelo “pitanje života” drugačije – i to je izvor mnogih prepreka i nedoumica koje čovjek osjeća u svom životu. Frustracije i uznemirenost proizilaze iz neslušanja vlastite duše.
Kako ja mogu najbolje slušati svoju dušu? Ako je duša zaista gospodar, kako ja mogu biti siguran da sam primio sve njene poruke?
Prva stvar koju možeš učiniti je da razjasniš što duša želi – i da prestaneš to prosuñivati.
Da li ja donosim sudove o svojoj vlastitoj duši?
Stalno. Upravo sam ti pokazao kako prosuñujete sebe ukoliko želite umrijeti.
Vi takoñe sebe prosuñujete ako želite živjeti – stvarno živjeti. Osuñujete sebe kada se želite smijeti, kada želite plakati, pobijediti, izgubiti – ako želite doživjeti radost i ljubav – posebno za to osuñujete sebe.
Zaista?
Negdje ste naišli na ideju da je Božanski odricati se radosti – da je rajski ne slaviti život. Odricanje, rekli ste sebi, je dobrota.
Kažeš li da je to loše?
Nije ni dobro, ni loše, to je jednostavno negiranje. Ako se osjećate dobro posle negiranja sebe, onda je u vašem svijetu to dobro. Ako se osjećate loše, onda je loše. U većini slučajeva se ne možete odlučiti. Odričete se ovoga ili onoga, jer kažete sebi da to trebate učiniti. Onda kažete sebi da je to bilo ispravno uraditi – ali se čudite zašto se ne osjećate dobro.
I tako prva stvar koju treba uraditi je prestati sa donošenjem suda o sebi. Spoznajte što je želja duše i slijedite je. Slijedite dušu.
Duša žudi za najuzvišenijim osjećanjem ljubavi koje možete zamisliti. To je želja duše. To je njena svrha. Duša traži osjećanje. Ne znanje, nego osjećanje. Ona već ima znanje, ali znanje je pojmovno. Osjećanje je iskustveno. Duša želi osjećati sebe i na taj način spoznati sebe u svom vlastitom iskustvu.
Najuzvišenije osjećanje je doživljaj jedinstva sa Svim Što Jeste. To je veliki povratak Istini za kojim duša žudi. To je osjećanje savršene ljubavi.
Savršena ljubav prema osjećanju je ono što je savršeno bijelo prema boji. Mnogi misle da je bijelo nedostatak boje. Nije točno. To je skup svih boja. Bijelo je svaka druga boja koja postoji, pomiješana.
Isto tako, ljubav nije nedostatak osjećanja (mržnje, ljutnje, žudnje, ljubomore, pohote), već zbir svih osjećanja. To je suma svega. Zajednički iznos. Sve.
Dakle, da bi duša doživjela savršenu ljubav, ona mora doživjeti svako ljudsko osjećanje.
Kako ja mogu suosjećati s nečim što ne razumijem? Kako mogu drugima oprostiti ono što nisam nikada iskusio u Sebi?
Tako vidimo i jednostavnost i čudosnu veličinu putovanja duše. Konačno razumijemo za čim ona žudi: Svrha ljudske duše je da doživi sve – da bi mogla biti sve.
Kako može biti gore, ako nikada nije bila dolje, lijevo, ako nije bila desno? Kako može biti toplo, ako ne zna za hladno, dobro ako negira zlo? Očigledno, duša ne može izabrati da bude nešto, ako nema od čega birati. Da bi duša doživjela svoju veličanstvenost, mora znati što je veličanstvenost. I tako duša shvaća da veličanstvenost postoji samo u okviru onoga što nije veličanstveno, već ga blagosilja, videći u njemu dio sebe koji mora postojati da bi drugi dio sebe mogla iskazati. Zadatak vaše duše je, naravno, da potakne izbor veličanstvenosti – izbor najboljeg od onog Tko Ste – ne osuñujući ono što ne birate.
To je veliki zadatak za koji je potrebno mnogo puta živjeti, jer vi ste navikli da požurite s prosuñivanjem i proglasite da je nešto “pogrešno” ili “loše” ili “nedovoljno”, prije nego što blagosiljate ono što ne birate.
Vi činite i gore od osude – vi zapravo težite povrijediti ono što ne odaberete. Vi ga pokušavate uništiti. Ako postoji osoba, mijesto ili stvar s kojom se ne slažete, vi je napadate. Ako postoji religija koja se protivi vašoj, vi je proglašavate pogrešnom. Ako postoji misao koja se protivi vašoj, vi je ismijavate. Ako postoji ideja drugačija od vaše, vi je odbacujete. U tome griješite, jer stvarate samo pola univerzuma. I čak ne možete razumjeti vašu polovinu kada ste odbacili drugu.
To je sve veoma smisleno i ja Ti zahvaljujem. Nitko mi nikada nije rekao te stvari. Bar ne na tako jednostavan način. I ja ih pokušavam razumjeti. Zaista pokušavam. Ali, nešto od toga je teško prihvatiti. Čini mi se da kažeš, na primjer, da treba voljeti “pogrešno” da bismo spoznali “ispravno”. Da li kažeš da moramo prigrliti ñavla, da se tako izrazim?
Kako ga inače iscjeliti? Naravno, pravi ñavao ne postoji – ali ti odgovaram terminom koji si izabrao.
Iscjeljenje je proces prihvaćanja svega, a zatim izbora najboljeg. Razumješ li to? Vi ne možete izabrati da budete Bog, ako ne postoji ništa drugo izmeñu čega biste to mogli izabrati.
Opa, stani! Tko je spomenuo išta o tome da želi biti Bog?
Najuzvišenije osjećanje je savršena ljubav, zar ne?
Da, mislim da je tako.
A možeš li naći bolji opis Boga?
Ne mogu.
Tvoja duša teži najuzvišenijem osjećanju. Ona traži da doživi – da bude – savršena ljubav.
Ona jeste savršena ljubav – i to zna. Ali, ona želi da učini više od spoznaje. Ona želi da to bude u svom doživljaju.
Naravno da stremite da budete Bog! Što ste drugo mislili da želite?
Ne znam. Nisam siguran. Pretpostavljam da nikada nisam razmišljao o tome na taj način.
Čini se da postoji nešto neodreñeno bogohulno u tome.
Nije li zanimljivo da ne nalaziš ništa bogohulno u nastojanju da budeš poput ñavla,
a težnja da budeš kao Bog te vrijeña.
Čekaj malo! Tko želi bit sličan ñavlu?
Ti. Svi vi! Vi ste čak stvorili religije koje kažu da ste roñeni u grijehu – da ste grešnici po roñenju – da biste uvjerili sebe u svoje vlastito zlo. Ali, ako bih vam rekao da ste roñeni od Boga – da ste čisti Bogovi i Boginje u trenutku rañanja – čista ljubav – vi biste me odbacili.
Cijeli svoj život ste proveli uvjeravajući sebe da ste loši. Ne samo da ste vi loši već i da je ono što želite loše. Seks je loš, novac je loš, radost je loša, moć je loša, imati mnogo je loše – mnogo bilo čega. Neke od vaših religija su vas skoro uvjerili da je plesati loše, da je muzika loša, da je slaviti život loše. Uskoro ćete se složiti da je loše smješkati se, smijati se, da je voljeti loše. Ne, ne, prijatelju moj, vi niste sigurni za mnoge stvari, ali za jednu ste sigurni: vi i većina onoga što želite je loše. Pošto ste tako procijenili sebe, odlučili ste da je vaš zadatak da postanete bolji.
To je u redu, što se tiče vas. U svakom slučaju krajnje odredište je isto – samo postoji djelotvorniji način, kraći put, brža staza.
A to je?
Prihvaćanje onoga Tko i Što Jeste upravo sada – i ispoljavanje toga.
To je Isus radio. To je put Bude, Krišne, pravac svakog Učitelja koji se pojavio na planetu.
I svaki Učitelj je isto tako imao istu poruku: Što sam ja, to ste vi. Što ja mogu učiniti, možete i vi. Te stvari i mnoge druge i vi ćete raditi.
Ali, vi niste slušali. Umijesto toga vi ste izabrali mnogo teži put: onoga tko misli da je ñavao, tko zamišlja da je zlo.
Vi kažete da je teško ići Kristovim putem, slijediti učenja Bude, držati svjetlost Krišne, biti Učitelj. Ali Ja vam kažem slijedeće: puno je teže negirati Tko Ste, nego to prihvatiti.
Vi ste dobrota i milost i suosjećanje i razumijevanje. Vi ste mir i radost i svjetlost.
Vi ste oproštaj i strpljenje, snaga i hrabrost, pomagač u nevolji, tješilac u vrijeme tuge, iscjelitelj u vrijeme povrede, učitelj u vrijeme nedoumice. Vi ste to.
I u trenucima svog života znali ste sebe kao takve.
Izaberite sada da znate sebe takvim uvijek.
PUTOVANJE KROZ ŽIVOT 🌎 