“Pokazat ćeš mi stazu u život: Puninu radosti pred licem svojim; Sebi zdesna blaženstvo vječno.”
Psalam 16:11
Cijelog života sam tražio put do Boga…
Znam da jesi…
I sada sam ga našao i ne mogu vjerovati. Čini mi se kao da sjedim ovdje i pišem ovo za sebe.
To i radiš.
Ovo ne izgleda kako bi se razgovor s Bogom trebalo doživjeti.
Želiš li zvona i pištaljke? Vidjet ću što mogu učiniti.
Ti znaš, zar ne, da ima onih koji će cijelu ovu knjigu nazvati bogohuljenjem.
Naročito, ako se nastaviš prikazivati tako mudrim. Dopusti mi da ti nešto objasnim. Ti misliš da se Bog pojavljuje u životu samo na jedan način. To je veoma opasna ideja. Ona te onemogućuje da vidiš Boga svuda. Ako misliš da Bog izgleda samo na jedan način, ili zvuči samo na jedan način, ili postoji samo na jedan način, gledat ćeš mimo Mene noć i dan. Provest ćeš cijeli svoj život tražeći Boga, ne nalazeći Nju. Zato što tražiš Njega. To je jedan primjer. Rečeno je da ako ne vidiš Boga u neposvećenosti i u mudrosti, propuštaš pola priče. To je velika istina. Bog je u tuzi i u smijehu, u gorkom i u slatkom. Postoji božanska svrha za sve – i božanska prisutnost u svemu.
Jednom sam počeo pisati knjigu Bog je sendvič sa salamom.
To bi bila vrlo dobra knjiga. Ja sam ti dao inspiraciju. Zašto je nisi napisao?
Činila mi se kao bogohuljenje. Ili, najmanju ruku užasno nepoštovanje.
Misliš divno nepoštovanje! Što te je navelo da misliš da je Bog samo “poštovanje”? Bog je gore i dolje. Toplo i hladno. Lijevo i desno. Poštovanje i nepoštovanje! Misliš li da se Bog ne može smijati? Zamišljaš li da Bog ne uživa u dobroj šali? Da nema smisla za šalu? Kažem ti, Bog je izmislio humor. Moraš li biti tih kada sa Mnom razgovaraš? Da li su govorni jezik i grube riječi Meni strani? Kažem ti, sa Mnom možeš razgovarati kao sa svojim najboljim prijateljem. Misliš li da postoji riječ koju Ja nisam čuo? Prizor koji nisam vidio? Zvuk koji ne poznajem? Da li neke od tvojih misli prezirem, dok druge volim? Kažem ti, Ja ništa ne prezirem. Ništa mi nije odbojno. Sve je život, a život je dar, neopisivo blago; svetost nad svetošću. Ja sam život, jer Ja sam suština života. Svaki njegov vid ima božansku svrhu. Ništa ne postoji – ništa – bez razloga koji je Bog razumio i odobrio.
Kako je to moguće? Što je sa zlom koje je stvorio čovjek?
Vi ne možete stvoriti ništa – misao, stvar, dogañaj – niti iskustvo bilo koje vrste – van Božjeg plana. Jer, Božji plan za vas je da stvarate bilo šta – sve – što god želite. U takvoj slobodi se izražava iskustvo Boga kao Boga – i to je iskustvo zbog koga sam Ja stvorio vas. I sam život. Zlo je ono što vi nazivate zlim. Ali, čak i to Ja prihvaćam, jer jedino kroz ono što nazivate zlom, možete spoznati dobro; jedino kroz ono što nazivate ñavoljom rabotom možete spoznati i činiti Božje djelo. Ja ne volim toplo više od hladnog, visoko više od niskog, lijevo više od desnog. Sve je to relativno. Sve je to dio onoga što jeste. Ja ne volim “dobro” više od “lošeg”. Hitler je otišao u nebo. Kada razumijete to, razumjet ćete Boga.
Ali ja sam odgojen da vjerujem da dobro i loše zaista postoje, da su ispravno i pogrešno suprotnosti; da neke stvari nisu u redu, nisu ispravne, nisu prihvatljive u očima Boga.
Sve je je “prihvatljivo” u Božjim očima, jer kako Bog može ne prihvatiti ono što postoji? Odbaciti neku stvar znači negirati njeno postojanje. Reći da ona nije u redu, znači reći da ona nije dio Mene – a to je nemoguće. Ali, držite se vaših uvjerenja i budite vjerni vašim vrijednostima, jer to su vrijednosti vaših roditelja, vaših predaka, vaših prijatelja i vašeg društva. One čine strukturu vašeg života, i izgubiti ih značilo bi rasplesti tkivo vašeg iskustva. Ipak, preispitajte ih jednu po jednu. Pregledajte ih dio po dio. Nemojte razrušiti kuću, ali pogledajte svaku ciglu, i zamijenite one koje izgledaju slomljene, koje više ne podupiru strukturu. Vaše ideje o dobrom i lošem su upravo to – ideje. To su misli koje oblikuju i stvaraju suštinu onoga Tko Ste Vi. Postoji samo jedan razlog da promijenite bilo koju od njih: ako niste zadovoljni time Tko Ste Vi. Samo vi možete znati da li ste sretni. Samo vi možete reći o svom životu – “Ovo je moje djelo kojim sam vrlo zadovoljan.” Ako vam vaše vrijednosti služe, držite ih se. Branite ih. Borite se da ih obranite. Ali, trudite se da se borite na način koji neće nikoga povrijediti. Šteta nije neophodni sastojak iscjeljenja.
Kažeš “držite se svojih vrijednosti”, a u isto vrijeme kažeš da su naše vrijednosti pogrešne. Pomozi mi da to shvatim.
Ja nisam rekao da su vaše vrijednosti pogrešne. One su samo prosuñivanja. Procjene. Odluke. U većini slučajeva te odluke niste donijeli vi, već netko drugi. Vaši roditelji možda. Vaša religija. Vaši učitelji, historičari, političari. Vrlo malo od vrijednosnih sudova koje ste ugradili u svoju istinu su procjene koje ste vi, sami, donijeli na osnovu vašeg vlastitog iskustva. Iskustvo je ono zbog čega ste ovdje došli – iz svog iskustva trebate stvoriti sebe. A, vi ste sazdali sebe iz iskustva drugih. Kada bi postojalo nešto kao što je grijeh, sastojalo bi se u slijedećem: dopustiti sebi da postaneš ono što jesi zbog iskustva drugih. To je “grijeh” koji ste vi počinili. Svi vi. Vi ne iščekujete svoje vlastito iskustvo, vi prihvaćate iskustvo drugih kao evanñelje. I zatim, kada se susretnete sa stvarnim iskustvom po prvi put utiskujete u taj susret ono što mislite da već znate. Da to niste uradili, mogli ste imati potpuno drugačije iskustvo – koje bi možda ukazalo na grešku vašeg prvobitnog učitelja ili izvora. U većini slučajeva, vi ne želite da vaši roditelji, vaše škole, vaše religije, vaše tradicije, vaši sveti zapisi, budu pogrešni – zato negirate svoje vlastito iskustvo u korist onoga što vam je rečeno da treba misliti. Nigde se to ne može potpunije prikazati nego u vašem odnosu prema ljudskoj seksualnosti. Svakome je poznato da seksualno iskustvo može biti najzanosnije, najuzbudljivije, najsnažnije, najveselije, najpozitivnije, najintimnije, najskladnije, najživotnije, najjedinstvenije, najjače tjelesno iskustvo za koje su ljudi sposobni. Iako ste to otkrili iskustveno, vi ste izabrali prihvatiti predrasude, mišljenja i ideje o seksu koje su drugi iznijeli – od kojih svi imaju svoj interes u tome što vi mislite. Ova mišljenja, procjene i ideje su potpuno kontradiktorne vašem vlastitom iskustvu, ali zato što se gnušate protivrječiti onima koji su vas učili, vi sebe uvjeravate kako mora biti da je vaše iskustvo pogrešno. Rezultat toga je da ste izdali svoju pravu istinu o tom pitanju – s razornim posljedicama. To isto ste učinili s novcem. Svaki put u životu kada ste imali puno novca osjećali ste se dobro. Osjećali ste se dobro primajući ga i osjećali ste se dobro trošeći ga. Nije bilo ničeg lošeg u tome, ničeg suštinski “pogrešnog”. Ali vi ste tako duboko u sebi ukorjenili učenje drugih o ovom pitanju, da ste odbacili svoje iskustvo u korist “istine”. Usvajajući tu “istinu” kao svoju vlastitu, uobličili ste misli oko nje – misli koje su kreativne. Tako ste stvorili osobnu stvarnost oko novca, koja ga odmiče od vas – jer zašto biste nastojali privući ono što nije dobro? Začuñujuće, stvorili ste tu istu protivurječnost oko Boga. Sve što vaše srce osjeća o Bogu kaže vam da je bog dobar. Sve što vas vaši učitelji uče o Bogu kaže vam da je Bog loš. Srce vam kaže da Boga treba voljeti bez straha. Učitelji vam kažu da se Boga treba bojati, jer je On osvetoljubivi Bog. Morate živjeti u strahu od Božje kazne, kažu oni. Morate drhtati u Njegovom prisustvu. Cijelog života morate strahovati od suda Gospodnjeg. Jer Gospod je “pravda”, rečeno vam je. I Bog zna da ćete biti u nevolji kada se suočite sa strašnom pravdom Gospoda. Zato morate “slušati” Božje zapovijedti. Inače… Prije svega, ne smijete postavljati takva logična pitanja, poput ovog “Ako je Bog želio strogu poslušnost svojih zakona, zašto je ostavio mogućnost da se oni prekrše?” A vaši učitelji vam kažu – jer je Bog želio da imate “slobodan izbor”. Ali, kakva je to sloboda izbora kada izbor jedne stvari nad drugom dovodi do osude? Kakva je to sloboda “slobodne volje” kada se, ne vaša volja, već tuña mora izvršiti. Oni koji vas tako uče, učinili bi Boga licemjerom. Rečeno vam je da je Bog oproštaj i suosjećanje – ali ako ne zamolite za oproštaj na “pravi način”, ako “ne priñete Bogu” pravilno, vaša molba neće biti uslišena, vaš vapaj će ostati neuslišen. Čak ni to ne bi bilo toliko loše da postoji samo jedan pravi način, ali ima toliko mnogo “pravih načina”, koliko učitelja koji ih poučavaju. Većina vas, zato, provodi glavni dio svog zrelog doba tražeći pravi način da poštuje, sluša i služi Bogu. Ironija svega toga je da Ja ne želim vaše poštovanje, nije Mi potrebna vaša poslušnost i nije neophodno da Mi služite. Takva ponašanja su kroz historiju od svojih podanika zahtijevali redovnici – najčešće egocentrični, nesigurni redovnici. To nisu Božji zahtjevi ni u bilo kom smislu. I čini se nevjerojatnim da svijet do sada nije zaključio da su to lažni zahtjevi, nevezani za potrebe ili želje Božanstva. Božanstvo nema prohtjeva. Sve Što Jeste je upravo to: sve što jeste. Stoga ono ništa ne želi, i ne treba mu ništa – po definiciji. Ako vi izaberete vjerovati u Boga kome je nešto potrebno – i koji se osjeća toliko povrijeñenim ukoliko to ne dobije, da kažnjava one od kojih je to očekivao – onda ste izabrali vjerovati u Boga mnogo manjeg od Mene. Vi ste onda zaista Djeca Manjeg Boga. Ne, djeco moja, molim vas dopustite Mi da vas ponovo uvjerim, kroz ovo pisanje, da sam Ja bez prohtjeva. Ja ništa ne zahtijevam. To ne znači da sam Ja bez želja. Želje i prohtjevi nisu ista stvar (mada su ih mnogi od vas u sadašnjem životu poistovjetili). Želja je početak svake kreacije. To je prva misao. To je veličanstveno osjećanje unutar duše. To je Bog u izboru svoje slijedeće tvorevine.
A šta je Božja želja?
Ja prvo želim spoznati i doživjeti Sebe u svoj Svojoj slavi – spoznati Tko Sam. Prije nego što sam stvorio vas – sve svjetove univerzuma – bilo je nemoguće to učiniti. Drugo, Ja želim da vi spoznate i doživite Tko Ste Zapravo putem moći koju sam vam dao da stvarate i doživljavate sebe na način na koji izaberete. Treće, Ja želim da cijeli proces života bude jedno iskustvo stalne radosti, neprekidnog stvaranja, beskrajnog razvitka i potpunog ispunjenja u svakom trenutku sadašnjosti. Ja sam zasnovao savršeni sistem putem kog se ove moje želje mogu ostvariti. One se ostvaruju sada – upravo u ovom trenutku. Jedina razlika izmenu vas i Mene je u tome što Ja to znam. U trenutku vaše potpune spoznaje (koja se može dogoditi bilo kada), vi ćete osjećati isto što i Ja: potpunu radost, ljubav, prihvaćanje, blaženstvo i zahvalnost. To su Pet Božjih Stavova. I pre nego što završimo ovaj razgovor, Ja ću vam pokazati kako vas primjena ovih stvavova u vašem životu može – i hoće – dovesti do Božanskog. Sve ovo je veoma dug odgovor na vrlo kratko pitanje. Da, držite se svojih vrijednosti – dok god imate osjećaj da vam one služe. Ali, preispitajte da li vrijednosti kojima vi služite, s vašim mislima, riječima i djelima, uvode u vaše iskustvo najuzvišeniju i najbolju ideju koju ste ikada imali o sebi. Ispitajte svoje vrijednosti jednu po jednu. Stavite ih pod povećalo javnosti. Ako možete reći svijetu tko ste i u što vjerujete bez teškoća i oklijevanja, zadovoljni ste sobom. Nema razloga da nastavite dalje ovaj razgovor sa Mnom, jer ste stvorili Sebe – život za Sebe – koji ne treba popravljati. Dostigli ste savršenstvo. Odložite knjigu.
Moj život nije savršen, niti je blizu savršenstvu. Ja nisam savršen. Ustvari, ja sam skup nesavršenosti. Želim – ponekad svim srcem – da mogu ispraviti ove nesavršenosti; da mogu znati što je uzrok mom ponašanju, šta pobuñuje moje padove, šta ometa moj put. Zato sam došao Tebi, pretpostavljam. Nisam mogao sam naći odgovore.
Drago mi je da si došao. Ja sam oduvijek bio tu da ti pomognem. I sada sam ovde. Ne moraš sam naći odgovore. Nikada nisi ni morao.
Ipak, čini mi se tako… drsko… jednostavno sjediti i razgovarati s tobom na ovaj način – još manje zamišljati da ti – Bog – odgovaraš – mislim to je suludo.
Razumijem. Autori Biblije su svi bili umno zdravi, a ti si lud.
Pisci Biblije su bili svjedoci Kristovog života i vijerno su zapisali ono što su čuli i vidjeli.
Ispravka. Većina pisaca Novog zavjeta nikada u životu nije srela niti vidjela Isusa. Oni su živjeli mnogo godina pošto je Isus napustio zemlju. Oni ne bi prepoznali Isusa od Nazareta da ga sretnu na ulici. Ali… Pisci Biblije su bili veliki vjernici i veliki historičari. Oni su preuzeli priče koje su njima i njihovim prijateljima prenijeli drugi – stariji – a koje su išle s koljena na koljeno, dok konačno nisu zapisane. I nije sve što su autori Biblije zapisali uključeno i konačni dokument. Već su se “crkve” okupile oko Isusovog učenja – i, kao što biva kad god se ljudi skupe oko neke moćne ideje, bilo je izvjesnih pojedinaca u okviru tih crkvi ili enklava, koji su odlučili koje dijelove Isusove Priče će objaviti – i kako. Taj proces izbora i obrade se nastavio tijekom sakupljanja, pisanja i izdavanja, Evanñelja i Biblije. Čak je nekoliko vijekova pošto su se prvobitni sveti spisi počeli zapisivati, Crkveni veliki savjet odredio, još jednom, koja će učenja i koje istine biti uključeni u tada zvaničnu Bibliju – a koja je “nepoželjno” ili “prerano” objaviti. Bilo je i drugih svetih zapisa – koje su u trenucima nadahnuća pisali obični ljudi, od kojih nijedan nije bio ništa luñi od tebe.
Da li Ti nagovještavaš – ne nagovještavaš – da ovi zapisi mogu jednog dana postati “sveti spisi”?
Dijete moje, sve u životu je sveto. S tog stanovišta, da, ovo su sveti spisi. Ali, Ja se neću sa tobom dovijati oko riječi, jer znam na što misliš. Ne, Ja ne sugeriram da će ovaj rukopis jednog dana postati sveti zapis. Bar ne za nekoliko stotina godina ili dok jezik ne postane zastarjeo. Vidiš, problem je što je ovdje jezik suviše ne-književni, suviše govorni, suviše suvremen. Ljudi smatraju da ako bi Bog govorio s vama neposredno, Bog ne bi zvučao kao momak iz susjedstva. Trebala bi postojati neka jedinstvena, da ne kažem božanska struktura jezika. Neko dostojanstvo. Neko osjećanje Božanskoga. Kao što sam rekao ranije, to je dio problema. Ljudi imaju osjećaj Boga koji se “pojavljuje” u samo jednom obličju. Sve što skrnavi tu formu se smatra bogohuljenjem. Kao što sam rekao ranije. Kao što si rekao ranije. Ali, prijeñimo na suštinu tvog pitanja. Zašto misliš da je suludo da možeš razgovorati s Bogom? Zar ne vjeruješ u molitvu?
Vjerujem, ali to je drugačije. Molitva je za mene uvijek bila jednosmjerna. Ja molim, a Bog ostaje nepromjenjiv.
Bog nikada nije uslišio molbu?
Oh, jeste, ali nikada verbalno. Oh, u životu su mi se dogañale raznovrsne zgode za koje sam bio uvjeren da su odgovor – vrlo direktan odgovor – na molitvu. Ali, Bog nikada nije govorio sa mnom.
Razumijem. Dakle, taj Bog u koga ti vjeruješ – taj Bog može učiniti sve – samo ne može govoriti.
Naravno da Bog može govoriti, ako to želi. Ali izgleda nevjerojatno da bi Bog želio razgovarati sa mnom.
To je osnova svakog problema na koji nailazite u životu – što ne smatrate sebe dovoljno vrijednim da vam se Bog obrati. Zaboga, kako ikada možete očekivati da čujete Moj glas, ako sebe ne smatrate dovoljno zaslužnim da vam se obratim? Kažem vam: Ja upravo sada činim čudo. Jer, ne govorim samo tebi, već svakoj osobi koja je izabrala ovu knjigu i čita ove riječi. Svakom od njih Ja sada govorim. Znam tko je svatko od njih. Znam tko će naći svoj put do ovih riječi – i znam da će (kao i u svim Mojim drugim komunikacijama) neki moći čuti – a neki će samo moći slušati, ali neće čuti ništa. To uvodi u drugu temu.
Ja već sada, dok pišem, razmišljam o izdavanju ovog materijala.
Da. Šta je tu “loše”?
Zar se ne može tvrditi da ja sve ovo radim zbog zarade? Zar to ne čini cijelu stvar sumnjivom?
Da li je tvoj motiv da nešto napišeš da bi zaradio mnogo novca?
Ne. Nisam zbog toga počeo sve ovo. Počeo sam ovaj razgovor na papiru, jer je moj um već trideset godina opsjednut pitanjima – pitanjima za kojima sam žudio – umirao od želje da saznam odgovore. Ideja da od toga napravim knjigu je došla kasnije.
Od Mene.
Od Tebe?
Da. Ne misliš valjda da bih ti dopustio da potratiš sva ova izvanredna pitanja i odgovore?
Nisam o tome razmišljao, u početku sam samo želio dobiti odgovore na pitanja; da se prekine razočarenje; da se završi traganje.
Dobro. Onda prestani preispitivati svoje motive (to neprekidno radiš) i nastavimo.
PUTOVANJE KROZ ŽIVOT 🌎 