Bicikl

1975. je godina, kada Charlotte Von Sledvin, 19-godišnja studentica švedske kraljevske obitelji, putuje u Indiju po portret darovitog umjetnika. Umjetnik je rođen u siromašnoj indijskoj obitelji. Unatoč nevjerojatno teškim okolnostima, umjetnik imena Pradyumna Kumar Mahanandia stekao je izvanrednu reputaciju nadarenog slikara. Njegova reputacija navela je Charlotte Von Sledvin da putuje sve do Indije kako bi napravila svoj portret. Do vremena kad je portret trebao biti završen, njih dvoje su se zaljubili. Pradyumna je bio fasciniran Charlotteinom ljepotom. Nikad nije vidio ljepšu ženu iz zapadnog svijeta. Dao je sve od sebe da na portretu zabilježi svu njezinu ljepotu, ali nikada u potpunosti uspio. Ipak, portret je bio veličanstven i Charlotte je pala na njegovu jednostavnost i lijep karakter. Zbog njega je spontano odlučila ostati duže u Indiji. Od nekoliko dana postali su tjedni, pa čak i mjeseci. Njih su se dvoje toliko zaljubili da su se odlučili vjenčati prema tradicionalnim indijskim ritualima. Nažalost, došlo je vrijeme kada je Charlotte morala ponovno otići kako bi završila studij u Londonu. Tisuće kilometara razdvojili su to dvoje, ali osjećaji nikada se nisu promijenili. Ostali su u kontaktu putem pisama koja su gotovo tjedno međusobno razmjenjivali. Prirodno, mladenci su se užasno borili s velikom međusobnom udaljenosti. Charlotte je ponudila mužu da mu kupi avionske karte, što je on odbio. Ne samo da je prvo odlučio dovršiti studij, već je također odlučio da se s ljubavlju svog života spoji pod vlastitim uvjetima. Čak joj je i obećao da će učiniti sve da je ponovno vidi. Nakon što je Pradyumna završio studij, sve je svoje posjede prodao. Nažalost, novac koji je zaradio nije se ni približio avionskoj karti. Sve što si je mogao priuštiti bio je jeftin i rabljen bicikl. Mnogi bi bili jako razočarani, neki bi i odustali. Ali ne i Pradyumna. Umjesto da dopusti da ga teške okolnosti spriječe da više ne vidi svoju voljenu ženu, donio je odluku da iskoristi ono što je imao kako bi je opet vidio. Ništa ga nije moglo spriječiti u ponovnom susretu sa suprugom, čak i ako je to značilo voziti bicikl pola svijeta. Njegova je odluka bila početak biciklističkog putovanja iz Indije u zapadni svijet. Pradyumna je sa sobom ponio sve njegove slike i kistove kako bi financijski podržalo njegov pothvat. Putovanje ga je vodilo kroz osam zemalja i trajalo je više od četiri mjeseca. No, na kraju je stigao u Charlottein rodni grad u Švedskoj i napokon je ponovno vidio. Od tada, njih dvoje nikada nisu predugo napuštali jedno drugo.

Ljubavna priča iza drugog Taj Mahala

Priča o zgradi drugog Taj Mahala započinje kada Faizul Hasan Quadri i njegova supruga Tajammuli Begum počinju shvaćati da će njihov brak ostati bez djece. Teška je situacija, posebno za Tajammuli koja počinje ispitivati ​​hoće li je se itko ikad sjetiti nakon njezine smrti. Potaknut svojom ožalošćenom suprugom, Faizul je odlučio podići spomenik kako bi se njegova lijepa supruga pamtila stoljećima. Njegova odluka označava početak gradnje smanjene replike poznatog indijskog spomenika. Sada je to mjesto koje svake godine privlači brojne turiste.

Čovjek koji je pomaknuo planinu

Postoje ljudi koji kažu da ljubav može pomicati planine. To možda nije fizički moguće, ali Dashrath Manjhi, također poznat kao ‘Planinski čovjek’, prišao je sasvim blizu. Jednog dana njegova supruga je pala prelazeći obližnje brdo i ozbiljno se ozlijedila. Bila joj je potrebna brza medicinska pomoć, ali to nije bilo moguće zbog brda koje je izoliralo njihovo malo selo od susjednog grada. Nažalost njegova supruga umrla od teških ozljeda prije nego što je Dashrath mogao nešto poduzeti. Bila je to noći kada je Dashrath Manjhi odlučio isklesati malu stazu kroz planinu kako bi svom selu omogućio lakši pristup medicinskoj pomoći. Bio je to ambiciozan plan i zbog njega je bio jako ismijavan. No, nakon 22 godine rada s najvećom odlučnošću i snagom volje, urezan je put u brdo. Iako su mu se u početku rugali i ismijavali zbog njegove misije da svom rodnom gradu omogući lakši pristup obližnjem gradu, napokon je uspio. Njegovo životno djelo pomoglo je smanjiti udaljenost između dva grada s 55 km na samo 15 km, tako da se više nikad takvo što ne bi dogodilo.

Vječna ljubav

Jednog dana na poslu, Amanda je dobila prekrasan buket. U njemu je izbrojala 11 cvjetova i u njemu pronašla kratku poruku pisanu lijepim slovima:

“Moja ljubav prema tebi trajat će do dana kada umre i posljednji cvijet u ovom buketu.”

Poruka je bila od njezinog supruga koji je otišao na službeno putovanje. Nesigurna što reći o poruci, navečer je otišla kući i namočila cvijeće vodom. Dan za drugim, cvijeće je postajalo malo manje lijepo dok svi cvjetovi nisu umrli. Svi osim jednog cvijeta. Tog dana je shvatila da u buketu postoji jedan umjetni cvijet koji će trajati vječno.

Operacija

Kad je kirurg operirao djevojčicu, počele su nastajati komplikacije. Izgubila je puno krvi i bila joj je potrebna transfuzija krvi. Međutim, imala je krvnu grupu O, koja nije bila dostupna u bolnici. Kirurg je, stoga, pitao djevojčinog malog brata, koji je također bio O-tipa, mogu li iz njega izvaditi krv. Objasnio je da je to nevjerojatno važno, pitanje života i smrti. Dječak je, vidno uplašen, nekoliko trenutaka sjedio u tišini dok se napokon nije složio. Ustao je i zagrlio roditelje i rastao se od njih. Nakon što su mu medicinske sestre uzele krv, zabrinuto je upitao sestre znaju li koliko mu je još minuta ostalo. Bio je apsolutno uvjeren da će umrijeti kako bi njegova sestra mogla živjeti. I bio je spreman to učiniti. Kad su medicinske sestre shvatile da je mladić mislio da će umrijeti, razveselile su ga i objasnile mu da mu je preostalo još mnogo prekrasnih i radosnih desetljeća.

POJEDINI DIJELOVI TEKSTA SU PREUZETI I PREVEDENI S OVIH IZVORA:

http://www.planetofsuccess.com/blog/beautiful-short-love-stories/

Tekst fotografije: Unsplash